Vijesti

DRAGOTIN (TU) - U svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dragotinu nedaleko Đakova misu uoči svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, a koncelebrirao je kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije Robert Jugović. „Slavimo onu koja je – nakon životnog putovanja – sretno dospjela do svoga odredišta, uznesenja dušom i tijelom u nebesku slavu. I mi smo se sabrali u Dragotinu oko jedne kćeri ljudskog roda i Majke Crkve“ rekao je mons. Srakić započinjući svoju homiliju govoreći o Djevici moliteljici i važnosti molitve koja je, kako je rekao nadbiskup, u krizi.

 Danas ljudi ne mole iz najrazličitijih razloga, jedni su odgojeni bez religije i vjere,drugi ne osjećaju potrebu molitve jer se smatraju dovoljno odraslima da mogu sami rješavati životna pitanja i ne treba im neka pomoć ozgora, a trećima nitko drugi nije potreban, pojasnio je nadbiskup, naglašavajući: „Molitva u svim oblicima pobožnosti i duhovnih pokreta središnja je sastojnica, ona je duša svake vjeroispovijesti, religije i vjere. Molitva je biljeg i osobnog religioznog života. Biti vjernik znači biti čovjek molitve.“

Mons. Srakić je istaknuo biblijske citate koji naglašavaju važnost molitve, ali i potvrdu da su svi starozavjetni i novozavjetni ljudi, pa i sam Sin Božji molili, kao i svi veliki ljudi kršćanstva, sveti oci, biskupi, svećenici, redovnici, djevice i pobožni vjernici jer je molitva duša vjere. Odgovarajući na pitanje zašto moliti, nadbiskup je rekao kako molitvom želimo izraziti vjeru, ufanje i ljubav, poštovanje, usrdnost te „želimo priznati da čovjek nije otok i da mu je potreban neko viši od njega. Zato molimo jer molitva je prvi i zadnji most koji nas povezuje s Bogom. Kad vjernik napušta molitvu, vjera počinje hladiti. Kad čovjek prekine s molitvom, ruši posljednji most s Bogom.“

Gospina ukazanja u Lurdu, Fatimi praćena su pozivom na molitvu jer molitvom možemo obnoviti osobni, obiteljski i društveni život. Nekada se u katoličkim obiteljima molilo i to zajednički. Ako ne postoji zajednička molitva kod stola i uopće nikakva zajednička molitva, onda obiteljsko zajedništvo postaje sve više profano: strano Bogu, naglasio je mons. Srakić, i nastavio: „Sklopimo ruke i u velikim teškim trenucima, kao što su oni koje smo proživljavali ovih dana - kada je cijela vjernička nacija sklopila ruke za jednu obitelj, za jednu osobu.“ Molimo za velike nakane našega naroda, za velika nakane naše crkve, a isto tako, molimo i za one sitne male nakane naših obitelji, naših života, naših osoba. Iznesimo ih pred Gospu kojoj tako zdušno pjevamo: Ti znadeš najbolje sve naše nevolje.“ Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija sa slikom Gospe Žalosne. M. Kuveždanin           

ĐAKOVO (TU) - Nadbiskupski dom u Đakovu te Misijski centar đakovačke Župe Svih svetih posjetio je u srijedu, 12. kolovoza misionar u Tanzaniji, don Velimir Tomić, u pratnji don Ivana Štironje, ravnatelja Papinskih misijskih djela u BiH. Misionara je ugostio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić.

Župni misijski centar pokazala je animatorica župnih misijskih skupina u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, s. Ignacija Ribinski te župnik Tomislav Ćorluka. Don Velimir je posjetio i đakovačko Bogoslovno sjemenište, pozdravio ga je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, a navečer će posjetiti osječku župu Preslavnog Imena Marijina.

Velimir Tomić rođen je 1961. u Vukovaru, ali je odrastao u dolini Neretve, točnije u Gabela Polju. Pohađao je školu u Metkoviću i Čapljini, a studij teologije je započeo u Splitu i, nakon završetka vojnog roka, nastavio na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je 1986. Dvije godine poslije, 18. rujna 1988. godine otišao je u misije u Afriku, točnije u Tanzaniju. M. Kuveždanin

RIM / ĐAKOVO (TU) - Od 2. do 8. kolovoza, u organizaciji Nadbiskupijskoga povjerenstva za pastoral ministranata Đakovačko-osječke nadbiskupije, ministranti Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije, njih 164 iz 30-ak župa, sudjelovali SU na Međunarodnom hodočašću ministranata u Rim, kojega svake pete godine organizira Međunarodni savez ministranata (Coetus internationalis ministrantium - CIM). Ukupan broj hodočasnika iz Hrvatske bio je oko 230.

