Vrlo je znakovito i poticajno u današnjem vremenu mnogih nedoumica i izazova za čovjeka i kršćanina, društvo i Crkvu, na kraju jedne godine, slušati i promišljati nad riječima poslanice sv. Ivana apostola iz prvoga čitanja: „Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist! I sad su se već mnogi antikristi pojavili...“ Kao djeci svjetla, sinovima i kćerima Božjim, koje je u otajstvu Božića „obasjala slava Gospodnja“, ipak nam je „dana moć“ razlučivati i uvijek izabirati osobu Onoga jedinoga i pravoga koji je Svjetlo, Život i Istina, sama Riječ Očeva – Isus Krist.
Ovi dani koji su za nas u znaku posljednjih vremena tj. postojanoga, punoga nade, iščekivanja Kristova dolaska, potiču naše ponovno posvemašnje i živo vjerničko opredjeljenje za Krista, Riječ tijelom postalu. On „hoće od nas da mu vjerujemo. Da dopustimo da nas On vodi. Da s njime živimo. I da mu tako sve više postajemo sličniji, a time i ispravniji“, kako nas je srdačno očinski pozivao danas preminuli dragi papa u miru Benedikt XVI., a nastavio i neumorno to čini sadašnji rimski biskup i pastir sveopće Crkve papa Franjo.
U Kristu, po kojemu sve postade i živi, mi uvijek gledamo i analiziramo sebe i svoje življenje, svoju povijest. Tako i sve ono što nam je darovano i što smo, u zajedništvu s Bogom i jedni s drugima, napose kao Crkva, živjeli i ostvarivali u godini na izmaku. U Njegovu svjetlu mi se sada s osjećajima radosti, zahvalnosti ali i molbe za oprost osvrćemo na svoju vjernost Kristu u minuloj godini, na put vjere i zajedništva koji smo prolazili kao pojedinci, obitelji i župna zajednica Svih Svetih u krilu naše nadbiskupijske obitelji predvođene našim nadbiskupom Đurom, te s njim u suradnji pomoćnim biskupom Ivanom i nadbiskupom u miru Marinom.
Zahvalni smo što bogatstvo zajedništva Crkve možemo ostvarivati u bliskijoj povezanosti s našim Pastirima u sjedištu Nadbiskupije, te središnjim nadbiskupijskim ustanovama, Bogoslovnim sjemeništem i Katoličkim bogoslovnim fakultetom, Stolnim kaptolom i Domom za umirovljene svećenike, te provincijalnim sjedištem sa Samostanom Sestara sv. Križa. Kao župljani ove župe i građani dionici smo vrijednoga služenja spomenutih pojedinaca i ustanova među nama. Tako i po brojnim sadržajima znanstvenoga, evangelizacijsko-pastoralnoga, kulturnoga i svakoga drugoga karaktera i dobročinstva.
Početke ove godine još je pratila pandemija koronavirusom, što smo osjetili u prošlom blagoslovu obitelji i domova. Tada smo pohodili 2.750 obitelji. Tada i tijekom godine s ovom bolešću je među nama preminulo 11 osoba, a onda se postupno počela smirivati.
I mi smo se kao župa, prema svijesti i spremnosti župljana, kroz susrete pojedinih skupina uključili u proces sinodalnoga savjetovanja na koje nas je pozvao papa Franjo. Osjećamo kako ne smijemo dopustiti da tromost guši u nama sinodalni duh, duh suodgovornosti za Crkvu koja je dom svih nas. Na tom su tragu napose bile pripreme i provedeni izbori novih članova župnoga pastoralnoga i ekonomskoga vijeća kroz listopad i početak studenoga o.g. Zahvalni bivšim članovima vijeća za doprinos, pred novoizabranima stoji izazov da se u zauzetoj ljubavi ugrađuju u život župe po naputcima naše Sinode i potreba života i poslanja mjesne Crkve.
U zajedništvu s cijelim svijetom od veljače, pa do danas živimo solidarnost s ukrajinskim narodom radi nametnutoga rata koji nosi velike patnje i stradanja, kao i prijetnje miru svih nas. Često smo molili za njegov prestanak i povratak mira uz očitovanje gesta blizine i pomoći kroz kolektu za Ukrajinu.
