Vijesti

ĐAKOVO (TU) - U četvrtak 7. siječnja 2016. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održao se blagoslov zgrade fakulteta koji je predvodio tajnik fakulteta Petar Vidović. Na samom početku okupljena zajednica studenata i djelatnika otpjevala je božićnu pjesmu, nakon koje je uslijedila služba Riječi i prigodna riječ tajnika, koji je u promišljanju naglasio da mi ne bi trebali moliti za blagoslov već zahvaljivati na njemu, jer je Krist sišao s nebesa i rodio se u Betlehemskoj štalici i time nas sve blagoslovio i udijelio nam svoju milost.

Osvrćući se na Evanđeoski odlomak napomenuo je da su svi studenti teologije, koji na dublji način proučavaju Riječ Božju, sol zemlje i svijetlo svijeta, koji moraju u svom nastojanju ustrajati i ne posustajati, kako bi bili istinsko svjetlo svima koje susreću. Nakon razmišljanja uslijedilo je blagoslov svih prostorija fakulteta, pri kojem su se pjevale božićne pjesme uz orguljašku pratnju studenta Brune Diklića. KBF Đakovo

ĐAKOVO (TU) - „S Majkom milosrđa kroz Godinu milosrđa“ bila je tema duhovnih vježbi za žene, koje su od 8. do 10. siječnja 2016. održane u organizaciji Doma duhovne pomoći u Đakovu, u kući „Betanija“. Dani mira, tišine, molitve i razmatranja bili su za žene izvor nove snage za životne zadaće. Tema je izabrana u skladu s Jubilejskom godinom milosrđa, a posebni naglasak stavljen je na pripremu za sakramenat pomirenja pod vidom milosrđa, kako to preporuča i papa Franjo.

Duhovne vježbe privukle su dvadesetak žena iz Đakova, Piškorevcaca, Širokog Polja, Našica, Vinkovaca, Ivankova, Otoka, Osijeka i Zagreba. Voditeljica je bila s. Rastislava Ralbovsky uz suradnju s. M. Jacinte Mandura i s. Marije Klare Klarić.

Duhovne vježbe imaju svoje posebno obilježje: povlačenje iz svoje sredine u mjesto mira i tišine, kako bi se prednost dala jačanju duhovne snage. Tri dana daleko od svoje kuće, od buke i svagdanjeg ritma, predstavlja za žene veliki dar i zato su sretne što mogu doći i uživati u ovakvom ozračju.

Duhovna hrana bila su razmatranja na temu milosrđa, molitva Božanskog časoslova, Lectio divina (razmatranje Božje Riječi), klanjanja, a napose misa i ispovijed. Izložen Presveti sakramenat kroz cijeli dan i sve do ponoći omogućavao je sudionicama ulazak u ozračje povezanosti s Bogom. Posebno su bila snažna večernja klanjanja, koja je animirala s. M. Jacinta. Euharistijsko slavlje uz nagovore vodio je vlč. Vinko Zec, a u nedjelju su sudionice sudjelovale na molitvi pjevanog Časoslova sa sestrama u samostanskoj crkvi kao i na euharistiskom slavlju. Posebni doživljaj bila je obnova krštenja, što je ovaj puta bilo liturgijski vezano uz blagdan Isusova krštenja. Tom prigodom svaka sudionica izabrala je sebi „kumu“ s kojom će i nakon duhovnih vježbi ostati povezana u međusobnom prijateljstvu i podršci.

Uz duhovnu hranu isti je naglasak stavljen i na tjelesnu hranu i to s razlogom. Naime, žene ulažu puno svoga vremena, ljubavi i snage u kuhanje, posluživanje i pranje posuđa, stoga im se ovdje omogućilo da budu u povlaštenom položaju, oslobođene obveza i dolično poslužene, kako to zaslužuju. Za to se pobrinula s. Marija Klara sa suradnicama, Kajom Žalac i Dijanom Jozić. To je bilo priznanje ženama za njihovo neumorno služenje u obiteljima, a one su to doživjele kao poseban dar.

U osvrtu na duhovne vježbe osjetila se blagodat zajedništva u vjeri. Sudionice su doživljele blagodat mira i tišine, nasuprot užurbanosti i mnoštvu zadaća koje moraju ispuniti. One koje su došle pogođene teškim kušnjama (smrt sinova), našle su ovdje Božju utjehu i podršku zajednice. s. Rastislava Ralbovsky

ĐAKOVO (TU) - Nadbiskup metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić i nadbiskup metropolit u miru Marin Srakić uputili su nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću čestitku povodom njegova srebrnog biskupskog jubileja.

„S velikom se radošću pridružujemo slavlju Vašega srebrnoga jubileja, 25. obljetnice biskupskoga ređenja 6. siječnja 1991. godine u Rimu, polaganjem ruku i molitvom Sv. Ivana Pavla II. te preuzimanja službe vrhbosanskoga nadbiskupa metropolita 19. siječnja iste godine u Sarajevu. S očitovanjem velike predanosti i gorljivosti započeli ste svoju biskupsku službu, vođeni geslom: 'Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi'. A kada su nadošla teška iskustva ratnih stradanja, ni tada niste posustali. Štoviše, nastojali ste još zdušnije hrabriti povjereni Vam narod. Niste ga napuštali, već ste hrabro dizali glas, a kad je trebalo i od sveg ste srca vapili da se zaštite nevini i obespravljeni i da se životne staze svih ljudi vrate na putove pomirenja i sloge, istinskoga i pravednoga mira. U svojoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini za to ste se zauzimali i to ste molili svom hrvatskom narodu, ali i svim ljudima dobre volje, ma kojega naroda, vjere ili jezika bili.

