ĐAKOVO (TU) – Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju, nedavno je uputio svoju Poruku na početku školske i katehetske godine 2020./2021. naslovljenu „Trpljenje iz ljubavi – sjeme novoga govora o kršćnaskoj nadi“. Na samom početku nove školske godine, koja će po mnogočemu biti specifična, nadbiskup Hranić gostovao je u programu Hrvatske radiotelevizije te je kratko  komentirao aktualnu situaciju.

  • Poštovani Nadbiskupe, je li Vijeće za katehizaciju, katehetski uredi pri biskupijama i sami vjeroučitelji spremni za razne scenarije provedbe školskoga programa.

Spremni smo i svi trebamo nastaviti i dodatno se pripremati. Pomno pratimo Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa te preporuke Stožera civilne zaštite.  

Vjeronauk u školi je za učenike koji ga izaberu, zajedno sa svojim roditeljima, jedan od redovitih predmeta i odvija se u okviru redovite nastave u školi te zajedno s drugim predmetima dijeli istu sudbinu s obzirom na način i oblik izvođenja nastave. Naši su vjeroučitelji uključeni u redovite procese reforme obrazovnog sustava i kurikularne reforme, za njih se organizira redovito permanentno obrazovanje…. Dok se za učitelje i nastavnike drugih predmeta permanentno obrazovanje organizira samo ‘on line’, mi se trudimo organizirati ga i ostvarujemo ga i uživo. Vjerujem da kod većine naših vjeroučitelja u školi jača dimenzija spremnosti i snage vjeronauka kao školskog predmeta.  

Kad je u pitanju župna kateheza također nastojimo i želimo odgovoriti zahtjevima izvanrednih okolnosti povezanih s pandemijom koronavirusa. Ne možemo se odreći zajedničkih okupljanja na nedjeljnim euharistijskim slavljima i sakramentalnog života. No, katehetsku i duhovnu pripravu na sakramente kršćanske inicijacije prilagođavamo mogućnostima okupljanja uživo te dodatno snažimo mogućnosti koje nam pružaju elektronička sredstva komunikacije. Nemamo toliko razrađene katehetske planove i programe niti udžbenike i druge materijale kao kad je u pitanju vjeronauk u školi, no svi nastoje dati svoj obol unaprjeđenju katehetskog rada u župnim zajednicama. Moram pohvaliti veliku kreativnost i trud mnogih svećenika, časnih sestara, župnih kateheta i drugih pastoralnih suradnika.

No, moram istaknuti da posebno u vremenima kao što su ova dodatno osjećamo važnost odgoja u vjeri kojega pružaju roditelji te važnost vjerničkog i molitvenog života obitelji. Prepoznajem i ističem velika nastojanja i plodove rada mnogih svećenika i pastoralnih suradnika da roditeljima i obiteljima pomognu u ostvarenju njihova navjestiteljskog i katehetskog poslanja te u ostvarenju službe posvećivanja koja započinje u obitelji i koja se ostvaruje kroz integraciju obiteljskih nastojanja sa zadaćama koje spadaju na župnu zajednicu.           

  • Pred početak svake školske godine uvijek se raspravlja o važnosti, ulozi i potrebi vjeronauka u javnim školama. Koliko je zapravo vjeronauk važan u izgradnji mladih ljudi?

Cjelovitom odgoju jednostavno pripada i vjerski odgoj. On postoji u svim europskim zemljama, osim u dvije. Konfesionalni model vjeronauka dopušta da se učenik u okviru svoga obrazovanja sučeljava i s religioznim pitanjima, da traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja i na pitanje smisla ljudskoga života, da raste u spoznajama o religiji, da ulazi u ekumenski i međureligijski dijalog, da pridonosi međusobnom uvažavanju i prihvaćanju, suživotu i miru te djecu i mlade ohrabruje de istodobno i upuste u otajstva vjere, odnosno religije. Riječ je o ostvarenju one zadaće odgojno-obrazovnog sustava koje se ne bismo smjeli nikada odreći. Trajno postavljanje već nadiđenih pitanja najčešće je pokazatelj netolerantnosti i ideološke zaslijepljenosti onih koji nikako da prihvate pluralno demokratsko društvo.

  • Od više naših biskupa proteklih se mjeseci moglo čuti kako se uvođenjem izborne informatike u niže razrede osnovne škole roditelje stavlja pred izbor – vjeronauk ili informatika, iako djeca mogu pohađati i oba predmeta. Koje je Vaše mišljenje?

Tu su na ispitu roditelji i njihova kršćanska svijest i odgovornost za dobrobit njihove djece, koja zahtijeva holistički pristup te vrednovanje i njegovanje važnosti vjerskog odgoja i duhovnog života za dobrobit njihove djece. Zahvaljujem ravnateljima škola i nastavnicima za korektnost te moram istaknuti da pošten pristup a ne diskriminaciju te marginalizaciju vjerskog odgoja očekujemo od svih ravnatelja i čimbenika odgojno-obrazovnog sustava u RH. Vjerski odgoj i obrazovanje su ustavno pravo djece i njihovih roditelja unutar javnih škola. Škola je delegirani odgojitelj i ima pravo i dužnost odgajati djecu u skladu sa svjetonazorom njihovih roditelja. Ukoliko se pri ponudi i izboru izborne nastave događaju propusti, ukoliko se informatika i vjeronauk predstavljaju kao alternativni predmeti a ne kao predmeti koje se može istodobno izabrati, od roditelja i od drugih poštenih nastavnika očekujemo da reagiraju na nepravilnosti i nepošten pristup te da se založe da svaka škola treba voditi računa o cjelovitom odgoju te poštovati ostvarenje ustavnih prava roditelja i djece te ih poticati i odgajati za suradnju sa školom i za korištenje mogućnosti koje im pruža obrazovni sustav te ustav RH.   

  • Danas u Hrvatskoj počinje nova školska i vjeronaučna godina. Koja je Vaša poruka djeci, roditeljima i učiteljima?

Svoju sam poruku već objavio prije desetak dana pod naslovom: Trpljenje iz ljubavi – sjeme novoga govora o kršćanskoj nadi. U njoj sam poručio da se s jedne strane čini da pred silnim, žalosnim brojkama svakodnevno zaraženih polako gubimo osjećaj za dostojanstvo pojedinca koji pati ili umire, te da ostajemo ravnodušni za njegovu sudbinu. No, moramo ipak primijetiti da je vrijeme kroz koje prolazimo istodobno i znak istinske moći čovječanstva: znak moći solidarnosti i požrtvovnosti za druge. Rastemo u svijesti da smo svi važni i potrebni, ‘svi pozvani veslati zajedno’, svi potrebni utjehe drugoga (…) svi dijelom stvarnosti kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći (usp. papa Franjo, Homilija 27. ožujka 2020.).

Hvala svim roditeljima i učenicima koji žele da u njihovom društvu u hodu prema naprijed bude prisutna i Crkva te izabiru školski vjeronauk i vode računa o eklezijalnoj dimenziji kršćanske vjere te o sakramentalnom životu.

Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije