"Gospodnja večera", euharistija je najpotpunije
vidljivo očitovanje našega drugovanja s Bogom i jedinstva svega Božjega
naroda na zemlji. Sam Isus Krist slavio je starozavjetnu vazmenu
(pashalnu) večeru i često sudjelovao u drugim religioznim gozbama svoga
vremena. On je čudesnim umnaža njem kruha. svojim govorom o kruhu života
te prispodobom o kraljevskoj svadbenoj večeri navijestio da će svojoj
Crkvi ostaviti gozbu kao novi oblik štovanja Boga i bratskog okupljanja
vjernika.
To je Isus vidljivo učinio na Posljednjoj večeri prije svoje muke. Tu je
svoje učenike poučavao i bodrio da ustraju u jedinstvu i ljubavi, molio
je za njih i za sve ljude svoju velikosvećeničku molitvu (Iv 17) i na
kraju je uzeo kruh, izrekao hvalu Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima
govoreći:
OVO ČINITE MENI NA SPOMEN."
KOJA SE ZA VAS PROLIJEVA."
Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i ljudima.
Ustanovio je Euharistiju, Gospodnju večeru ili misu kao "spomen-čin"
svoga potpunog predanja, svog žrtvovanja. Sv. Pavao tumači to riječima:
"Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež),
navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe."
Misa je sakramenat Isusove žrtvene hvale Bogu. U njoj se znakovito.
"sakramentalno" slavi i obnavlja Isusova žrtva za naže spasenje. njegova
smrt i uskrsnuće. Blagujući posvećeni kruh i vino, primamo Isusovo
tijelo "koje se za nas daje", i njegovu krv "koja se za nas prolijeva".
BITNI DIO MISE jest posvećenje kruha i vina
izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. To je središte Isusovn
spomen-čina: prilike kruha i vina ostaju iste, ali se mijenja sama
stvarnost.
Kruh i vino posvećenjem postaju nova stvarnost Kristova tijela i njegove
krvi. Plodovi zemlje i ljudskoga rada u euharistijskom slavlju postaju
"znakovi" da se Isus Krist sav - dušom i tijelom - definitivno i
nepovratno predao Ocu i nama, da se to "otajstvo" predanja snagom
Božjega Duha i sada događa, da je taj "predani" Isus kao Uskrsli -
snagom Božjega Duha - sav prisutan medu svojim vjernima. Tu otajstvenu
promjenu stvarnosti kruha i vina u novu stvarnost, u stvarnu prisutnost
Isusa Uskrsloga, zovemo "pretvorbom". - To otajstveno događanje u
središnjem činu euharistijskog slavlja predvodnik (svećenik) oglašuje
riječima:
Tajna vjere! - Mysterium fidei!
Prisutni kliču:
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,
Tvoje uskrsnuće slavimo,
Tvoj slavni dolazak iščekujemo.
Euharistija je spomen-čin kojim se na otajstven način obnavlja događanje
našeg spasenja. U njemu se ujedno najbolje vidi što je Crkva: zajednica
vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog Gospodina, koja po
Kristu, s Kristom i u Kristu - ujedinjena snagom Duha Svetoga - daje svu
slavu i čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i
proživljavati u savršenom uzajamnom predanju. Euharistija stoga Crkvu
istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji
sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja.
Oko bitnog dijela euharistije od početka su se oblikovali razni obredi,
čitanja, pjesme i molitve. Kroz duga su se stoljeća oni i mijenjali. Oni
svi zajedno. oko tog neizmijenjenog dijela euharistije - pretvorbe,
čine svetu misu. Svi ti obredi, čitanja, molitve i pjesme - raspoređeni
prema liturgijskoj crkvenoj godini - čine knjigu koja se zove misal. Ta
je knjiga neiscrpivo vrelo za sve zreliji vjernički život. Uvođenjem
narodnog jezika u liturgiju ona je postala pristupačna svakom vjerniku.
Blagovanje Kristova tijela i krvi, pod prilikama posvećenog kruha i
vina, zove se pričest.
Posvećeni kruh čuva se u crkvama i poslije mise, u prostoru koji se zove svetohranište ili tabernakul (pred njim gori "vječno svjetlo"). Kristovo tijelo pod prilikama kruha čuva se:
za pričest onih koji nisu mogli sudjelovati u misi (npr. bolesnici).
za klanjanje i molitvu.