U programu Radio Đakova, u četvrtak
12. kolovoza gost vjerske emisije „Efata – Otvori se!“ bio je župni
vikar đakovačke župe Svih Svetih, vlč. Krešimir Jukić, koji se, zbog
premještaja na novu službu župnika u Vrbici, tom prilikom oprostio od
slušatelja i župljana. Vlč. Jukić rekao je da je u Đakovu
planirao biti barem deset godina, a odlazak je prokomentirao u svom
prepoznatljivom stilu: „Bože, što sam nesretan!“ No, pojasnio je da nije
nesretan zbog mjesta gdje ide, jer mu je Vrbica poznata, već zbog
napuštanja Đakova u kojemu se osjećao jako lijepo. „Sve
ovisi s koliko entuzijazma živite svoj poziv i što vam on znači“ pisalo
je u životopisu i pozdravnom govoru vlč. Jukića na ovoj web-stranici pri
njegovu dolasku, a na pitanje što mu znači njegov poziv i s koliko ga
entuzijazma živi rekao je da uživa u svakoj svojoj službi jer čovjeku
bude onako kako si napravi, stoga vjeruje kako ni iz Vrbice neće htjeti otići kao što sada ne bi išao iz Đakova.
Uz promišljanje o svetkovini Velike Gospe gost vjerske emisije sjetio se svoga djetinjstva i hodočašćenja u razna svetišta te rekao kako je zanimljiv sam naziv „Velika Gospa“ jer kada čujemo da je nešto veliko, očekujemo to i vidjeti, a iako ne vidimo Veliku Gospu možemo uočiti njezino djelovanje u našem životu. Srž ove svetkovine jest da je Marija, kao prvi i jedini čovjek poslije Isusa Krista, s Njim u nebeskoj slavi, i to ne samo dušom nego i tijelom. Velika Gospa poziva nas da budemo Isusova majka, što je uistinu moguće iako nam se čini čudnim. „Marija je rodila Krista, a mi smo pozvani u drugima roditi Krista svojim svakodnevnim životom: na poslu, u školi, za volanom. Kada u nekome rodimo sliku Krista, vjerničkim životom svjedočimo i probudimo pobožnost prema Majci Božjoj te bližnjemu pomognemo da iziđe na pravi put, tada smo mi „Isusova majka“, pojasnio je u programu Radio Đakova vlč. Jukić.
Na ulici vidimo kako mala djeca trče, teško dižu noge jer su još maleni i pomalo nespretni, pa često padnu, a tada se ponašaju na dva načina – ili odmah počnu plakati, ili potrče mami i tek onda počnu plakat. Dijete kada padne redovito zove mamu, kada je u potrebi, osamljeno, kada mu se nešto događa, bilo loše, bilo dobro, dijete uvijek zove mamu, a tako i mi trebamo zvati Mariju u svim svojim životnim situacijama. Iza đakovačke katedrale vidimo jedan veliki zid sagrađen u prošlosti za obranu od Turaka koji su napadali mačevima i sabljama. Danas se trebaju graditi zidovi molitve jer moderni „Turci“ ne napadaju velikim noževima, već malim igrala i nude našim mladima drogu, alkohol, prostituciju, a u isto vrijeme suvremeni svijet umjesto da gradi, ruši zidove zakona, pa tako eutanazija, pobačaj i ostala zla postaju dozvoljena. Cijela ta situacija treba nas tjerati na molitvu i zagovor Majci. Svi hodočasnici u marijanska svetišta nose Gospi svoje probleme, imamo potrebu Mariji se toliko moliti da se možda pitamo može li nas Gospa za sve to zagovarati! No, na ovu dvojbu vlč. Jukić spremno odgovara: „Ne zaboravimo, ona to može jer je Velika!“.
Na kraju emisije budući župnik u Vrbici zahvalio je Đakovčanima na svemu što je ovdje doživio i rekao kako nažalost ne može zapamtiti sve koje je upoznao, no drago mu je da ga ljudi pozdravljaju i podsjetio je na „nagradne igre“ koje su se održavale u župi za njegova djelovanja, a koje su obećavale „stanove od 250 kvadrata“ na nebu, te poručio da se ti „stanovi“ dijele i dalje, a mjesto gdje ih se može „dobiti i upisati ih u gruntovnicu“ jest sakrament ispovijedi.
Ekipa Efate zahvalila je vlč. Jukiću na njegovu sudjelovanju u vjerskoj emisiji Radio Đakova, poželjela mu svako dobro i Božji blagoslov u župničkoj službi, uz poruku da kroz svoju opuštenost, šalu i vedrinu, po kojoj će ga Đakovčani pamtiti, i u novom vinogradu rodi Krista.
Vjerska emisija Radio Đakova srdačno očekuje novog župnog vikara, vlč. Ivicu Tušeka i nada se uspješnoj suradnji u naviještanju Božje riječi preko radio-valova. M. Kuveždanin
