Vijesti

ĐAKOVO (TU) - Molitvena inicijativa „24 sata za Gospodina“ održavala se u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra u petak 4. i subotu 5. ožujka. Prvoga dana započela je pobožnošću križnoga puta, a nastavila misnim slavljem koje je predvodio župnik đakovačke župe Svih svetih vlč. Tomislav Ćorluka. Nakon misnog slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je trajalo do ponoći, a svo to vrijeme vjernici su mogli pristupiti sakramentu ispovijedi.

Tijekom subote vjernici su imali prigodu za sakrament ispovijedi od 6,30 do 12 sati, te poslijepodne od 15 do 18 sati, kada je započelo misno slavlje. Tijekom cijeloga dana u katedrali je bio izložen Oltarski Sakrament te su brojni vjernici imali priliku za klanjanje.

Tijekom oba dana klanjanju su pristupili i animirali ga Katedralni mješoviti zbor, roditelji ovogodišnjih krizmanika i prvopričesnika, studenti đakovačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ostali studenti, radnička mladež i Zajednica „Milosrdni Samarijanac“, Stado malo, Duhovne vježbe u svakodnevnici, članovi Župnog ekonomskog i Župnog pastoralnog vijeća, Župna mladež i Franjevačka mladež, stariji ministranti, bogoslovi, Zajednica „Dva srca“, Živa krunica, krizmanici i mlađi ministranti, članovi Franjevačkog svjetovnog reda, Misijska skupina, Zajednica „Vjera i svjetlo“, župne karitativne skupine, Biblijska skupina i liturgijski čitači, članovi Hrvatske zajednice bračnih susreta, Zajednica „Milosrdni Isus“, Župni zbor „Santo“, članovi Djela Marijina, Šenštatskog pokreta, Obiteljskog molitvenog vjenčića i Milosrdne sestre sv. Križa.

U subotu su se dvosatnim klanjanjem Inicijativi priključili i vjernici đakovačke župe Dobroga Pastira, predvođeni župnikom i dekanom preč. Josipom Ivešićem.

 

 

ĐAKOVO (TU) - Posebnim susretom i bogoslužnim slavljem u predvečerje blagdana Svijećnice - Dana posvećenoga života, 1. veljače 2016., Đakovačko-osječka nadbiskupija organizirala je jubilejsko hodočašće redovnika, redovnica i članova ustanova posvećenoga života u katedralu-baziliku u Đakovu te tom prigodom svečano označila i završetak Godine posvećenog života. Svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu svećenika, redovnika, redovnica, članova ustanova posvećenog života te vjernika grada Đakova, s nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, predvodio je nadbiskup mons. Đuro Hranić. 

U uvodnom obredu nadbiskup je blagoslovio svijeće te je uz oltar sv. Ćirila i Metoda uz katedralu prema glavnome ulazu kroz 'vrata milosrđa' prošla procesija u kojoj su bili svi članovi ustanova posvećenoga života, noseći upaljene svijeće te pjevajući himan Jubileja milosrđa.

U svojoj homiliji nadbiskup je istaknuo kako su Bogu posvećene osobe najsvjesniji i najzdraviji dio Crkve, koji na osobit način živi u svijesti da je Isus utjelovljeno lice Očeva milosrđa, svjetlo na prosvjetljenje naroda, da smo svi mi ljudi od Boga, dobrog i milosrdnog Oca zamilovani od vijeka i da nam je život svima spašen po Isusu Kristu, snagom njegove muke, smrti i uskrsnuća. „Iz te spasenjske svijesti i iskustva, Bogu posvećene osobe stavljaju svoj život u službu Bogu da bi – njemu posvećene - uime čitave Crkve za nju molile i prinosile svoj život kao Bogu ugodnu žrtvu“, kazao je nadbiskup, pozdravljajući sve redovnike i redovnice s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije, okupljene na jubileju Božjega milosrđa. Pozdrav je uputio i nadbiskupu u miru Marinu Srakiću, rekavši kako on, kao kapucinski trećoredac, na jedan način pripada Bogu posvećenim osobama te mu uime svih okupljenih čestitao sutrašnju 26. obljetnicu imenovanja biskupom, kao i imendan.

