Tjedne obavijesti

 

Dr. sc. Antun Čečatka, dugogodišnji Đakovački župnik, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Prvostolnog kaptola, preminuo je u petak, 15. ožujka 2013. godine, u 70. godini života. Preč. Čečatka rođen je 29. siječnja 1944. u Bodovaljcima, Nova Gradiška. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1968. u Đakovu. Bio je duhovni pomoćnik i upravitelj župa u Osijeku 2, Sarvašu i Đakovu 2 te župnik u Viškovcima i dekan i župnik u đakovačkoj župi Svih svetih. Nakon studija u Rimu radio je kao profesor na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola, a do sada je vršio službu duhovnog suradnika u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Sv. misa zadušnica održat će se, u đakovačkoj katedrali, u utorak, 19. ožujka 2013, s početkom u 14 sati, nakon koje slijede sprovodni obredi, u 16 sati na đakovačkom groblju. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

 

Više...

 

Evanđelje današnje Radosne nedjelje donosi poznatu prispodobu o Milosrdnom ocu. Parabola je ukorijenjena u pravnim propisima iz Pnz.gdje je određeno da otac daje prvorođencu dvije trećine imanja, a svim ostalim sinovima jednu trećinu. Razlog tomu je da se ne usitnjavaju poljoprivredna imanja. Mlađi je sin i tako znao da mu nema ostati na očinskom imanju. Nevolja je što "otputova u daleku zemlju i ondje sve spiska živeći razvratno." Kasnije će to stariji brat protumačiti:"Ovaj tvoj sin koji s bludnicama proždrije tvoje imanje…" On ne priznaje brata za svoga i namjerno uvećava njegovu grešnost. Otac iz parabole, slika je Boga. Sin je u tuđini morao pasti svinje poganskog gazde. Za pravovjernog Židova svinja je nečista  životinja od koje meso  nije dopušteno jesti. Beskrajno je  poniženje Židova koji mora uzgajati nečiste životinje za gozbu poganima. Otac s radošću čezne za povratkom odlutalog sina: "Dok je još bio daleko njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga." Bog ljubi grešnika i prije nego se on pokaje i obrati.

 

Više...

Iza svakog trpljenja stoji krivnja, svaka je bol zapravo kazna za grijeh - takvo je mišljenje prošireno u mnogim kulturama svijeta. U današnjem evanđelju Isus otklanja takvo pojednostavljeno tumačenje. Daje nam znati da uzroke boli i smrti ne možemo do kraja prozreti. Stoga onaj koji je pošteđen od trpljenja, nema pravo sebe smatrati boljim od onoga koji mora trpjeti. U prispodobi iz drugoga dijela  današnjeg evanđelja,  čini se da Isus uzima ulogu vinogradara. Zauzima se za neplodnu smokvu, želi je još okopati i pognojiti. To znači da čovjeku  koji ne donosi plodove vjere želi dati još jednu šansu. Ta on nije došao  da sudi, nego da spasi… I svojim je učenicima zabranio suditi. Stoga, prije nego popustimo napasti da drugoga osudimo, pitajmo se: što smo učinili za toga čovjeka? Je li nam je više do njegova spasa ili do osude? Uostalom, mi smo zapravo ta neplodna smokva. Upravo teče vrijeme što nam je pruženo kao šansa. Nakon toga vječni  će Sudac nama mjeriti mjerom kojom smo  mi mjerili  svojim bližnjima.

Više...

"Načinimo tri sjenice"- predlaže Petar u današnjem evanđelju gledajući trenutak Isusova preobraženja, koje se prema tradiciji dogodilo na brdu Taboru. Učenicima je doživljaj bio potreban da lakše podnesu sve što je čekalo Isusa i njih. I nama su potrebni slični doživljaji koji daju osjetiti da smo sigurni u vjeri, da volimo Boga i ljude a oni nam ljubav uzvraćaju. Nedjeljna sveta misa mogla bi biti "taborska točka" u tjednom ritmu našeg kršćanskog života. Naravno, ne možemo iznuditi unutrašnji doživljaj, ali zajednica bi morala učiniti sve da nedjeljni sastanak Crkve bude što ljepši i radosniji. Susret s Gospodinom u sakramentu, riječi i zajednici pomaže nam da lakše podnosimo "sivu" svakidašnjicu te noseći križ ostvarujemo svoj "izlazak" do konačnog preobraženja.

Više...

Evanđelist Luka u ovonedjeljnom ulomku predstavlja Isusov boravak u pustinji. Tekst je sastavljen od tri prizora koji su građeni kroz razgovor između Isusa i đavla. Ovdje je najstrahovitija bitka  u pustinji kraj Jerihona - najstarijeg grada na svijetu, koji leži 400 m ispod razine mora. Isus je malaksao,"nije ništa jeo" 40 dana; a i Otac je pred njim sakrio svoje lice, kao i u Getsemaniju. Izgleda, da je ovo bilo jednako onom na križu, kad je zavapio: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio". Samo je ta dva puta došao anđeo da ga tješi. Ako je zavodnik i neprijatelj ljudi imao toliku moć, da Sinu Božjem - koji je maloprije čuo Očev glas: "Ti si Sin moj, Ljubljeni - priredi ovakvu borbu, što neće nama grješnicima?! On se odvažio napastovati Isusa, a koga onda neće?! Od kolijevke pa do groba, on napastuje svakoga! Ne postoji ni vrijeme, ni mjesto, ni stalež, ni dob bez napasti. A jedina obrana od sotone glasi: "Bdijte i molite!" da vas ruka Božja čuva i obrani od njegove kušnje i napasti.    

Više...