U pratnji su bili vlč. Josip Ivešić, predstavnik HBK pri Međunarodnom savezu ministranata, vlč. Josip Levaković, nadbiskupijski povjerenik za pastoral ministranata, zajedno sa još trojicom svećenika i četvoricom bogoslova. U sklopu putovanja prema Rimu, na kojega su pošli 2. kolovoza u večernjim satima, zastali su 3. kolovoza u dopodnevnim satima u Asizu, gdje su hodočastili na grob sv. Franje i sv. Klare. Nastavili su istoga dana put prema Rimu gdje su stigli u večernjim satima i smjestili se u Dom Hrvatskih hodočasnika i u jedan obližnji hotel.

Već sutradan, u utorak 4. kolovoza, u popodnevnim satima sudjelovali su na CIM festivalu na Trgu Sv. Petra, zajedno sa još oko 10 000 ministranata iz Austrije, Češke, Belgije, Švicarske, Njemačke, Francuske, Mađarske, Italije, Luksemburga, Poljske, Litve, Rumunjske, Slovačke, Srbije, Ukrajine i Brazila. Vrhunac toga slavlja bio je dolazak pape Franje i Večernja molitva.

U svojemu nagovoru, kojega je izrekao pred okupljenim ministrantima, papa Franjo je najprije pozdravio: „Dragi ministranti, dobra večer! Zahvaljujem vam svima zbog dolaska u velikom broju, prkoseći tako vrućini rimskoga sunca u mjesecu kolovozu!“ Razlažući, nadalje, geslo Hodočašća: „Evo me, mene pošalji!“ (Iz 6,8), Papa je naglasio: „Važno je shvatiti da biti blizu Isusu i prepoznati ga u Euharistiji po vašoj službi oltaru, omogućava vam otvoriti se drugima, putovati zajedno, postaviti zahtjevne ciljeve i postići čvrstoću u njihovu ostvarivanju. Prava je radost prepoznati da smo mali i slabi, sve dok, znajući da s Isusovom pomoći možemo biti ojačani i preuzeti izazov velikoga životnoga putovanja u njegovom društvu.“

Papa je nastavio: „Prorok Izaija je također otkrio ovu istinu… (…) Izaija je utvrdio da, povjeravajući se u Božje ruke, njegovo cijelo postojanje je preobraženo. (…) Izaija je zaprepašten kada otkriva da je Bog onaj koji čini prvi potez – ne zaboravite: uvijek je Bog onaj koji čini prvi potez u našemu životu – kada otkriva, da je Bog taj koji mu je prvi pristupio. Izaija je uočio da božansko djelovanje nije spriječeno njegovim nesavršenostima; bila je to sama Božja dobrota koja mu je omogućila preuzeti poslanje, koja ga je preobrazila u potpuno novu osobu, onoga koji je sposoban odgovoriti Božjemu pozivu, govoreći: „Evo me, mene pošalji!“ Vi ste danas sretniji nego Izaija. U Euharistiji i u ostalim sakramentima vi osjećate intimnu Isusovu blizinu, slast i snagu njegove prisutnosti. (…) Poput Izaije, vi također osjećate da je Bog uvijek taj koji preuzima inicijativu, zato jer je on onaj koji vas je stvorio i htio da postojite. On je taj koji je, u tvome krštenju, tebe učinio novim stvorenjem; on uvijek strpljivo čeka na tvoje odgovore na njegovu inicijativu, nudeći oproštenje svakome tko ga ponizno zamoli.“

Papa je na koncu zaključio: „Kako je lijepo otkriti da nas vjera izvodi iz nas samih, iz naše samoće. Posebno zato što smo mi puni radosti jer smo Isusovi prijatelji, vjera nas vuče prema drugima, čineći nas prirodno misionarima! Ministranti misionari: takvima vas želi Isus! (…) Hvala vam za službu Gospodnjem oltaru i što ovu službu činite pravom školom vjere i milosrđa prema svojim bližnjima. Hvala vam što ste započeli odgovarati Gospodinu, poput proroka Izaije, „Evo me, mene pošalji!“

Po završetku Večernje molitve, s Papom su se osobno pozdravili dvojica ministranata, predstavnika naše domovinske Crkve - Nikola Andrić (Kuševac) i Tomislav Ćosić (Đakovo 2), kao i vlč. Josip Ivešić.

