Pastoral vezan uz prvopričesničko slavlje te priprava djece na prvu
pričest trebaju biti označeni snažnim evangelizacijskim radom s njihovim
roditeljima. Poželjno je da rad s roditeljima započne istodobno s
redovitom župnom katehezom za djecu. Tijekom tog razdoblja do prve
pričesti ili kroz dvije godine priprave djece za prvu pričest neka se u
župnoj zajednici organizira najmanje 4 susreta za roditelje
prvopričesnika. Iako se redovito odazivanje obaju roditelja na
predviđene susrete ne treba uzimati kao preduvjet za pristupanje djece
sakramentima, ipak neka se ti susreti shvate kao redovita obveza za oba
roditelja, a kvalitetna priprema susreta za roditelje kao nezaobilazna
obveza svake župne zajednice.
U mistagoškom razdoblju, godinu dana poslije prvopričesničkog slavlja,
župna zajednica neka organizira još barem dva susreta za roditelje djece
koja su pristupila prvoj pričesti.
Kako bi se osigurao osobni pristup i mogućnost dijaloga unutar skupine
roditelja, neka se susreti organiziraju u manjim skupinama (po
mogućnosti 5-6 bračnih parova), a na isti susret neka se ne poziva više
od 12 bračnih parova.
Pomoć prezbiterima te aktivno sudjelovanje u organiziranju i odvijanju
susreta za roditelje prvopričesnika obveza je članova župnoga
pastoralnog vijeća, a osobito članova odbora za pastoral braka i
obitelji pri župnome pastoralnom vijeću.
Neka se kao dob za pristup sakramentu euharistije načelno zadrži
dosadašnja pastoralna praksa (između devete i desete godine života,
odnosno treći razred osnovne škole).
Uz roditelje su i krsni kumovi obvezni više nego drugi riječju i
primjerom odgajati djecu u vjeri. K tome Crkva preporučuje da krizmanik
za krizmanog kuma uzme svoga krsnog kuma. Neka se, stoga, u
prvopričesničko slavlje uključi i krsne kumove prvopričesnika. Njihovo
je sudjelovanje zajedno s prvopričesnicima i njihovim roditeljima
predviđeno prigodom prve ispovijedi djece i na samom prvopričesničkom
slavlju. Neka ih se oraspoloži i pripravi da i oni tom prigodom pristupe
sakramentima.
Slavlje prve pričesti bitno je vjerničko i eklezijalno slavlje. Stoga je
potrebno voditi računa o svjedočkoj kršćanskoj dimenziji eventualnoga
obiteljskog slavlja toga dana i svih onih koji u njemu sudjeluju. Neka
se roditelje već izdaleka usmjerava i odgaja za što je moguće veću
skromnost i jednostavnost, a ako je potrebno, neka se promiču
dobrotvor¬ne akcije umjesto obiteljskih gozbi s brojnim gostima.
