ĐAKOVO (TU) – Večernjim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici 22. rujna, nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić proslavio je 16. obljetnicu svoga biskupskog ređenja. Uz generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, koncelebrirala su još šestorica svećenika. 

Na samom početku slavlja, čestitku nadbiskupu Hraniću uputio je generalni vikar mons. Ćurić, rekavši među ostalim kako nadbiskup svojom službom pokazuje da život i poslanje zajednice Isusovih učenika nije neka lepršava sigurnost, skrivanje u zavjetrini, već je „istinska plovidba“ u bremenitoj ljudskoj povijesti pojedinaca, naroda i čovječanstva. „Sami osjećate koliko je potreba i briga koje upravo danas, ovdje u našoj domovini i našem zavičaju, kucaju na vrata Crkve. Hvala Vam što nas potičete i predvodite u nastojanju da ljudima našeg vremena budemo iskreni i suosjećajni suputnici; zauzeti i ponizni poslužitelji Božjih darova i njegove utjelovljene i neprolazne ljubavi u Kristu“, rekao je mons. Ćurić, poželjevši nadbiskupu u ime svih svećenika i vjernika nadbiskupije da ga 'Gospodinova milost nadahnjuje i čuva na blagoslov i radost svojoj svetoj Crkvi'.

U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na naviješten ulomak Lukinog Evanđelja, koji govori o skupini svetih žena koje su - zahvaljujući svojoj velikodušnosti i odanosti - imale veliku ulogu u Isusovom javnom djelovanju. Prisjetio je okupljene da je kršćanstvo u Europi započelo upravo s jednom ženom, Lidijom, te istaknuo kako je Crkva uvijek imala duboko razumijevanje za ulogu žene - majke, supruge, sestre - u širenju kršćanstva. „Primjer vjernih žena iz današnjeg evanđeoskog odlomka, koje su svojim dobrima služile Isusu i koje nisu pobjegle u najgorim trenutcima, poziv je svima nama da Uskrslom Gospodinu služimo vjerno i bezuvjetno“, rekao je nadbiskup Đuro, dodavši kako se taj poziv odnosti prije svega na one koji svojom službom uprisutnjuju Krista - zaručnika Crkve, a to su nasljednici apostolskog zbora - biskupi.

„Na apostole se ponajprije odnosi da ono što su primili stave u službu Uskrslom Isusu i njegovoj Crkvi. I vi ste svjesni da dok se od svih nas traži da svjedočimo svoju vjeru i ostvarujemo kršćansko poslanje, da se od biskupa na poseban način očekuje da bude s Isusom, da služimo svetoj Crkvi, da služimo društvu, našoj braći ljudima, svojom pameću, srcem, ljubavlju, dobrotom, hrabrošću, svim talentima koje nam je dao i materijalnim sredstvima koja Crkva ima na raspolaganju“, rekao je nadbiskup.

Na kraju homilije nadbiskup je okupljene vjernike pozvao da mole za njega: „Ja molim da ne budem čovjek koji svojim riječima, postupcima i djelima pridonosi podjelama u Crkvi. Večeras i vas ponizno molim da molite za mene i sve ostale biskupe, da znamo i na pravi način odgovorimo na očekivanja i potrebe ovoga vremena i da ostvarimo apostolsko poslanje za današnje vrijeme te da niti jedna riječi koju izreknemo ne bude suvišna, ali isto tako da ne uzmanjka naša riječ kada je potrebna i da u svemu, u svakoj životnoj situaciji u kojoj se nađemo, pridonosimo rastu i napretku Crkve.“

10. obljetnica smrti dr. Nikole Dogana

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić spomenuo se preminuloga svećenika mons. prof. dr. Nikole Dogana, kanonika Prvostolnog kaptola, koji je upravo 22. rujna 2007. godine, prije 10 godina, preminuo u osječkoj bolnici, te se sa zahvalnošću prisjetio njegova truda i zauzetosti u brojnim službama koje je obavljao.

Mons. Dogan bio je imenovan generalnim vikarom za područje Đakovačke i Srijemske biskupije u Republici Hrvatskoj. U Biskupskoj gimnaziji bio je prefekt i profesor filozofije te profesor fundamentalne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Obnašao je službu glavnog i odgovornog urednika Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije te je bio prvi glavni i odgovorni urednik Diacovensije. Vodio je pjevački zbor đakovačkih bogoslova te je mnogim generacijama budućih svećenika predavao crkveno pjevanje i svećeničku pjevačku službu. 
 
Prof. Dogan bio je i član Međunarodnog društva za katoličku teologiju, a više od deset godina član Vijeća za nauk vjere pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u Zagrebu; Prezbiterskog vijeća Đakovačke i Srijemske biskupije te Zbora savjetnika. Velik je njegov doprinos u pripravi i slavlju Druge biskupijske sinode Đakovačke i Srijemske biskupije. Obnašao je razne dužnosti na đakovačkom teološkom učilištu te je bio imenovan prvim dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Istoga dana u podne skupina svećenika, predvođena nadbiskupima Đurom i Marinom, pohodila je na gradskom groblju u Đakovu grob pokojnog mons. Dogana, gdje su se sa zahvalnošću spomenuli njegova života i svećeničkih službi koje je vršio te za njega prikazali zajedničku molitvu Šestoga časa.  A. Banović