Pozdravljajući okupljene članove ženskih i muških redovničkih zajednica, kao i sve vjernike laike koji njeguju duhovnost pojedinih redovničkih obitelji, nadbiskup je pozvao na molitvu i za sve one koji se ovom slavlju nisu mogli pridružiti zbog starosti i bolesti.

„Danas smo s osjećajem zahvalnosti za sve što smo kao Crkva primili i primamo te s osjećajem odgovornosti za pristup milosrđa i ljubavi prema današnjem sekulariziranom čovjeku, sa sviješću da nam Gospodin kao znak svojega Kraljevstva povjerava balzam svoga milosrđa i dobrote, prešli prag Svetih vrata naše katedrale. Prešli smo ih s punim pouzdanjem da će nas uskrsli Gospodin, koji nas je neprestano podupirao i podupire na našem zemaljskom putovanju, podupirati i voditi svojom moćnom i milosrdnom rukom i u ovim godinama dok se naša prosječna životna dob, osobito u ženskim redovničkim zajednicama, neumoljivo penje. On je osobito ženskom geniju darovao ljubav i nježnost te posebnu sposobnost svjedočenja njegova milosrđa. Prešli smo prag Svetih vrata naše katedrale da bismo se utvrdili u svijesti te pred svima posvjedočili da je milosrđe koje nam Bog iskazuje u našoj ljudskoj slabosti, grešnosti i lomnosti, u našoj nepostojanosti i nevjeri vlastitim redovničkim i svećeničkim obećanjima, izraz i pokazatelj njegove svemoći - jer on je Bog vjeran sebi, svojem savezu s nama i svojim obećanjima koje nam je dao kad smo polagali svoje redovničke zavjete i išli na svećeničko ređenje“, rekao je nadbiskup.

Ustvrdivši kako se sa žalošću može reći da se ne nalazimo samo u krizi duhovnih zvanja, da nam nedostaje svećenika, redovnika i redovnica, nego da smo u krizi kršćana, pa čak i u krizi čovjeka, nadbiskup poziva na molitvu Blaženoj Djevici Mariji: „Sav je njezin život oblikovan prisutnošću utjelovljenoga milosrđa. Ona je Majka Raspetoga i Uskrsloga, koja je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi i ušla u svetište milosrđa. Danas ju na ovome Jubileju milosrđa molimo da svoje milostive oči svrne na nas i da nam svojim zagovorom pomogne da budemo dostojni svojega svetoga poziva i postojani svjedoci Božjega milosrđa i praštanja po kojemu je on spasio ovaj svijet - milosrdni kao Otac.“

Na kraju euharistijskoga slavlja pozdravnu riječ i zahvalu uputila je s. Ksenija Majstorović, povjerenica Nadbiskupijskoga povjerenstva za osobe posvećenog života, ističući kako je svaki Dan posvećenog života do sada bio na poseban način ispunjen iskustvom radosti, gdje se potvrđivalo ono na što je prigodom proglašenja Godine posvećenoga života pozvao Papa Franjo: "Gdje su redovnici, ondje je radost." „I ovo naše današnje hodočašće u godini Jubileja milosrđa i svečano bogoslužje završetka Godine posvećenoga života to potvrđuje. Radost je, možemo reći, svojevrsna iskaznica osobe i zajednice! Ona dolazi iz nutrine, ona je iskrena jer svjedoči naše pripadanje Gospodinu koji je djelitelj i uzdržitelj radosti“, rekla je s. Ksenija, ističući i drugu bitnu oznaku redovničkoga života – zajedništvo, kojeuključuje milosrđe.

Uputila je zahvalu svima koji su pridonijeli da Godina posvećenoga života bude obilježena poticajnim sadržajima i susretima, kako na razini redovničkih obitelji, tako i na regionalnoj, nadbiskupijskoj i nacionalnoj razini te zaključila: „Godina posvećenoga života završava, no naš poziv ostaje – trajan i svet. Stoga će nam i nadalje biti vrijedna zadaća: sa zahvalnošću se spominjati prošlosti, s nadom prigrliti budućnost i sa strašću živjeti sadašnjost!“ Uslijedila je Molitva za obnovu zavjeta i pjevanje himna Tebe Boga hvalimo.

