Iz gore rečenog proizlazi da u pastoralu krizmanika i krizmaničkih
skupina središnje mjesto moraju imati euharistijsko liturgijsko slavlje
te kateheza, koja u okviru katekumenalnog hoda integrira u crkvenu
zajednicu te odu¬ševljava i hrabri za suodgovornost u njezinu životu i
poslanju. Tu se naziru i bitni elementi pastorala krizmanika:
a. produbljenje osobnog zajedništva s Kristom raspetim i uskrslim
kroz vjerničko poistovjećenje s njim i s njegovom ljestvicom vrednota i
to kroz redovito sudjelovanje u slavlju euharistije, kroz molitvu te
kroz kršćanski odgoj i katehezu koji snaže, potiču i ohrabruju za
potpuno suobličenje njemu
b. upoznavanje i postupno osobno poistovjećenje sa zajednicom Crkve
te s proročkim, kraljevskim i svećeničkim poslanjem u svijetu što ga je
Crkva primila od Krista po izlijevanju Duha Svetoga na blagdan
Pedesetnice
c. mistagoško poniranje u primljena sakramentalna otajstva te daro¬ve Duha Svetoga,
po čemu kršćanin postaje nerazdruživo sje¬dinjen s Kristom i njegovim
otajstvenim tijelom te njegovim svjedokom i dionikom trostrukog poslanja
primljenog od Krista. To mistagoško poniranje uključuje i prepoznavanje
vlasti¬tih karizmi, primljenih po sakramentu potvrde za potrebe Crkve,
te otkrivanje vlastite službe u Crkvi. Ta služba tako postaje odgovorom
na Kristov poziv i ostvarenjem njegova poziva, za svijet, u krilu Crkve.
Sadržaji pastorala krizmanika nameću i dvije bitne, međusobno povezane etape vezane uz, sakrament potvrde:
a. etapa priprave na slavlje sakramenta potvrde kroz
produbljenje osobnog zajedništva s Kristom te kroz upoznavanje s
proročkim, kraljevskim i svećeničkim poslanjem Crkve u svijetu
b. etapa mistagoškog produbljenja milosti primljene u
sakramentima, otkrivanja vlastitih milosnih darova primljenih u
sakramentu potvrde te ostvarenje konkretnoga Božjeg poziva i službe koju
Bog povjerava pojedinom krizmaniku u zajednici Crkve.
Uzimajući u obzir cjelokupnu sinodsku raspravu i sve crkvene i
društvene okolnosti u kojima žive, odrastaju i sazrijevaju djeca i
mladi, različita po¬stojeća iskustva koja postoje u našoj mjesnoj Crkvi i
u drugim biskupijama na području naše Domovine i izvan nje, već ionako
promijenjen redoslijed primanja sakramenata kršćanske inicijacije
(potvrde i euharistije) u Katoličkoj Crkvi latinskog obreda te svjesni
praktičnih poteškoća koje će se pojaviti oso¬bito u organiziranju župne
kateheze za krizmanike, ali i drugih, ipak donosimo odluku da se
sakrament potvrde ubuduće u načelu podjeljuje mladima u životnoj dobi od
šesnaest do osamnaest godina, odnosno u srednjoj školi (poglavito na
završetku drugog ili u trećem razredu srednje škole). Takva praksa već
postoji u nekim župama Đakovačke i Srijemske biskupije, a tamo gdje još
nije uvedena, neka svećenici pastoralnom razboritošću idu prema uvođenju
takve prakse i ostvarenju ove odluke.
Župna kateheza krizmaničke skupine neka u pravilu traje tri godine, od
kojih će prve dvije biti pripravna etapa, a treća godina mistagoška
etapa. Mistagoška etapa po svojoj se naravi nužno na-stavlja kroz
redovito pastoralno djelovanje te katehezu mladih i odraslih. Pripravno i
mistagoško razdoblje čine jednu nedjeljivu cjelinu u pastoralu
krizmanika.
Važnost mistagogije poslije slavlja sakramenta potvrde, koja je u
dosadašnjem pastoralu krizmanika bila zanemarena, te obnova
katekumenalne dimenzije u pastoralu sakramenata kršćanske inicijacije,
zahtijevaju da se kandidatima za krizmu već kod samog primanja u
krizmaničku skupinu te tijekom čitava razdoblja priprave naglašava da je
mistagoška godina nedjeljiv i neizostavan dio krizmenog slavlja.
Uključivanje u krizmaničku skupinu zahtijeva redovito pohađanje školskog
vjeronauka i župne kateheze te sudjelovanje u nedjeljnoj euharistiji.
Ukoliko se netko udaljio od župne kateheze poslije prve pričesti,
poželjno je da prije uključivanja u krizmaničku skupinu barem godinu
dana redovito polazi župnu katehezu ili aktivno sudjeluje u radu neke
druge župne skupine.
Pripadnost krizmaničkoj skupini uključuje i redovito sudjelovanje na nedjeljnome euharistijskom slavlju.
Župna kateheza djece i mladih, koji se pripremaju na sakramente
kršćanske inicijacije, treba biti popraćena i intenzivnijom katehezom
roditelja i obitelji te kumova.
