Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Večer uoči svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, u ponedjeljak, 28. lipnja, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgio Lingua predvodio je pjevanu liturgiju Prve večernje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra. Uz nadbiskupa mons. Đuru Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića, u molitvi su sudjelovali kanonici Prvostolnog kaptola, svećenici iz središnjih nadbiskupijskih ustanova,  mons. Alfred Rayan D’Souza, tajnik Apostolske nuncijature u RH, zajednica Bogoslovnog sjemeništa sa svojim poglavarima i četvoricom đakona koji će sutradan, na Petrovo, biti zaređeni za svećenike, kao i zajednica Milosrdnih sestara Sv. Križa, predvođena provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki. Kako Grad Đakovo slavi apostolske prvake sv. Petra i Pavla kao svoje nebeske zaštitnike, u molitvi su sudjelovali i predstavnici Grada, predvođeni gradonačelnikom Marinom Mandarićem te vjernici župe Svih svetih.

Pastirsku riječ okupljenima uputio je biskup Ivan Ćurić, veliki prepošt Prvostolnog kaptola. Na samom početku ukazao je na đakovačku katedralu kao „prekrasan znak“, onu koja izaziva ponos i udivljenje, pogotovo „kad na njezinim zidovima i svodovima čitamo povijest spasenja, složenu upravo zato da nam bude podsjetnik na čudesna Božja djela i na životnu istinu ‘Saveza’ – Božjeg saveza s nama ljudima, saveza što nam je najjasnije i najbliskije zasjao u Isusu Kristu“, rekao je biskup Ivan.

Osvrnuo se na evanđeoske odlomke svetkovine Apostolskih prvaka, koji, kako je istaknuo, jasno upućuju na dvije bitne sastavnice na kojima treba graditi iskustvo vjere: „Prva je sadržana u evanđelju Mise dana. U središtu je Petrova ispovijest vjere: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Ali, odmah je jasna Isusova uputa: blaženstvo vjere nije plod naše spoznaje i djela. To što vjeru započinje, rađa i stvara Božje je djelo, njegova milost i njegov dar. Druga je sastavnica vjere opisana u evanđelju Mise bdijenja, u kojem je jedan sasvim osoban i konkretan dijalog između Isusa i apostola Petra, dijalog koji, možemo reći ima svoju pretpovijest i posebne razloge, ali još više, taj dijalog nosi i snagu obećanja, on naviješta budućnost. „Petre, ljubiš li me?“ Sasvim osobno Isusovo pitanje, i to pred drugima. Pitanje ponovljeno tri puta, kao da ponavlja znakovitu mjeru Petrovih zatajenja u predvečerje svoje smrti. No, nikako za osudu, već kao izraz ljubavi i povjerenja, zapravo obećanja da će podupirati ljudsku nemoć i hraniti je svojom ljubavlju“, rekao je biskup Ivan, dodavši kako samo iz Božje ljubavi i našeg prihvaćanja i suobličenja toj ljubavi proizlazi poslanje Crkve izrečeno Petru riječima: „Pasi ovce moje!“ I pozivom: „Idi za mnom!“

Obraćajući se mons. Lingui, biskup je rekao kako njegovo sudjelovanje u ovogodišnjem slavlju Petrova u Đakovu sve ispunja iskrenom radošću i doziva u pamet snagu zajedništva sveopće Crkve i svima drage prigode „kad smo snažno osjećali to zajedništvo i podršku Petrove službe koja predsjeda u ljubavi”, kazao je biskup te dodao: “A kako ne spomenuti ljubav i potporu sv. Ivana Pavla II., koji nas je osobno pohodio te, kao i mi večeras, prije 18 godina, 7. lipnja 2003. godine pobožno molio u ovoj Petrovoj katedrali – manjoj bazilici.”

