Sav je Božji narod "svećenički narod" jer svi njegovi članovi vjerom i
krštenjem postaju čionici svečeništva Isusa Krista koji je naš jedini
Svećenik u potpunom smislu (Isus Krist je jedini "Posrednik" između Boga
i ljudi, on jedini ostvaruje puno zajedništvo između nas i Boga).
Snagom tog "općeg svečeništva" - zajedničkog svim i članovima Kristove
zajednice - svi su kršćani pozvani da riječju i životom naviještaju
"silna Božja djela" (osobito Radosnu novost koja je započela s Isusom
Kristom), svi su pozvani da sebe neprestano prinose kao "duhovnu žrtvu"
Bogu te da aktivno sudjeluju u liturgijskim slavljima Crkve
(bogoslužju). Snagom tog općeg (zajedničkog) svečeništva svi su članovi
Crkve pridruženi Kristovoj žrtvi (njegovoj smrti i uskrsnuću) kojom se
ostvaruje potpuno darivanje Bogu i puno zajedništvo s njime. Stoga su
svi Kristovi vjernici "mostovi", "posrednici" između Boga i ljudi.
No osim tog općeg svečeništva u Crkvi od njezina početka postoji i
posebna služba, posebno svečeništvo koje nazivamo "ministerijalno
svečeništvo" (naziv "ministerijalni" dolazi od latinske riječi koja
znači "služenje", "služba"). Ta se posebna služba u Crkvi povjerava
sakramentom svetoga reda. Taj sakramenat primaju biskupi, svećenici i
đakoni, tj. oni članovi Božjega naroda koji mu služe kao predvodnici i
učitelji. Oni koji su sakramentom svetoga reda posvećeni za predvodnike i
učitelje Kristove zajednice, na poseban su način znak prisutnosti Isusa
Krista koji je u punom smislu jedini Svećenik i Glava Crkve. Kolegij
(zbor) biskupa, na čelu kojega se nalazi rimski biskup (papa), i kolegij
(zbor) prezbitera (svećenika), koji predvodi biskup, vidljivo označuju
Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve. Oni su tako i znak
jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh. Kolegij biskupa u
zajedništvu s papom i kolegij prezbitera u zajedništvu s biskupom
također su znak i svjedoci "Apostolske Tradicije": oni na poseban način
svjedoče za ono što su Apostoli primili od Isusa Krista i što su predali
svojim nasljednicima da vjerno prenose svim generacijama (“tradicija”
je riječ latinskog porijekla a znači “predavanje”).
ĐAKON se sakramentom reda posvećuje za pomoć biskupu i
prezbiterima u "službi riječi", u "službi oltara" i "službi ljubavi". On
svečano naviješta evanđelje u crkvi, poslužuje kod euharistije, dijeli
pričest, predvodi molitvena slavlja, krst, vjenčava i blagoslivlje
mladence, nosi popudbinu bolesnicima i predvodi obred sprovoda. Osim
toga đakonu se povjeravaju različite službe u vođenju kršćanske
zajednice te u "bratskom služenju" u njoj (đakon npr. vodi karitativnu
djelatnost u zajednici). Red đakonata podjeljuje biskup polaganjem ruku i
posvetnom molitvom.
SVEĆENIK (prezbiter, "starješina") sakramentom se reda
posvećuje da predvodi Božji narod u konkretnoj kršćanskoj zajednici te
da "predsjeda" slavljenju bogoslužja, osobito slavljenju euharistije. On
snagom svoga reda podjeljuje sve sakramente osim sakramenta svetog reda
i potvrde (no ima slučajeva kad podjeljuje i potvrdu: kod krštenja
odraslih, u smrtnoj opasnosti zajedno s popdbinom, kod svečane potvrde
kao supotvrditelj s biskupom). Svećeniku na poseban način pripada
dijeliti sakramenat pomirenja (ispovijed) i bolesničko pomazanje te
predvoditi euharistijsku žrtvu - misu.
Red prezbiterata (svečeništva) podjeljuje biskup polaganjem ruku i
posvetnom molitvom. U posvetnoj molitvi biskup, između ostaloga, moli:
Daj, molimo te, svemogući Oče, ovim službenicima svojim
dostojanstvo prezbitera. Obnovi u njihovim srcima Duha Svetoga; da vrže
tu službu drugog reda koju im povjeravaš te primjerom svoga života
postanu poticajem čudorednog ponašanja. Bili valjani suradnici naše
službe da riječi evanđelja dopru do na kraj zemlje i da svi narodi, u
Kristu sabrani, postanu jedan sveti Božji narod.
Novom prezbiteru biskup maže dlanove svetom krizmom uz riječi:
Gospodin Isus Krist, kojega je Otac pomazao Duhom Svetim i snagom, čuvao te da posvećuješ kršćanski puk i Bogu prinosiš žrtvu.
Zatim im predaje pliticu s kruhom i kalež s vinom i vodom za euharistijsku žrtvu uz riječi:
Primi darove što ih sveti narod prinosi Bogu. Budi svjestan
onoga što radiš. U djelo provedi ono što obavljaš i život svoj suobliči
otajstvu križa Gospodnjega.
BISKUP posvećenjem prima puninu svećeništva (svetoga
reda) i nasljednik je službe Apostola. Po biskupu, okruženom njegovim
prezbiterijem (svećenicima), usred Božjeg naroda prisutan je sam
Gospodin Isus Krist. Biskup je "znak" prisutnosti Isusa Krista - jedinog
Predvodnika i Glave Crkve - te možemo reći da preko njega sam Isus
Krist propovijeda evanđelje, dijeli sakramente i upravlja Crkvom.
Za biskupe kažemo da su pastiri Crkve jer im je Krist - jedini Pastir
Crkve u punom smislu - povjerio da kao nasljednici Apostola predvode
Crkvu: u propovijedanju evanđelja, u posvećivanju Božjega naroda
predvođenjem bogoslužja te u upravljanju Crkvom. - Svi su članovi
Božjega naroda dionici u Kristovoj "proročkoj" (učiteljskoj) službi, u
"svećeničkoj" službi i "kraljevskoj" službi (službi upravljanja). No
biskupi - sa svojim suradnicima svećenicima i đakonima - u tim trima
službama imaju udjela kao "pastiri", tj. kao predvodnici Crkve
Biskupski red podjeljuje se polaganjem ruku i posvetnom molitvom.
Nakon posvetne molitve biskup posvetitelj maže novom biskupu glavu krizmom i govori:
Bog, koji te učini dionikom punine Kristova svećeništva,
izlio na te otajstvenu pomast
i dao da rod donosiš duhovnog blagoslova.
Pruža mu evanđelistar i govori:
Primi evanđelje i propovijedaj Riječ Božju sa svom strpljivošću i naukom.
Stavlja mu prsten uz riječi:
Primi prsten, znak vjernosti: ostani vjeran i Božju zaručnicu svetu Crkvu sačuvaj neokaljanom.
Daje mu štap i govori:
Primi štap, znak pastirske službe,i pripazi na svekoliko stado u kom te Duh Sveti postavlja za biskupa da ravnaš Božjom Crkvom.
Zaređeni (tj. oni koji su primili sakramenat svetoga reda) obilježeni su "neizbrisivim Kristovim biljegom" za službu koja im se povjerava.