Vijesti

ĐAKOVO (TU) – u Đakovu je od 28. do 30. svibnja 2021. održan drugi Zaručnički vikend u organizaciji Hrvatske zajednice Bračnih susreta. Na susretu je sudjelovalo sedam zaručničkih parova iz cijele Hrvatske, a vikend su vodili educirani bračni parovi Silvija i Mario Jahić te Jasmina i Jurica Canjuga s vlč. Tomislavom Ćorlukom. I ovoga puta Milosrdne sestre svetoga Križa su ustupile svoju kuću za duhovne obnove Betaniju za održavanje susreta. Zaručnici su marljivo sudjelovali u ponuđenom programu priprave na sakrament Ženidbe što su i posvjedočili u nedjelju na kraju susreta koji je završio misnim slavljem na ljetnoj terasi Centra Amadea.

Đakovačka zajednica Bračnih susreta zdušno se dala u organizaciju sada već drugog Zaručničkog susreta. Svojim primjerom radosnog služenja u ljubavi posvjedočili su ljepotu bračnoga života. Inače u Hrvatskoj se Zaručnički susreti HZBS-a održavaju od 1997. godine. S obzirom da Đakovačka zajednica od prošle godine ima educirani par za vođenje susreta, kao i svećenika, ove su se godine uz Bračni susret odvažili na održavanje i Zaručničkog susreta. Prvi je održan prije 2 tjedna, od 7. do 9. svibnja. Zbog epidemioloških mjera na susretu je moglo sudjelovati samo sedam zaručničkih parova, iako su potrebe daleko veće. J. Hrehorović / foto: J. Kazalicki

 

ĐAKOVO (TU) –  Učenici 2. b i 3. b razreda OŠ „Vladimir Nazor“, Đakovo izradili su crteže šarenih cvjetića i leptira koji su, u suradnji sa s. Meri Gotovac i volonterima Zajednice „Milosrdni Samarijanac“, poklonjeni starijima i nemoćnima te korisnicima Centra Amadea u  Đakovu.

Učenici su uz veliku volju, motivaciju i radost bojali, ukrašavali i izrađivali cvjetiće znajući da će na taj način razveseliti starije osobe koje su ponekad usamljene prije blagdana i za Uskrs. Mali znak pažnje i darivanje starijim osobama postala je tradicija koju ćemo nastaviti.

„Bili stariji ili mlađi, veselimo se zajedno kreativnoj igri bojanja i crtanja te slatkim uskrsnim darovima. Zbog novonastale situacije s koronavirusom izostao je posjet starijim osobama, no prigodan dar nije“, istaknuli su volonteri, a cvjetiće su korisnicima Centra Amadea darovale učiteljice Jasminka Troha i Suzana Vujinović. Bilo je to iznenađenje koje je izazvalo puno emocija, osmijehe i potaknulo je korisnike na radost i pozitivno razmišljanje.

„Cilj akcije bio je da izrada cvjetića bude vedra, vesela i razigrana aktivnost koja će djecu podsjetiti na važnost pomaganja i poštovanja starijih, a starije osobe znat će da netko na njih misli i raduje se njihovoj sreći. Svojim vlastitim rukama učenici su napravili pravo remek-djelo! Šareni cvjetići i sve što su učenici izradili, radili su s velikom ljubavlju“, ističu učiteljice Jasmina i Suzana. Tiskovni ured

ĐAKOVO (TU) – „Nijedan blagdan ne spaja tako naglašeno i izričito, kao što Cvjetnica u sebi spaja, oprečne stvarnosti: smijeh i suze, radost i žalost, oduševljenje i razočaranje, klicanje i žalopojku, svečani doček i sramotno raspeće. Isusovo nam iskustvo svjedoči o tome kako je tanka granica između sreće i nesreće, između radosti i tuge, uspjeha i pada, ljubavi i mržnje“, rekao je nadbiskup Đuro Hranić na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, u svojoj uvodnoj riječi, prije početka svečanog misnog slavlja u đakovačkoj katedrali, koje je započelo procesijom i blagoslovom maslinovih grančica.