Slavlju su nazočile Sestre sv. Križa, na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Amalijom Kupčerić, Marijine sestre čudotvorne medaljice, na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Kajom Ljubas te grkokatoličke Sestre Vasilijanke, na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Anastazijom Pitka. Ove tri zajednice imaju svoja provincijalna sjedišta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Potom predstavnica Bosonogih Karmelićanki u Karmelu sv. Josipa u Breznici, jedine klauzurne sestre u Nadbiskupiji. Potom Sestre Milosrdnice sv. Vinka, Sestre Uršulinke, Služavke Kristove, Kćeri milosrđa, Klanjateljice Krvi Kristove, Sestre Naše Gospe, Karmelićanke Božanskog Srca Isusova, Služavke Malog Isusa, Sestre Službenice Milosrđa, Sestre Kraljice svijeta, Franjevke misionarke, Školske sestre franjevke Krista Kralja i Sestre Sakramentinke, kao i članice dva ženska svjetovna instituta: Obitelj Malih Marija (koja je rođena i svoje sjedište ima u Osijeku) te Suradnice Krista Kralja. Također, slavlju su nazočili i članovi muških redovničkih zajednica koji djeluju na području Nadbiskupije: Franjevci manja braća, Oci kapucini, Franjevci konventualci, Franjevci trećoredci, Oci Isusovci, Misionarska družba Duha Svetoga, Palotinci i Salezijanci.A. Banović

 

ĐAKOVO (TU) - U četvrtak 7. siječnja 2016. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održao se blagoslov zgrade fakulteta koji je predvodio tajnik fakulteta Petar Vidović. Na samom početku okupljena zajednica studenata i djelatnika otpjevala je božićnu pjesmu, nakon koje je uslijedila služba Riječi i prigodna riječ tajnika, koji je u promišljanju naglasio da mi ne bi trebali moliti za blagoslov već zahvaljivati na njemu, jer je Krist sišao s nebesa i rodio se u Betlehemskoj štalici i time nas sve blagoslovio i udijelio nam svoju milost.

Osvrćući se na Evanđeoski odlomak napomenuo je da su svi studenti teologije, koji na dublji način proučavaju Riječ Božju, sol zemlje i svijetlo svijeta, koji moraju u svom nastojanju ustrajati i ne posustajati, kako bi bili istinsko svjetlo svima koje susreću. Nakon razmišljanja uslijedilo je blagoslov svih prostorija fakulteta, pri kojem su se pjevale božićne pjesme uz orguljašku pratnju studenta Brune Diklića. KBF Đakovo

ĐAKOVO (TU) - „S Majkom milosrđa kroz Godinu milosrđa“ bila je tema duhovnih vježbi za žene, koje su od 8. do 10. siječnja 2016. održane u organizaciji Doma duhovne pomoći u Đakovu, u kući „Betanija“. Dani mira, tišine, molitve i razmatranja bili su za žene izvor nove snage za životne zadaće. Tema je izabrana u skladu s Jubilejskom godinom milosrđa, a posebni naglasak stavljen je na pripremu za sakramenat pomirenja pod vidom milosrđa, kako to preporuča i papa Franjo.

Duhovne vježbe privukle su dvadesetak žena iz Đakova, Piškorevcaca, Širokog Polja, Našica, Vinkovaca, Ivankova, Otoka, Osijeka i Zagreba. Voditeljica je bila s. Rastislava Ralbovsky uz suradnju s. M. Jacinte Mandura i s. Marije Klare Klarić.

Duhovne vježbe imaju svoje posebno obilježje: povlačenje iz svoje sredine u mjesto mira i tišine, kako bi se prednost dala jačanju duhovne snage. Tri dana daleko od svoje kuće, od buke i svagdanjeg ritma, predstavlja za žene veliki dar i zato su sretne što mogu doći i uživati u ovakvom ozračju.

Duhovna hrana bila su razmatranja na temu milosrđa, molitva Božanskog časoslova, Lectio divina (razmatranje Božje Riječi), klanjanja, a napose misa i ispovijed. Izložen Presveti sakramenat kroz cijeli dan i sve do ponoći omogućavao je sudionicama ulazak u ozračje povezanosti s Bogom. Posebno su bila snažna večernja klanjanja, koja je animirala s. M. Jacinta. Euharistijsko slavlje uz nagovore vodio je vlč. Vinko Zec, a u nedjelju su sudionice sudjelovale na molitvi pjevanog Časoslova sa sestrama u samostanskoj crkvi kao i na euharistiskom slavlju. Posebni doživljaj bila je obnova krštenja, što je ovaj puta bilo liturgijski vezano uz blagdan Isusova krštenja. Tom prigodom svaka sudionica izabrala je sebi „kumu“ s kojom će i nakon duhovnih vježbi ostati povezana u međusobnom prijateljstvu i podršci.

Uz duhovnu hranu isti je naglasak stavljen i na tjelesnu hranu i to s razlogom. Naime, žene ulažu puno svoga vremena, ljubavi i snage u kuhanje, posluživanje i pranje posuđa, stoga im se ovdje omogućilo da budu u povlaštenom položaju, oslobođene obveza i dolično poslužene, kako to zaslužuju. Za to se pobrinula s. Marija Klara sa suradnicama, Kajom Žalac i Dijanom Jozić. To je bilo priznanje ženama za njihovo neumorno služenje u obiteljima, a one su to doživjele kao poseban dar.

U osvrtu na duhovne vježbe osjetila se blagodat zajedništva u vjeri. Sudionice su doživljele blagodat mira i tišine, nasuprot užurbanosti i mnoštvu zadaća koje moraju ispuniti. One koje su došle pogođene teškim kušnjama (smrt sinova), našle su ovdje Božju utjehu i podršku zajednice. s. Rastislava Ralbovsky

ĐAKOVO (TU) - Nadbiskup metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić i nadbiskup metropolit u miru Marin Srakić uputili su nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću čestitku povodom njegova srebrnog biskupskog jubileja.

„S velikom se radošću pridružujemo slavlju Vašega srebrnoga jubileja, 25. obljetnice biskupskoga ređenja 6. siječnja 1991. godine u Rimu, polaganjem ruku i molitvom Sv. Ivana Pavla II. te preuzimanja službe vrhbosanskoga nadbiskupa metropolita 19. siječnja iste godine u Sarajevu. S očitovanjem velike predanosti i gorljivosti započeli ste svoju biskupsku službu, vođeni geslom: 'Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi'. A kada su nadošla teška iskustva ratnih stradanja, ni tada niste posustali. Štoviše, nastojali ste još zdušnije hrabriti povjereni Vam narod. Niste ga napuštali, već ste hrabro dizali glas, a kad je trebalo i od sveg ste srca vapili da se zaštite nevini i obespravljeni i da se životne staze svih ljudi vrate na putove pomirenja i sloge, istinskoga i pravednoga mira. U svojoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini za to ste se zauzimali i to ste molili svom hrvatskom narodu, ali i svim ljudima dobre volje, ma kojega naroda, vjere ili jezika bili.

Dragi kardinale Vinko! Toliko je toga što Vaš život i pastirsko služenje povezuje s našom Đakovačko-osječkom nadbiskupijom – od Vaše formacije i svećeničkoga ređenja u Đakovu, preko blizine naših susjednih dijecezanskih zajednica, povezanih obitelji s jedne i druge strane rijeke Save, mnogovrsnih oblika suradnje svećenika i redovnika, sve do dičnoga sina Slavonskoga Broda, prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa, Sluge Božjega Josipa Stadlera, za čije skoro proglašenje blaženim zajedno s Vama Bogu upravljamo svoje molitve“, stoji među ostalim u čestitki đakovačko-osječkih nadbiskupa, upućenoj uime svećenika, redovnika, redovnica i svih vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

A. Banović