Nastavljajući, podsjetio je na Korizmenu okružnicu biskupa J. J. Strossmayera 1881. godine kad je, godinu dana prije slavlja posvete katedrale, pisao vjernicima svoje biskupije te ih, naznačujući osobitu brigu i ljubav prema jedinstvu Crkve i obnovi kršćanskoga jedinstva, ovako poučavao: „Što se pako napose nas u ovoj biskupiji tiče sjetimo se svi, da je naša stolna crkva posvećena svetomu Petru, stožerniku jedinstva crkvenoga. Zlatna slova, koja nam odmah pri ulazu u novu našu Crkvu uoči udaraju „Ti si Petar“ … nek nas vazda opominju, da izmed ostalih dužnosti kršćanskih imamo i jedinstvo crkveno njegovati i po mogućnosti širiti. (…) Ovu nam dužnost okolnosti, u kojih u biskupiji živimo, osobito nalažu (…) i sjetimo se, da je najsjajniji dokaz prave vjere ljubav čista i dobrotvorna; sjetimo se, da je ljubav ona silna moć, koja sve svladava, kojoj se nitko, ni ista smrt oprieti ne može.“

Na kraju homilije biskup se obratio đakonima, sutrašnjim ređenicima, naglasivši kako se s velikim razlogom može reći da su prispjeli svom najvažnijem i nezaboravnom Petrovu. „Radujemo se što smo, svatko u svojoj mjeri, dionici vašeg puta. Zadivilo me kako je jedan otac doživio dan svećeničkog ređenja svoga sina. Ovako je to zapisao: ‘Bio sam prisutan i milošću Božjom sukreator njegova začeća. Držao sam ga kad se rodio. (…) Ipak, ništa čemu sam svjedočio u njegovu životu ne može se usporediti s čudom koje će Bog učiniti u sakramentu svetog reda’. I preporučuje novoga svećenika: Molite prije svega za njegovu vjernost. Molite da mogne, poput Isusa u svojoj službi sve “činiti dobro” (usp. Mk 7,37). Na kraju svakog dana, neka mogne pogledati unazad i vidjeti dobra koja je Bog učinio kroz blagoslovljene ruke čovjeka iz istočnog Ohija’ (Scott Hahn, Ohio). A mi večeras mislimo na blagoslovljene ruke vas četvorice, mladićâ iz Osijeka, Andrijaševaca i Slavonskoga Broda“, rekao je biskup Ivan, zaključujući zazivom: O Petre sveti štiti nas, na stijeni vjere čuvaj nas. Sa svetim Pavlom uz nas bdij, da Krista uvijek slijedimo i svim ga srcem ljubimo.

Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – Nakon svečanog mimohoda sudionika 55. Đakovačkih vezova u nedjelju 4. srpnja, u kojemu je sudjelovalo više od 40 folklornih skupina, sa svatovskim zapregama i jahačima, u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić. Koncelebrirao je nadbiskup u miru Marin Srakić te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković.

Nadbiskup je uvodno pozdravio sve okupljene na ovom misnom slavlju, među kojima đakovačkog gradonačelnika Marina Mandarića, nazočne saborske zastupnike te sve predstavnike kulturnog i prosvjetnog te društvenog, gospodarskog i političkog života Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije i Grada Đakova.

U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na liturgijska čitanja toga dana, koja govore u neuspjehu, ali i poručuju da neuspjeh ne mora odmah biti nešto negativno, niti mora biti Božja opomena niti kazna. Podsjetio je na proroka Ezekiela i apostola Pavla. Ezekiela Bog šalje svome narodu i on ne odustaje od nakane da opomene i spasi taj narod, iako su mogućnosti da se narod obrati minimalne. Ne odustaje jer zna da se tu ne radi o njegovu umovanju, nego o Božjoj poruci. Apostolu Pavlu je pak neka osobna slabost remetila apostolsko veselje i uspješno djelovanje. On ga slikovito naziva „trnom u tijelu“, kojeg shvaća kao kočnicu, kako se ne bi uzoholio pa pomislio da je sav silni uspjeh kojega je imao njegova zasluga i djelo. Svjestan je da su svi njegovi uspjesi djelo Kristove snage u njemu.