Nakon pjevane Muke po Marku, koju su pjevali vlč. Zdenko Ilić i vlč. Mato Gašparović, manjim dijelom praćeni Mješovitim katedralnim zborom i Zborom bogoslova, nadbiskup je uputio prigodnu homiliju. „Muka je gotova. Svjetina, grijeh i bezakonje postigli su svoje. Pravedni je prorok ušutio. Mesija osloboditelj je bespomoćan, mrtvac položen u grob. Povijest može i dalje teći kao i prije: za jedne u znaku stradanja i očaja, a za druge u znaku moći, gaženja tuđeg dostojanstva i vladanja nad drugim ljudima jer je, čini se, velik i uspješan onaj koji drugoga izigra, koji je sposoban drugoga poniziti, prevariti, ako je potrebno i uništiti, a slabost je, sramota i manjak, ne vratiti jednakom mjerom, oprostiti, suosjećati sa slabijim, ljubav prema neprijatelju“, rekao je nadbiskup.

Podsjetivši na patnje, poniženja i samoću koju je Isus doživio na križu, nadbiskup je nastavio: „Isus je na križu ostao sam, prepušten na milost i nemilost protivnika. Bio je svjestan, znao je da je Božji pomazanik, Sin Božji. No, iako ga je Bog pustio da na križu u groznim mukama vapi riječima 22. Psalma: “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio”, ovaj Isusov uzvik nije bio znak njegova očaja zbog napuštenosti od Oca, nego Isus riječima toga Psalma, poput starozavjetnih pravednika, izgovara ponajprije svoju molitvu i očituje svoje pouzdanje u Boga, Oca, koji mu nije daleko i koji je ‘njegova snaga’“.

Nadbiskup je posvijestio kako su članovi Božjeg naroda iz svoje mučeničke povijesti izlazili još snažniji jer su se kroz poteškoće, progone, istrebljenje i mučeništvo kojemu su bili podvrgnuti utvrđivali u vjerničkom iskustvu da je Bog jedini vjeran, da zemaljski autoritet i ljudi mogu razočarati, ali da Bog svojih nikada ne ostavlja, da smrt nije granica te da Bog ostaje vjeran onima koji čuvaju njegov Savez i s druge strane smrti; da je Bog zato jedina postojana i istinska stvarnost. Iako on svoje ne izbavlja i ne oslobađa od poteškoća ovoga života, ali on Bog – koji ne može umrijeti, je i s druge strane smrti, on je Život i Bog živih, koji ima zadnju riječ. Njegova vjernost onima koji se u njega pouzdaju jača je od podrugivanja, i ismijavanja, od zla i od nasilja.

Zaključujući homiliju, nadbiskup Hranić naglasio je kako je Isusovo povjerenje u Oca bila njegova silna snaga. “On svoje božanstvo nije potvrdio čudesima, nego snagom prihvaćanja posvemašnjeg gubitka i posvemašnje slabosti. A njegova snaga proizlazila je iz njegove vjere u Boga, koji vjeran ostaje i onda kad te svi prezru, osude, odbace i popljuju, kad te osude na smrt i ubiju. Ona ga je oslobodila od mržnje i od potrebe za osvetom“, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnog slavlja, prije svečanog blagoslova, nadbiskup je pozvao okupljene vjernike da uz poštivanje svih epidemioloških mjera sudjeluju u obredima Vazmenog trodnevlja koje je pred nama, a koje je, kako je rekao, vrhunac čitave liturgijske godine te ‘najljepše i najveće što Crkva ima’. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – Članovi Udruge sv. Vinka Paulskog – Konferencije Župe Svih svetih u Đakovu, priredili su u subotu, 27. ožujka 2021. preko 100 obiteljskih paketa za sugrađane u potrebi. Dio paketa podijeljen je na Cvjetnicu, 28. ožujka, a drugi dio, njih oko pedesetak, bit će podijeljen tijekom Velikoga tjedna. Udruga je sredstva za uskrsne pakete prikupila od prethodnih akcija te prodajom maslinovih grančica, a svim štićenicima Udruge, ljudima dobre volje i širokog srca za siromahe te svim volonterima upućena čestitka o svetkovini Uskrsa. Ivan Bassi   

ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – „Iako pod preventivnim mjerama zaštite od pandemije, ipak nam u grudima srca gore osobitom radošću. Jer, Missa chrismatis je uvijek tako lijepo i posebno slavlje“, rekao je nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći u svečano misno slavlje posvete ulja u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra na Veliki četvrtak, 1. travnja 2021. Pozdravljajući sve okupljene, među kojima pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i nadbiskupa u miru Marina Srakića, te sve ostale svećenike, nadbiskup je izrazio radost zbog ovog slavlja, tim više što su prošle godine bili uskraćeni za ovaj ‘osobiti i milosni trenutak’.

