ĐAKOVO (TU) – „Draga braćo i sestre! Okupljeni smo u našoj katedrali sv. Petra na 100. obljetnicu rođenja sv. Ivana Pavla II. Slavimo ovu euharistiju zahvaljujući dragom Bogu za toga velikoga papu, punog oduševljenja za Isusa Krista i evanđeoske vrednote. U njemu smo prepoznavali oduševljenje apostola Pavla i prvih kršćana te pastira Crkve, koji su naviještali Kristovo evanđelje i izgrađivali prve kršćanske zajednice“, rekao je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, predvodeći 18. svibnja zahvalno večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali, u suslavlju s nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem te svećenicima grada Đakova.

Nadbiskup je u ovoj prigodi odjenuo misnicu koju je sv. Ivan Pavao II. nosio na euharistijskom slavlju u Osijeku, svi koncelebranti nosili su također misnice nošene toga dana, a kalež s kojim je slavljena ova euharistija dar je sv. Pape Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Ispred oltara izložena je pokaznica s relikvijom sv. Ivana Pavla II. – komadić tkanine natopljene njegovom krvi, kao i njegov portret, na koji se Papa vlastoručno potpisao tijekom svoga boravka u Đakovu.

Nadbiskup je podsjetio kako je sv. Ivan Pavao II. na najbrojnijem euharistijskom slavlju u povijesti Nadbiskupije, u Osijeku 7. lipnja 2003. godine, zaključujući rad Druge Biskupijske sinode đakovačke i srijemske, poručio da misionarski poziv nije nekakav „dodatak” kršćanskomu pozivu, već je naprotiv, po svojoj naravi, poziv na apostolat.

Podsjetio je na Papine riječi: „Predraga braćo i sestre Đakovačke i Srijemske biskupije, Rimski je Biskup došao danas k vama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime, da ste pozvani na svetost već sada ovdje na zemlji, u svakome životnom razdoblju: u proljeće mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u posljednjemu čišćenju, što ga je pripravila milosrdna Božja ljubav.“

U prigodnoj homiliji nadbiskup je podsjetio na povijesne riječi Ivana Pavla II. na početku njegova pontifikata: Ne bojte se! Otvorite širom vrata za Krista!, koje su, kako je zapisao i papa Benedikt XVI., obilježile cijeli njegov pontifikat te ga učinile istinskim obnoviteljem Crkve, sve do posljednjih trenutaka njegova života. „Već je samim svojim izborom za papu postao znakom nade u vremenu kad je Crkva bila teško ugnjetavana, osobito u Istočnoj Europi. Bio je čovjek i papa koji je svojim nastupom, osobnošću i riječju osvajao ljude – ne za sebe, nego za Krista! Zadnja četvrtina 20. st. Crkve i svijeta zapravo je bila u znaku Ivana Pavla II.“, rekao je nadbiskup Hranić, dodavši kako je Božja moć i dobrota, koja je kroz njega zračila, bila vidljiva i prepoznatljiva i svima nama u Hrvatskoj.

Nakon što je iznio niz zanimljivih podataka o životnom putu i 27-godišnjem pontifikatu svetog Pape, nadbiskup je podsjetio kako je ovaj svetac hrvatski narod pohodio čak pet puta: tri puta u Hrvatskoj i dva puta u BiH. Za vrijeme svoga 100. apostolskoga putovanja i 3. u Hrvatsku, 7. lipnja 2003. godine, pohodio je tadašnju Đakovačku i Srijemsku biskupiju. U Osijeku je predsjedao euharistijskom slavlju, a potom je pohodio Đakovo te ovdje u katedrali klečeći molio, prisjetio se nadbiskup.

Potom se spomenuo njegovih brojnih putovanja i susreta, koji se najbolje mogu shvatiti u njegovoj nastupnoj homiliji na početku pontifikata, kada je rekao: „Želim svima doći, sve posjetiti, i mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji i karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i radnike u tvornicama. Htio bih vidjeti i sve one koji su poniženi i obespravljeni. Htio bih zaviriti i iza kućnih pragova vaših kuća, posvuda bih htio doći“.

Nadbiskup je istaknuo osobitu ljubav svetog Pape prema mladima, koji su za njega bili, kako je sam rekao, odmor i radost u ispunjavanju Isusova naloga, a potom je podsjetio što je Papa poručio vjernicima tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije na euharistijskom slavlju u Osijeku: „Dragi vjernici svjetovnjaci, muževi i žene, pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate. Lice župâ, mjesta prihvaćanja i poslanja, ovisi također o vama. Vi ste – kao dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe (usp. Lumen gentium, 34–36), te obogaćeni darovima Duha – osposobljeni pružati svoj doprinos na području bogoštovlja i vjerske pouke te u promaknuću raznovrsnih misijskih i karitativnih djela. Ni jedan krštenik ne smije ljenčariti! Ne obeshrabrujte se pred složenošću prilikâ! U molitvi tražite ishodište svake apostolske snage. Iz Evanđelja crpite svjetlost, koja će ravnati vašim koracima.“

Homliju je nadbiskup zaključio riječima: „Zahvalni Bogu što smo bili suvremenici svetoga Ivana Pavla II., prihvatimo njegov poziv i vapaj, te otvarajmo Kristu sve više vrata naše duše i našega srca, našega doma i obitelji, naše nadbiskupije i čitavoga našega društva. Učimo od njega kako se Krista voli i kako mu se odano moli. Neka i nama ovaj Isusov učenik i zaljubljenik pomogne da budemo vjerni Isusovi učenici koji ljube Boga i čovjeka te se zauzeto mole i angažiraju za dobrobit svakoga čovjeka i čitavoga svijeta. Sveti Ivane Pavle, pomozi nam u tome i moli za nas!“

Prije misnog slavlja, u sklopu svibanjskih pobožnosti, vjernici su molili Litanije sv. Ivanu Pavlu II. te njegovu Molitvu za obitelj, a nakon slavlja brojni su se zadržali u molitvi pred njegovom relikvijom i slikom. Misu je pjevanjem pratio zbor Župe Svih svetih Santo, predvođen s. Jelenom.

Anica Banović