Nadbiskup se osvrnuo na naviješten evanđeoski ulomak koji govori o Isusovom ‘neuspjehu’, i to u svom zavičaju, u Nazaretu, rekavši da je to bio tek nagovještaj njegova potpunog debakla na križu. „To što nije bilo uspjeha i priznanja nije ga odvratilo od zadaće. Izvršio je svoju zadaću i pošao dalje izgubljenim ovcama doma Izraelova kao liječnik koji traži bolesnike. Jer, bolesni idu k liječniku i traže njegovu pomoć. Samo slabi su spremni primati Božju snagu, samo gladni traže hranu, a obdaren može biti samo onaj tko ima prazne i otvorena ruke pred Bogom“, rekao je nadbiskup te nastavio: „Naša društvena scena, naša kultura, društveni i politički život trebaju proroke u vlastitoj sredini. Uz pismoznance trebaju vizionare, odvažne čestite i samoprijegorne ljude čiji glas i doprinos ima proročku težinu. Pozvani smo biti proroci svoje sredine, naše Slavonije i Baranje, u našem hrvatskom društvu.“

Liturgijsko pjevanje animirali su članovi Mješovitog katedralnog zbora, predvođeni mo. Ivanom Andrićem te uz orguljsku pratnju Darija Kusture. A. Banović

ĐAKOVO (TU) – Na blagdan sv. Ilije, proroka – zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u utorak, 20. srpnja večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici predvodio je nadbiskup Đuro Hranić. Uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, koncelebrirala su još sedmorica svećenika. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je podsjetio okupljene kako je svetog zaštitnika naše današnje nadbiskupije donio bosanski biskup Ponsa, koji je ubrzo nakon što je 1239. godine darovnicom hrvatskog hercega Kolomana dobio na dar posjede Đakovo i Breznu, iz Bosne preselio u Đakovo gdje je i ostao te je nastavio častiti i nebeskoga zaštitnika svoje biskupije sv. Iliju, proroka.

U svojoj propovijedi nadbiskup je govorio o sv. Iliji, njegovom sukobu sa svećenicima kulta boga Baala te njegova progona od kraljice Izabele, straha i bijega u pustinju te je ukazao na Ilijino stanje u pustinji, na njegovu bespomoćnost, ostavljenost od sviju i razočaranje, uslijed čega je bio spreman i dići ruku na sebe. Tada mu Bog šalje gavrana s vodom i kruhom te Ilija 40 dana ide kroz pustinju do ‘Božje gore’ Horeba, gdje treba doživjeti Božju blizinu. „U stvari, kroz samoću pustinje Bog Iliju vodi k njemu samome, do njegove savjesti da tu progovori njegovu srcu, da ga pouči da Bog nije u nasilju, ognju, u žestini i moći, u potresu ili olujnom vihoru, nego u šaptu laganoga i blagoga lahora, da je pokolj Baalovih svećenika zlo kojim ništa nije postigao, nego da je potrebno ići drugim putem, putem milosrđa i ljubavi“, rekao je nadbiskup.

„Na vrhuncu planine čovjek je bliži Bogu, bliži nebu i Bog kao da mu izgleda dostupniji. Odatle, uronjen u tišinu, čovjek motri svijet koji je ostavio umanjenim i stavljenim u pravu perspektivu. Što se više Ilija penjao u vis, to mu je sve zemaljsko postajalo manje. Na gori se pozornost može usredotočiti na ono što je bitno, a duša se može lakše prepustiti Bogu i njegovim naumima. Na Horebu, na mjestu gdje je Mojsije susreo Boga u gorućem grmu i gdje je dobio ploče Saveza, na tom mjestu Božje objave i svetom mjestu za njegov židovski narod, Ilija u ruševinama svoga života i djelovanja, žedan Boga i njegove blizine, na izvoru vjere svoga naroda traži Boga i nalazi rješenje. Bog ga vraća na početak povijesti spasenja na kojemu se zasniva i njegova proročka služba i poslanje“, kazao je nadbiskup, poručujući kako je to poruka za sve vjernike, da se su svome umoru i bezvoljnosti, kada vidimo da smo pogriješili i učinili krive korake, znamo približiti Bogu i dopustiti Bogu da nam se približi, da znamo moliti za poučljivo srce.