Među svećenicima nadbiskup je pozdravio ovogodišnje jubilarce. Dijamantni jubilej, 60 godina svećeništva, proslavili su: fra Krešimir Borković, OFM Cap, kapucin i bivši župnik u Osijeku, vlč. dr. sc. Slavko Platz, profesor u miru te vlč. Petar Šokčević, uznik komunističkog režima i župnik u miru. Zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, obilježili su: vlč. Đuro Ćuraj, župnik u miru i civilni stradalnik Domovinskoga rata, o. Drago Majić, DI, dugogodišnji odgojitelj u Sjemeništu, župnik, umirovljeni vojni kapelan iz Đakova i sada duhovnik Marijine legije u Osijeku, fra Ante Perković, OFM, bivši gvardijan, umirovljeni župnik i uznik srpskog koncentracijskog logora u Srijemskoj Mitrovici, trenutno član Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu te mons. Luka Strgar, nositelj raznih odgovornih službi u središnjim nadbiskupijskim ustanovama i kanonik Prvostolnog kaptola. Srebrni jubilej, 25 godina svećeništva, proslavljaju: vlč. Josip Dominković, župnik Župe sv. Mateja, ap. u Gundincima, vlč. Ivica Križanović, akademski slikar i svećenik u miru, vlč. Ivan Marković, župnik Župe sv. Josipa u Vuki, vlč. Mato Mićan, sudac Međubiskupijskog suda u Đakovu i misnik u samostanu Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu, vlč. Mirko Rendulić, župnik Župe sv. Martina u Privlaci te o. Ilija Sudar, SAC, župnik Župe sv. Vinka Palottija, Vinkovci i bolnički kapelan u Vinkovcima.

S posebnim pijetetom i zahvalnošću nadbiskup se prisjetio čak osmorice braće svećenika koje je Gospodin pozvao k sebi od prošlogodišnjeg Duhovskog ponedjeljka, 1. lipnja, kad su se mogli okupiti na obnovu svećeničkih obećanja, umjesto na Veliki četvrtak: preč. Petra Petrovića, vlč. Stjepana Podboja, vlč. Marka Karličeka, vlč. Ivana Janeša, vlč. Ilije Raića, vlč. Marka Đidare, mons. Ivana Matijevića te vlč. Marinka Markića.

Iz homilije nadbiskupa Hranića

U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o Isusovom te svećeničkom identitetu. Podsjetio je kako je početak Isusova javnog djelovanja duboko povezan s pitanjem njegova identiteta pritom ukazavši na evanđeoske izvještaje sv. Luke, u kojima opisuje pitanje Isusova identiteta na izniman način. Istaknuo je Isusov povratak u Galileju, u Nazaret i događaj iz subotnjeg jutra kada Isus u sinagogi uzima svitak, prigiba se nad njim i iz njega čita ulomak iz proroka Izaije: ’Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’

„U proročkim riječima koje su odjekivale ne samo u sinagogi, nego ponajprije u Isusovu tijelu i biću prignutom nad Pisma, Isus susreće sebe. Spoznaje da se te riječi odnose na njega i da se one u njemu ispunjavaju. Njegov je identitet tu otkriven u svojim čistim izvorima. No, njegov je identitet također zadan u poslanju koje iz njega proizlazi“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je konačno odredište na koje je Duh doveo Isusa, koji je prošao suhoću pustinje i izazov demonskih ponuda, bio upravo njegov mesijanski identitet Sina Božjega.

„Slušati, suočavati se, vraćati se, slaviti, otkrivati se, pitati se – sve su to etape procesa kroz kojega je prošao Isus u otkrivanju vlastitog identiteta. I taj isti proces s njegovim etapama je i za nas svećenike blagoslovljeno sredstvo otkrića našeg svećeničkog identiteta; prostor rasta u našem milosnom daru i u našem svećeničkom poslanju“, istaknuo je nadbiskup te se obratio današnjim jubilarcima: „Nije li to iskustvo i vas, draga braćo jubilarci, koji ove godine slavite svoje svećeničke jubileje? Danas ste ovdje i možemo zahvaljivati Bogu za vaše svećeničko služenje jer vas je dragi Bog uvijek iznova, kroz svaku krizu i poteškoću, kroz sva pitanja u vašem svećeničkom životu, vraćao i vraća vas – kao nekoć Isusa – na izvore našega identiteta i poslanja. To nam svima želim i dalje.“