Katehetski sadržaji susreta s roditeljima krizmanika neka svakako
obuhvate teme s područja bračne i obiteljske duhovnosti, eklezijalnost i
važnost svjedočke dimenzije roditeljske službe, teme s područja
obiteljskog odgoja adolescenata i mladih, suodgovornost vjernika laika
za život i poslanje Crkve, ulogu roditelja u pripravi na slavlje
sakramenta potvrde i pripravu krizmanika na slavlje sakramenta potvrde
kroz obiteljski vjerski život, narav obiteljskog slavlja vezanog uz
sakrament potvrde i sl.
Roditelje i ostale članove obitelji te kumove valja poticati na redovit
sakramentalni život, a posebno ih je potrebno oraspoložiti i po
sakramentu pomirenja pripraviti na sudjelovanje u euharistijskom
zajedništvu na krizmenom slavlju.
Crkva preporučuje da krizmanik za krizmanog kuma uzme svoga krsnog
kuma, kako bi se i time bolje izrazila veza između dvaju sakramenata:
krsta i potvrde. Neka prezbiteri, župni katehete i drugi suradnici u
pastoralu sakramenta potvrde poučavaju krizmanike, roditelje i župnu
zajednicu o razlozima takve smjernice te neka nastoje da se ona kad god
je moguće i poštuje.
Sekularizirani duh i svjetovni pristup sakramentalnim slavljima što ga
susrećemo osobito kod vjerski i crkveno „rubnih“ obitelji, roditelja i
kumova, te određena negativna iskustva s obiteljskim i izvanobiteljskim
slavljima sakramenta potvrde, koja ponekad graniče s
kontrasvjedočanstvom, zahtijevaju da se već od početka priprave na
sakrament potvrde kod krizmanika te njihovih roditelja i kumova razvija
svijest o bitno eklezijalnoj dimenziji krizmenog slavlja te o svjedočkoj
dimenziji svih onih koji u njemu sudjeluju. Potrebno ih je već izdaleka
usmjeravati i odgajati za što je moguće veću jednostavnost, skromnost i
doličnost u odijevanju i u obiteljskom slavlju. U tom će smislu veliku
važnost imati i preventivno djelovanje te sugestije s obzirom na izbor
kumova te s obzirom na eventualne darove. Ako kumovi uopće daju neki dar
krizmanicima, tada ti darovi ne trebaju imati materijalnu vrijednost,
nego simboličko značenje i vjersko obilježje, koje će odražavati da je u
pitanju dar za krizmu. (To mogu biti Biblija, prikladna knjiga duhovnog
sadržaja, križ, CD s duhovnim popijevkama i sl.) S obzirom na
obiteljska slavlja, neka se izdaleka krizmanike i roditelje te kumove
odgaja i potiče za jednostavnost obiteljskog slavlja te za dobrotvorne
akcije umjesto skupih gozbi s brojnim gostima.
Krizmanička skupina nastavlja s redovitim susretima i poslije slavlja
sakramenta potvrde još godinu dana. Ti su susreti mistagoškog karaktera.
Sadržajno i metodološki usmjereni su na pounutrašnjenje i produbljenje
pri mijene sakramentalne milosti, vlastite crkvenosti, na osobno
poistovjećenje sa zajednicom Crkve i na prepoznavanje vlastitih karizmi,
na otkrivanje Božjeg poziva te na prihvaćanje konkretne službe u
crkvenoj zajednici i u evangelizacijskom poslanju Crkve u društvu. Tek
poslije mistagoške godine krizmanike će se moći potpuno prepustiti
pojedinim skupinama mladih i odraslih vjernika u župi. Poželjno je da
zajedničko mistagoško okupljanje u skupini krizmanika poslije slavlja
sakramenta potvrde za pojedinog krizmanika bude zaključeno tek onda kad
se aktivno uključi u jednu od župnih skupina te prihvati neku službu u
crkvenoj zajednici.
Kad je pojedini krizmanik i prepoznao svoj poziv od Boga te odlučio
prihvatiti konkretnu službu u poslanju Crkve, i dalje su mu potrebni
pastoralno praćenje i potpora u vjernosti i u prihvaćanju odgovornosti, u
teškoćama kršćanskog svjedočenja i u obavljanju vlastite službe. To se
ostvaruje kroz redoviti pastoralni rad s mladima, sa studentima, s
bračnim parovima i različitim skupinama odraslih vjernika.
U župi treba biti organizirana sustavna i redovita župna kateheza
odraslih, djece i mladih. Župnom katehezom valja nastojati zahvatiti svu
djecu školske dobi i sve srednjoškolce.
Tamo gdje postoje i dalje se mogu zadržati dobna okupljanja djece na
župnu katehezu, osobito u sredinama s većim brojem djece. No, pojedine
dobne katehetske skupine, ili barem dio katehizanata iste i približne
životne dobi okupljenih zajedno, mogu prerasti i u tzv. "žive vjerničke
krugove" ili "interesne katehetske skupine".
U župnu katehezu djece osnovnoškolske i mladih srednjoškolske dobi, bez
obzira je li oblikovana prema modelu dobnih ili tzv. „interesnih“
skupina, aktivno treba uključivati i roditelje te druge predstavnike
župne zajednice.