Vrijedni događaj našega života bile su duhovne pripreme za svećeničko ređenje i mladu misu, kao i slavlja istih, domaćega sina vlč. Nikole Klemena na ovogodišnje Petrovo i u nedjelju, 10. srpnja o.g. Bili su to dani naše radosti, ponosa i zajedništva koje smo očitovali na različite načine. Pratimo blizinom i molitvom našega Nikolu, a nadasve – u povezanosti sa Sjemeništem i Samostanom – budimo još usrdniji molitelji za nova svećenička i redovnička zvanja, koja će Crkvi darovati naše đakovačke obitelji.
Pandemijom zaustavljenu redovitu katehezu osnovnoškolaca i srednjoškolaca trudili smo se vraćati u redoviti tijek, napose pripravu za sakramente prve sv. ispovijedi sv. pričesti, te sv. krizme što nekada nije išlo bez otpora. Osjećajući kako produbljenju zdrave vjere odraslih vjernika trebamo dati veće značenje od jeseni smo obogatili – uz postojeće biblijske susrete – župni život posebnim biblijskim večerima da se u druženju s Božjom riječju učimo istu unositi u svoj život i svjedočenje. Također i u liturgiji bolje sudjelovati, oblikovati molitveni život i nadahnjivati svako služenje. Na svakom od održanih susreta bilo je od 60 do 100 vjernika.
Duhovne obnove u župi (devetnica pred Gospu Lurdsku, duhovna obnova u korizmi, korizmeni petci s homilijom, trodnevnica za Petrovo i Svi Svete) i kod Sestara sv. Križa za sve uzraste vjernika, te po spomenutim i drugim ustanovama, katoličkim pokretima i zajednicama, zatim raznolike druge molitveno-pastoralne incijative (trajno euharistijsko klanjanje, različite pobožnosti tijekom liturgijske godine, „40 dana za život“, pobožnost sv. Antunu itd.), hodočašća u marijanska svetišta i druge duhovne centre tkale su duhovne niti naših osobnosti i zajedništava (Dragotin, Ovčara i Karmel u Breznici).
Krist, koji živi u otajstvu Euharistije, snaga je i hrana našega redovitoga života kao pojedinaca i Crkve, tj. župne zajednice. U godini na izmaku na području župe slavljen je veliki broj euharistijskih slavlja (napose nedjeljama, blagdanima i posebnim prigodama), a na njima je podijeljeno 159.460 sv. pričesti (u katedrali, župnoj crkvi i groblju – 111.700 sv. pričesti, u samostanskoj crkvi – 47.760 sv. pričesti; valja dodati kapele u Sjemeništu, Fakultetu, Svećeničkom domu i Domu umirovljenika). Po prvi puta svadbenoj gozbi Jaganjčevoj je pristupilo 128-ero djece 3. razreda OŠ i 2 odrasle osobe.
Od božanskoga života, darovanoga u Kristu, dostojanstvo Božje djece u sakramentu krštenja u ovoj godini je primilo 148-ero djece – muških 73-oje, ženskih 75-ero. U obiteljima na području župe živi njih 113, a s dopuštenjima vlastitih župnika u drugim župama okolice, domovine i najviše inozemstva nastavlja živjeti njih 35-ero. To su djeca negdašnjih župljana, sada mladih roditelja.
Po Kristu, Pomazaniku Božjem, i mi primismo Pomazanje od Svetoga napose u sakramentu krizme kojoj je kod nas na Pedesetnicu pristupilo 123-oje mladića i djevojaka. Molimo da svojim življenjem ižaravaju Krista kojega upoznaše i ispovijediše. Spominjemo se, istina manje skupine, mladih koji su to činili sudjelovanjem na nadbiskupijskom križnom putu, nacionalnom susretu mladih u Bjelovaru, aktivnostima i hodu Frame i dr. oblicima mladenačkoga vjerničkoga rasta.
Svoju privrženu ljubav u Kristu jedno drugom je u sakramentu ženidbe u našoj katedrali potvrdilo i doživotni savez sklopilo 88 parova. Na području župe ostaje živjeti 42 para, a 46 parova nastavlja živjeti u drugim sredinama i inozemstvu. Valja imati na umu da je – uz navedene - određeni broj parova sklopio ženidbu drugdje, a stanovat će na području naše župe.
Da je Krist naše svjetlo i okrjepa u svim razdobljima života, tako i u trpljenju i bolestima, vidljivo je kroz brojne pohode bolesnima i starima na području župe, tako i kroz duhovnu skrb u Domu umirovljenika i privatnim ustanovama, kao i onu koju pružaju Dom umirovljenih svećenika, zatim Sestre sv. Križa i centar „Amadea“.