Za svojega boravka u Vječnome gradu, ministranti su hodočastili na najvažnija hodočasnička mjesta: Baziliku sv. Petra, Baziliku sv. Pavla izvan Zidina, Baziliku sv. Ivana Lateranskog, Baziliku sv. Marije Velike, Kalistove katakombe (gdje se nalazi kip sv. Tarzicija blagoslovljen kod posljednjega hodočašća 2010. godine), crkvu sv. Križa Jeruzalemskog, Svete Stube, crkvu Santa Maria d'Aracoeli (gdje se nalazi grob posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić), crkvu sv. Petra u okovima, Pantheon, Koloseum… Također su prošli mnogim trgovima (Piazza Navona, Piazza di Spagna, Piazza Venezia…), pogledali mnoge znamenitosti (Forum Romanum, Fontana di Trevi).

Vrhunac slavlja bilo je misno slavlje u crkvi sv. Jeronima koja se nalazi u okviru Hrvatskoga Zavoda Sv. Jeronima u Rimu, na kojoj su bili okupljeni svi ministranti/hodočasnici iz Hrvatske – njih oko 230, a koju je slavio vlč. Josip Levaković, u koncelebraciji sa svećenicima Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije, Bjelovarsko-križevačke biskupije te Hvarske biskupije. Kod sv. mise kroz propovijed je cijelo Hodočašće sročio i u mnogo lijepih poruka pretočio vlč. Josip Ivešić.

Na povratku svojim domovima ministranti su hodočastili i u Padovu: u svetište sv. Leopolda B. Mandića, te baziliku sv. Antuna Padovanskog. Ministranti, u zajedništvu sa svećenicima i bogoslovima, trudili su se da vrijeme provedeno u Asizu, Rimu i Padovi bude doista hodočašće - možda intenzivniji i osobniji negoli inače hod u molitvi i ljubavi s Gospodinom i bližnjima! Ministranti su, unatoč svoj svojoj razigranoj mladenačkoj dobi, bili pravi hodočasnici, uistinu su znali zadiviti svojim gestama, bilo da se radi o osobnoj i zajedničkoj molitvi, druženju... Osobito puno govori ono što su mnogi iskreno izrekli na koncu samoga hodočašća: „Na početku se sve činilo tako prepuno sadržaja i zahtjevno, da bi se najradije vratili doma – što se na koncu preobrazilo u želju: vratiti se ponovno u Rim!“ J. Levaković

ĐAKOVO (TU) - Na kraju duhovnih vježbi koje je vodio p. Zdravko Knežević, DI u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Đakovu, 11. srpnja 2015. proslavljen je zlatni redovnički jubilej trinaest sestara: s.Romualde Radelić, s. Ivanke Balikić, s. Agnezije Juretić, s. Manuele Guga, s. Agneze Valjak, s. Bogumile Zajec, s. Krunoslave Velikanović, s. Ancile Cvitić, s. Aleksije Kobaš, s. Teofile Arlović, s. Klare Adžić, s. Marceline Živković i s. Štefice Tuković. Ove sestre su doživjele posebnu milost da sa svojom redovničkom zajednicom mogu zahvaliti Bogu za proživljenih 50 godina vjernosti i ljubavi prema Bogu u službi čovjeku.

Svečanu misu danas, na blagdan sv. Benedikta, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić u zajedništvu s još četrnaest svećenika i nekoliko bogoslova koji su željeli sa sestrama jubilarkama podijeliti ovu radost. Liturgijska čitanja današnjeg blagdana bila su upravo kao odabrana za ovu prigodu. Nadbiskup Hranić se u svojoj homiliji osvrnuo na evanđeoski tekst ističući: „Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“ (usp. Mt 19,29). Nije li to, drage naše zlatne sestre, Vaše iskustvo. Vas trinaest ostavilo je sve, stostruko ste primile, istina ponekad i kroz križ redovničkog života te kroz razna progonstva, ali ustrajale ste i nadamo se da ćete - u skladu s Isusovim obećanjem - život vječni baštiniti.“

Izlažući životni i duhovni put sv. Benedikta, Nadbiskup je pojedine faze njegova puta povezao s realnošću životnog puta svake redovnice. Život u poslušnosti, čistoći i osobnom siromaštvu pred svaku osobno stavlja neodgodive zahtjeve za samoodricanjem, poniznošću, slobodom od sebe, mudrošću i razborom. Tada „postajemo sve više suobličeni Kristu i dostižemo istinsko samoostvarenje kao stvorenja stvorena na Božju sliku i priliku.“

Prebirući riječi liturgijskih čitanja i listajući živote sestara, Nadbiskup je svoju homiliju završio riječima:„Drage naše Sestre Jubilarke, koje pođoste za Isusom Kristom, o Vašem zlatnom redovničkom jubileju, želimo Vam dar mudrosti kojega daje Gospodin. 'O preporodu, kad on sjedne na prijestolje svoje slave' želimo Vam da i vi 'sjednete na dvanaest prijestolja i sudite dvanaest plemena Izraelovih' (usp. Mt 19,28), da sve čega ste se odrekle kroz redovnički život na kraju stostruko primite, te da život vječni baštinite. A do tada neka Vas isti raspeti i uskrsli Gospodin čuva mudre, na stazama dobra, na svome putu; neka Vas obaspe krepkim zdravljem, te i dalje čuva postojane u molitvi i u radu u službama koje su Vam povjerene.