Dragi kardinale Vinko! Toliko je toga što Vaš život i pastirsko služenje povezuje s našom Đakovačko-osječkom nadbiskupijom – od Vaše formacije i svećeničkoga ređenja u Đakovu, preko blizine naših susjednih dijecezanskih zajednica, povezanih obitelji s jedne i druge strane rijeke Save, mnogovrsnih oblika suradnje svećenika i redovnika, sve do dičnoga sina Slavonskoga Broda, prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa, Sluge Božjega Josipa Stadlera, za čije skoro proglašenje blaženim zajedno s Vama Bogu upravljamo svoje molitve“, stoji među ostalim u čestitki đakovačko-osječkih nadbiskupa, upućenoj uime svećenika, redovnika, redovnica i svih vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

A. Banović

DRAGOTIN (TU) - U svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dragotinu nedaleko Đakova misu uoči svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, a koncelebrirao je kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije Robert Jugović. „Slavimo onu koja je – nakon životnog putovanja – sretno dospjela do svoga odredišta, uznesenja dušom i tijelom u nebesku slavu. I mi smo se sabrali u Dragotinu oko jedne kćeri ljudskog roda i Majke Crkve“ rekao je mons. Srakić započinjući svoju homiliju govoreći o Djevici moliteljici i važnosti molitve koja je, kako je rekao nadbiskup, u krizi.

 Danas ljudi ne mole iz najrazličitijih razloga, jedni su odgojeni bez religije i vjere,drugi ne osjećaju potrebu molitve jer se smatraju dovoljno odraslima da mogu sami rješavati životna pitanja i ne treba im neka pomoć ozgora, a trećima nitko drugi nije potreban, pojasnio je nadbiskup, naglašavajući: „Molitva u svim oblicima pobožnosti i duhovnih pokreta središnja je sastojnica, ona je duša svake vjeroispovijesti, religije i vjere. Molitva je biljeg i osobnog religioznog života. Biti vjernik znači biti čovjek molitve.“

Mons. Srakić je istaknuo biblijske citate koji naglašavaju važnost molitve, ali i potvrdu da su svi starozavjetni i novozavjetni ljudi, pa i sam Sin Božji molili, kao i svi veliki ljudi kršćanstva, sveti oci, biskupi, svećenici, redovnici, djevice i pobožni vjernici jer je molitva duša vjere. Odgovarajući na pitanje zašto moliti, nadbiskup je rekao kako molitvom želimo izraziti vjeru, ufanje i ljubav, poštovanje, usrdnost te „želimo priznati da čovjek nije otok i da mu je potreban neko viši od njega. Zato molimo jer molitva je prvi i zadnji most koji nas povezuje s Bogom. Kad vjernik napušta molitvu, vjera počinje hladiti. Kad čovjek prekine s molitvom, ruši posljednji most s Bogom.“

Gospina ukazanja u Lurdu, Fatimi praćena su pozivom na molitvu jer molitvom možemo obnoviti osobni, obiteljski i društveni život. Nekada se u katoličkim obiteljima molilo i to zajednički. Ako ne postoji zajednička molitva kod stola i uopće nikakva zajednička molitva, onda obiteljsko zajedništvo postaje sve više profano: strano Bogu, naglasio je mons. Srakić, i nastavio: „Sklopimo ruke i u velikim teškim trenucima, kao što su oni koje smo proživljavali ovih dana - kada je cijela vjernička nacija sklopila ruke za jednu obitelj, za jednu osobu.“ Molimo za velike nakane našega naroda, za velika nakane naše crkve, a isto tako, molimo i za one sitne male nakane naših obitelji, naših života, naših osoba. Iznesimo ih pred Gospu kojoj tako zdušno pjevamo: Ti znadeš najbolje sve naše nevolje.“ Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija sa slikom Gospe Žalosne. M. Kuveždanin           

ĐAKOVO (TU) - Nadbiskupski dom u Đakovu te Misijski centar đakovačke Župe Svih svetih posjetio je u srijedu, 12. kolovoza misionar u Tanzaniji, don Velimir Tomić, u pratnji don Ivana Štironje, ravnatelja Papinskih misijskih djela u BiH. Misionara je ugostio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić.

Župni misijski centar pokazala je animatorica župnih misijskih skupina u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, s. Ignacija Ribinski te župnik Tomislav Ćorluka. Don Velimir je posjetio i đakovačko Bogoslovno sjemenište, pozdravio ga je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, a navečer će posjetiti osječku župu Preslavnog Imena Marijina.

Velimir Tomić rođen je 1961. u Vukovaru, ali je odrastao u dolini Neretve, točnije u Gabela Polju. Pohađao je školu u Metkoviću i Čapljini, a studij teologije je započeo u Splitu i, nakon završetka vojnog roka, nastavio na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je 1986. Dvije godine poslije, 18. rujna 1988. godine otišao je u misije u Afriku, točnije u Tanzaniju. M. Kuveždanin