U puninu života Bog je po Kristu u minuoj godini k sebi pozvao 197 preminulih i pokopanih kod nas, te još 6 župljana za koje znamo a pokopani su u drugim sredinama (za neke to ne znamo, nego kasnije saznamo). Od toga je muških 91, a ženskih 106 osoba. Pripravnih po sv. sakramentima je bilo 112 osoba. Uzroci smrti tj. bolesti najčešće su moždani i srčani udar, te različiti oblici karcinoma; također 11 tragičnih smrti mlađih osoba i osoba srednjih godina.
Dakle, 49 osoba je više umrlo nego kršteno; kada bismo uzeli u obzir činjenicu krštenih, a da već sada žive izvan župe, onda je razlika još veća.
Svoje zajedništvo u župi kroz brigu za njezino uzdržavanje, kao i svećenika i suradnika u njoj, te različitih potreba u ovoj je godini posvjedočilo 1.623 domaćinstva koja su podmirili „lukno“, te 205 pojedinaca i obitelji za druge potrebe župe. Svima od srca zahvaljujemo, ne zaboravljajući i vaše redovite darove u milostinju u katedrali i drugim mjestima.
Uvijek je hvalevrijedna osjetljivost koju pokazujemo za misijske potrebe kroz aktivnosti Nadbiskupijskoga misijskoga centra pod vodstvom s. Ignacije i suradnice s. Jelene, te misijske skupine, zatim karitativne akcije samoga Caritasa, napose kod nas razvijeno djelovanje Udruge sv. Vinka pod vodstvom vjeroučitelja Ivana Bassija, potom Socijalne samoposluge pri Samostanu sestara sv. Križa, spomenutoga centra „Amadea“... Hvala darovateljima za Sjemenište, zakladu „Dr. Nikola Dogan“ i druge oblike služenja crkvenih ustanova.
Tijelo Kristovo – Crkva smo mi, živa zajednica, koji Kristu pripadamo i njega nastojimo slijediti, te jedni druge podržavati na putu života i vjere. Zahvalan sam također osobno kao svećenik-župnik za blizinu i suradnju, te zajedništvo s vama, braćo i sestre, te mnogim drugima počevši od naših nadbiskupa i biskupa, većega broja svećenika, časnih sestara, brojnih suradničkih i drugih skupina u župi do svakoga od vas župljana.
Zahvaljujem što su zajedništvo sa mnom i s nama u minuloj godini gradili župni vikari tj. kapelani – do srpnja o.g. vlč. Robert Erk, sada na studiju u Rimu, a od kraja kolovoga o.g. sadašnji župni vikar vlč. Domagoj Vidaković. Među nama je u prvom dijelu godine na pastoralnom praktikumu kao đakon bio vlč. Bernard Prelčec, a od jeseni nam intenzivnije pomaže svećenik vlč. Mato Mićan, te drugi svećenici.
Hvala suradnicama u župi, župnom uredu i župnoj kući, zatim sestrama sv. Križa za raznolike oblike suradnje, nadasve sakristankama u katedrali, brojnim vjeroučiteljima zauzetima u katehezi i drugim angažmanima, spomenutim članovima vijeća, marljivim pjevačima svih zborova s njihovim voditeljima i suradnicima, brojnim aktivnim čitačima, ministrantima, članovima biblijske i više molitvenih skupina, te katoličkih pokreta, a napose članovima Zajednice bračnih susreta čiji je doprinos župi primjerno svjedočanstvo svima, hvala koordinatorima i voditeljima navedenih skupina, potom domaru i samozatajnim spremačicama katedrale i drugih bogoslužnih prostora, paziteljima katedrale, svakodnevnim moliteljima i klanjateljima, tihim dobročiniteljima i tolikima, tolikima...
Svoju zahvalnost za sve od Boga primljeno u 2022. godini sjedinimo s iskrenom čežnjom i ponavljanjem razloga za koji uopće živimo i sve činimo stavljajući to u riječi pape Benedikta kojega duhovno pratimo u zagrljaj ljubavi Oca i Sina. Na kraju knjige „Svjetlo svijeta“, govoreći o Isusovu dolasku na svijet i daru vječnoga života na koji smo pozvani, reče: Trebamo „postati prikladni za Boga i tako možemo ući u istinski, vječni život. On je doista došao da upoznamo istinu. Da mognemo dodirnuti Boga. Da nam otvori vrata. Da nađemo život, stvarni život, koji više nije podložan smrti“.
Hvala mu što smo taj Život kušali u ovoj godini; hvala svima koji smo ga obogaćivali jedni drugima! Amen.
Ivan Lenić, župnik i dekan