Liturgijsko pjevanje animirao je samostanski zbor pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, a prorektor samostanske crkve, vlč. Davor Vuković vodio je kroz obrede i kratko tumačio pojedine dijelove slavlja. Nakon mise, u osobnim susretima, jubilarke su prenosile svoju radost na sve i tako svjedočile o ljepoti izabranog životnog puta i kako se isplati sve ostaviti radi Krista i slijediti ga u slobodi srca. Ta radost se očitovala i kod obiteljskog stola na Ljetnoj terasi Centra Amadea. s. Jacinta Mandura

ĐAKOVO (TU) - Pod geslom pape Franje: „Živjeti Crkvu danas, zajedno na periferije" protekao je ovogodišnji susret Djela Marijina – Pokreta fokolara,Marijapoli održan 11. i 12. srpnja 2015. po prvi puta u Đakovu.

Marijapoli – Marijin grad jedinstveno je  iskustvo zajedništva i sveopćeg bratstva od samih početaka Pokreta fokolara. Odrasli, mladi i djeca, ljudi različitih uvjerenja i društvenog položaja, okupljaju se na nekoliko dana kako bi zajedno proživjeli iskustvo bratstva u svjetlu univerzalnih vrijednosti Evanđelja. Stotine Marijapolija održavaju se svake godine diljem svijeta, a svima je misao vodilja zlatno pravilo koje poziva da činimo drugima što bismo željeli samima sebi. Marijapoli u Hrvatskoj održavaju se još od početaka sedamdesetih godina prošloga stoljeća i ostaju dragocjeno iskustvo zajedništva u različitosti kroz izlaganja, svjedočanstva, dijalog, radionice, igru, molitvu, šetnje i izlete.

Uz pjesmu i meditaciju sudionici đakovačkog susreta iznosili su međusobna iskustva u življenju vjere. Poseban naglasak cjelokupnog susreta bio je usmjeren na iskustvo ostvarenja ideala jedinstva – svih ljudi u sakramentu euharistije. Neka od razmišljanja sudionika su: „Gdje je prisutan čovjek tamo je i Crkva, euharistija nije samo ograničena na darove kruha i vina nego mi, osnaženi euharistijom, postajemo euharistija za one kojima smo poslani. Na taj način kršćani u svijetu svjedoče evanđelje živim djelima ljubavi. U duhu Chiare Lubich, začetnice pokreta, svi smo mi pozvani biti misionarima u vlastitoj zajednici i tamo gdje se nalazimo. U tom pothvatu svatko je dužan učiniti koliko može unatoč tome što možda neće odmah vidjeti rezultate ili će rezultati izostati.“

Uz pjesme, meditacije, svjedočanstava i igrokaze poseban trenutak bila su euharistijska slavlja pod vodstvom vlč. Josipa Levakovića te vlč. Josipa Vrančića. Nedjeljnu euharistiju predvodio je generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Ivan Ćurić. Izrazio je svoje zadovoljstvo što se u Đakovu, središtu Đakovačko–osječke nadbiskupije održao godišnji susret Mariopoli - Pokreta fokolara. Govorio je o Fokolarima i predstavio ih Đakovčanima, kao i o svojim iskustvima kada se kao mladi ministrant susreo s Pokretom fokolara, a išao je i na brojne susrete. Stoga je rado pristao predvoditi ovo misno slavlje i ponovno se približiti fokolarima.

Članovi Pokreta fokolara iz drugih krajeva izrazili su želju za ponovnim susretom u Đakovu, a zajedno su istaknuli da su ohrabreni ovim zajedničkim susretom, kao i Papinim pozivom - da se kršćanstvo živi u svakodnevici kako bi se donijelo na samu periferiju društva te se tako dogodi reevangelizacija čitavog društva kroz snagu euharistijskog otajstva . Stoga su odlučili s više žara i hrabrosti živjeti kršćansko bratstvo u svojoj svakodnevnici. Rudolf Sertić/Suzana Vujinović