Zaključujući homiliju, nadbiskup je potaknuo okupljene da se mole i utječu sv. Iliji, jer je on ‘divan i tako ljudski’ nebeski zaštitnik, a svi mi trajno smo u potrebi obraćenja, Božje snage i milosrđa te samo zahvaljujući snazi koja dolazi od Boga možemo ostvarivati svoje poslanje. Nakon završnog blagoslova, brojni su se vjernici zadržali u molitvi pred oltarom sv. Ilije. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – Prvi šleper s obnovljenim dijelovima orgulja đakovačke katedrale, koje su se od rujna 2017. godine nalazile na restauraciji u Radionici Škrabl u Rogaškoj Slatini, u ponedjeljak 3. svibnja stigao je pred đakovačku katedralu. Kako doznajemo, prvo su stigle zračnice, dio drvenih cijevi i takozvane prospektne cijevi, odnosno one koje čine ukrasni zid.

Maestro Ivan Andrić, voditelj Nadbiskupijske glazbene škole i regens chori u đakovačkoj katedrali, nije skrivao zadovoljstvo što je konačno došao ovaj dan, koji pretpostavlja nastavak montaže i radova koji će se odvijati u Đakovu. „Teško je predvidjeti kada ćemo orgulje ponovno čuti u punom sjaju jer je ovo vrlo zahtjevan proces. Montaža će trajati dosta dugo, a predviđa se da bi samo dva i pol do tri mjeseca, kada se orgulje slože na koru, trajalo njihovo uštimavanje“, kazao je mo. Andrić, dodajući kako je ovo bio prijeko potreban remont, jer od 1936. godine, kakao su postavljene, orgulje nisu doživjele ovako sveobuhvatnu obnovu.

Da je restauracija đakovačkih orgulja bila zahtjevan projekt, potvrđuje i Andrej Peperko, voditelj radionice Škrabl, koji je kazao kako je vrijeme napravilo dosta štete na orguljama, ali i prethodno rađeni zahvati. „Radimo na tome da montaža krene što prije, da dođemo i krenemo s radovima u kućištu. Prije toga treba sačekati neko vrijeme da se zračnice klimatiziraju, dobiju potrebnu vlagu i temperaturu“, rekao je Peperko, dodajući da ove orgulje imaju sveukupno oko 400 tisuća dijelova!

Vrijednost obnove đakovačkih orgulja, koje su spomenik kulture Republike Hrvatske, bila je procijenjena na oko 360 tisuća eura, a sredstva za restauraciju osigurala je Đakovačko-osječka nadbiskupija i Ministarstvo kulture. Orgulje je gradila poznata slovenska tvrtka Franca Jenka, imaju 73 registra, tri manuala i pedal s 5486 svirala. Prve orgulje izgorjele su u velikom požaru koji je u katedrali buknuo 1933. godine, a sadašnje orgulje postavljene su prije 85 godina. Anica Banović

 

 

ĐAKOVO (TU) – U Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu 7. svibnja otvorena je izložba pod nazivom „30 godina Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera“, o 30. obljetnici osnutka spomenute ustanove te 20. obljetnici otvorenja njezina izložbenog prostora u potkrovlju zgrade.

Program je započeo pjevanjem hrvatske himne koju je izvela Muška vokalna skupina „Bećarine“, a potom je okupljene pozdravila kustosica Muzeja Irena Ivkić, koja je moderirala događaj. Ravnatelj Muzeja vlč. Tadija Crnjak podsjetio je na 4. svibanj 1991. i otvorenje stalnog postava posvećenog biskupu Strossmayeru. „Ponosni što smo kroz sve izložbe pridonijeli kulturi grada Đakova, a na poseban način ponosni smo na naš stalni postav putem kojega svi mogu bolje upoznati život i djelo biskupa Strossmayera“, rekao je ravnatelj Crnjak, dodavši kako se ove večeri otvara jedna netipična, dokumentacijska izložba.