Čestitajući dijamantne, zlatne i srebrne jubileje, nadbiskup je rekao kako je svećeništvo „dar milosnog prigibanja nad vlastito biće, dar osluškivanja istine o nama koja nam može doći samo od Boga, ne od ljudi. Zato je tako važno i za nas kao i za Isusa: znati utihnuti“. Nastavio je govoreći o suočavanju sa svim izazovima samoće, istaknuvši kako krize svećeničkog identiteta i poslanja te iskustvo svećeničke samoće pokazuju da izazove i mogućnosti za ponovno pronalaženje i otkrivanje sebe i vlastitog identiteta ne dolaze izvana, iz buke i ponuda ovoga svijeta, nego samo iznutra, iz oaze osobne pustinje, iz povlačenja u prostor i vrijeme molitvenog slušanja Božje riječi i njegova glasa, iz upornog kucanja na Božja vrata i prozore. „Sjećanje na svete početke nije patetika. To je nužni trenutak za naše prepoznavanje u onome tko smo i komu pripadamo“, kazao je nadbiskup, dodavši kako sebe i svoj svećenički identitet mogu otkriti i očitovati samo osobnim suobličenjem Kristu navjestitelju, svećeniku i Glavi Crkve.

„U Isusovu poslanju otkriva se i naše poslanje… Isus je znao vješto odbiti sotonske zasjede upravo zato jer se prethodno, vođen Duhom Božjim, povlačio u pustinju i ondje meditirao Božju riječ i slušao Očev glas. Nama je svećenicima danas živi pijesak pod nogama kad ne uspijevamo slušati i ići onamo kamo nas vodi Duh Božji, oslobađati se od naših nauma i planova; kad bježimo od milosnih izazova samoće te kad pitanja i tjeskobe svoga svećeničkog identiteta pokušavamo nadoknaditi vanjštinom, uspjehom, brojem, onim što ljudi vole“, ukazao je nadbiskup te zaključio: „Draga braćo, nema ničega dragocjenijeg i potrebnijeg za nas svećenike od čiste gladi za Bogom, pročišćene želje služiti njemu i odreknuća od samih sebe i svakog osobnog motiva i uspjeha. Jer samo potpuna sloboda od nas, a za njega, čini nas sposobnim sve staviti Bogu u ruke, sjedinjavati se s Kristom poniženim i gubitnikom i po sjedinjenju s njime, poniznim i malenim, biti svjedoci potpune slobode i uskrsne preobrazbe.“

Tijekom mise svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, nadbiskup je posvetio krizmano ulje te blagoslovio katekumensko i bolesničko ulje. Liturgijsko slavlje animirao je zbor svećenika i bogoslova, vođen mo. Ivanom Andrićem i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.  

Čestitka prof. dr. Slavka Platza

Prije završnog blagoslova nadbiskup je čestitao današnjim jubilarcima te im uručio prigodne darove. Potom je uime čitavoga prezbiterija, napose uime ovogodišnjih jubilaraca, uskrsnu čestitku biskupima uputio prof. dr. Slavko Platz. „Upravo smo proslavili liturgiju Isusa Velikoga svećenika na Veliki četvrtak. Ta liturgija nama svećenicima donosi mnogo radosti zbog uspomene na Posljednju večeru. Ovih dana često bih se sjetio riječi iz Poslanice Hebrejima: svaki svećenik od ljudi se uzima i za ljude postavlja da prinosi molitve i žrtve za grijehe. I nas je Gospodin pozvao prije mnogo godina: 60, 50, 25… i toga se jubileja danas spominjemo. Njemu smo služili, slavili njegovu žrtvu za narod. Još me jedna riječ prati ovih dana, a to je riječ ‘Hvala’. Hvala Isusu Velikom svećeniku što sam njegovom pomoću dosegao tolike godine života i službe na oltaru. Hvala za sve dobre čini obavljene u tim godinama na dobro naroda i Crkve. Hvala svima koji su mene i nas pomagali kroz ove godine da nasljedujemo Velikog svećenika i da mu iskreno služimo. Molim danas i za one kojima sam tolike godine služio, za njihovo duhovno i vremenito dobro. Hvala Bogu na svemu i za sve“, rekao je jubilarac dr. Platz, čestitajući Uskrs biskupima, jubilarcima i ostaloj braći svećenicima, zamolivši ih da na kraju zajednički uskliknu: Bogu hvala! Anica Banović