Mirko Ćurić, prof., stalni suradnik Muzeja, u nekoliko je rečenica podsjetio na povijest ustanove, na prvog ravnatelja prof. Petra Strgara, na zanimljive događaje te neke najznačajnije izložbe koje su bile postavljene u tom prostoru. „Ovo nije velik muzej, ali je reprezentativan i predstavlja puno toga što bismo mi u Đakovu htjeli da se zna o biskupu Strossmayeru“, rekao je među ostalim Mirko Ćurić, dodavši kako je ova ustanova svojim kontinuitetom izlaganja i događanja izrazito utjecala na kulturu grada Đakova.

Okupljene je pozdravio i dogradonačelnik Robert Francem, rekavši kako je Strossmayerov muzej nositelj kulturnog života i dio identiteta grada Đakova. Čestitajući 30. obljetnicu osnutka, potvrdio je kako je Muzej trajni partner Grada Đakova u kreiranju ne samo kulturno-umjetničkog života, već i najvažnijih trenutaka naše povijesti.

Na kraju se okupljenima obratio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, koji je pozdravio sve okupljene, među kojima i pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, koji je tijekom dvije godine obnašao službu ravnatelja Muzeja. „Crkvena kulturna baština je nastala kao poseban izraz čovjekova odaziva na Božju ponudu spasenja i njegove suradnje s Bogom kroz povijest Crkve. Crkvena kulturna baština stoga ima i ulogu navještaja Evanđelja, poučavanja u vjeri i dijaloga s najširim krugom ljudi jer iz umjetničkih izričaja i crkvene kulturne baštine svi ljudi, i kršćani i nekršćani, mogu usvajati biblijske sadržaje te izgrađivati i obogaćivati svoj odnos s Bogom, svoju vjeru te svoje etičke i moralne stavove”, rekao je nadbiskup Hranić.

Upućujući čestitku ravnatelju, djelatnicama i suradnicima, nadbiskup je rekao: „Radujem se i čestitam 30. obljetnicu osnivanja i djelovanja Nadbiskupijskog spomen-muzeja J. J. Strossmayera, koji čuva uspomenu na život i djelo jednoga od najvećih biskupa u povijesti naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, o biskupu utemeljitelju i obnovitelju danas središnjih kulturnih, prosvjetnih i znanstvenih ustanova hrvatskoga naroda i društva, koji kaže da je kulturno, umjetničko i znanstveno stvaralaštvo „glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti”. Čestitam i na 20. obljetnici djelovanja izložbenog prostora, koji nam omogućuje upoznavanje i susretanje s brojnim umjetnicima i kulturnim djelatnicima iz Slavonije i čitave Hrvatske te zahvaljujem na trudu koji je uložen u djelovanje i aktivnosti Spomen-muzeja.“

Nadbiskup je na kraju istaknuo kako se Spomen-muzej afirmirao i kao ustanova koja je u stanju biti i nositelj projekata koji bi trebali omogućiti temeljitiju obnovu Strossmayerove katedrale u Đakovu i konkatedrale u Osijeku te omogućiti valorizaciju, obnovu i predstavljanje cjelokupne kulturne baštine središnjih ustanova te župnih zajednica Đakovačko-osječke nadbiskupije na visokoj i stručnoj razini, kroz koje bi Spomen muzej i Dijecezanski muzej trebali prerasti u Nadbiskupijski muzej J. J. Strossmayera, dobiti prikladne prostore te se uvrstiti u popis najznačajnijih kulturnih ustanova Slavonije i Hrvatske.

U prigodi 30. obljetnice osnutka, Spomen-muzej biskupa Strossmayera izdao je prigodnu brošuru u kojoj se nalaze opći podatci o Muzeju, presjek tridesetogodišnjeg rada, podatci o dosadašnjim ravnateljima te popis svih izložaba koje su bile postavljene od 1991. do danas. Anica Banović