Vijesti

ĐAKOVO (TU) – U utorak 26. rujna 2017. završena je rekonstrukcija (replika) križa pored župne crkve Svih svetih u Đakovu i stavljena ploča ispod križa na kojoj se nalazi uklesan natpis. Prema napisanom u knjizi „Jeka od Osijeka“ iz 1919. godine na stranici 155. proizlazi da ga je podigao inspektor tadašnje đakovačke kasarne Josip Kozić 1814. godine. Križ je bio uz crkvu dok još nije postojala ograda. Taj uklesani tekst uništen je od zuba vremena, tako da se teško moglo pročitati. Ipak, prema čitanju dr. prof. Miljenka Belića, tekst glasi:

KOZICH JOSEPHUS
NOBILIS DE JERGRICH
HOC PIETATIS MONUMENTUM
POSUIT ANNO 1814
NEPOS AUTEM
JOANNES KOZICH
RENOVAVIT ANNO 1858

U prijevodu:

KOZIĆ JOSIP
PLEMENITI OD JERGIĆA
OVAJ SPOMENIK POBOŽNOSTI
POSTAVI GODINE 1814
SINOVAC PAKO
IVAN KOZIC
OBNOVI GODINE 1858

Navedeni tekst može se pronaći u knjizi Đakovo i njegova okolica Sv.1. iz 1978. godine, pod naslovom Natpisi na spomenicima u Đakovu, autora Ivana Germovšeka, na stranici 165. Josip Kazalicki

ĐAKOVO (TU) – Večernjim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici 22. rujna, nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić proslavio je 16. obljetnicu svoga biskupskog ređenja. Uz generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, koncelebrirala su još šestorica svećenika. 

Na samom početku slavlja, čestitku nadbiskupu Hraniću uputio je generalni vikar mons. Ćurić, rekavši među ostalim kako nadbiskup svojom službom pokazuje da život i poslanje zajednice Isusovih učenika nije neka lepršava sigurnost, skrivanje u zavjetrini, već je „istinska plovidba“ u bremenitoj ljudskoj povijesti pojedinaca, naroda i čovječanstva. „Sami osjećate koliko je potreba i briga koje upravo danas, ovdje u našoj domovini i našem zavičaju, kucaju na vrata Crkve. Hvala Vam što nas potičete i predvodite u nastojanju da ljudima našeg vremena budemo iskreni i suosjećajni suputnici; zauzeti i ponizni poslužitelji Božjih darova i njegove utjelovljene i neprolazne ljubavi u Kristu“, rekao je mons. Ćurić, poželjevši nadbiskupu u ime svih svećenika i vjernika nadbiskupije da ga 'Gospodinova milost nadahnjuje i čuva na blagoslov i radost svojoj svetoj Crkvi'.

U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na naviješten ulomak Lukinog Evanđelja, koji govori o skupini svetih žena koje su - zahvaljujući svojoj velikodušnosti i odanosti - imale veliku ulogu u Isusovom javnom djelovanju. Prisjetio je okupljene da je kršćanstvo u Europi započelo upravo s jednom ženom, Lidijom, te istaknuo kako je Crkva uvijek imala duboko razumijevanje za ulogu žene - majke, supruge, sestre - u širenju kršćanstva. „Primjer vjernih žena iz današnjeg evanđeoskog odlomka, koje su svojim dobrima služile Isusu i koje nisu pobjegle u najgorim trenutcima, poziv je svima nama da Uskrslom Gospodinu služimo vjerno i bezuvjetno“, rekao je nadbiskup Đuro, dodavši kako se taj poziv odnosti prije svega na one koji svojom službom uprisutnjuju Krista - zaručnika Crkve, a to su nasljednici apostolskog zbora - biskupi.

„Na apostole se ponajprije odnosi da ono što su primili stave u službu Uskrslom Isusu i njegovoj Crkvi. I vi ste svjesni da dok se od svih nas traži da svjedočimo svoju vjeru i ostvarujemo kršćansko poslanje, da se od biskupa na poseban način očekuje da bude s Isusom, da služimo svetoj Crkvi, da služimo društvu, našoj braći ljudima, svojom pameću, srcem, ljubavlju, dobrotom, hrabrošću, svim talentima koje nam je dao i materijalnim sredstvima koja Crkva ima na raspolaganju“, rekao je nadbiskup.

Na kraju homilije nadbiskup je okupljene vjernike pozvao da mole za njega: „Ja molim da ne budem čovjek koji svojim riječima, postupcima i djelima pridonosi podjelama u Crkvi. Večeras i vas ponizno molim da molite za mene i sve ostale biskupe, da znamo i na pravi način odgovorimo na očekivanja i potrebe ovoga vremena i da ostvarimo apostolsko poslanje za današnje vrijeme te da niti jedna riječi koju izreknemo ne bude suvišna, ali isto tako da ne uzmanjka naša riječ kada je potrebna i da u svemu, u svakoj životnoj situaciji u kojoj se nađemo, pridonosimo rastu i napretku Crkve.“

10. obljetnica smrti dr. Nikole Dogana

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić spomenuo se preminuloga svećenika mons. prof. dr. Nikole Dogana, kanonika Prvostolnog kaptola, koji je upravo 22. rujna 2007. godine, prije 10 godina, preminuo u osječkoj bolnici, te se sa zahvalnošću prisjetio njegova truda i zauzetosti u brojnim službama koje je obavljao.

Mons. Dogan bio je imenovan generalnim vikarom za područje Đakovačke i Srijemske biskupije u Republici Hrvatskoj. U Biskupskoj gimnaziji bio je prefekt i profesor filozofije te profesor fundamentalne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Obnašao je službu glavnog i odgovornog urednika Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije te je bio prvi glavni i odgovorni urednik Diacovensije. Vodio je pjevački zbor đakovačkih bogoslova te je mnogim generacijama budućih svećenika predavao crkveno pjevanje i svećeničku pjevačku službu. 
 
Prof. Dogan bio je i član Međunarodnog društva za katoličku teologiju, a više od deset godina član Vijeća za nauk vjere pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u Zagrebu; Prezbiterskog vijeća Đakovačke i Srijemske biskupije te Zbora savjetnika. Velik je njegov doprinos u pripravi i slavlju Druge biskupijske sinode Đakovačke i Srijemske biskupije. Obnašao je razne dužnosti na đakovačkom teološkom učilištu te je bio imenovan prvim dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Istoga dana u podne skupina svećenika, predvođena nadbiskupima Đurom i Marinom, pohodila je na gradskom groblju u Đakovu grob pokojnog mons. Dogana, gdje su se sa zahvalnošću spomenuli njegova života i svećeničkih službi koje je vršio te za njega prikazali zajedničku molitvu Šestoga časa.  A. Banović

 

DRAGOTIN (TU) – Svetkovina Uznesenja BDM na nebo i ove je godine sabrala mnoštvo vjernika koji su se tijekom dva dana, 14. i 15. kolovoza, slijevali iz brojnih sela Đakovštine u lijepo uređeni prostor svetišta Gospe Žalosne u Dragotinu, oko najstarije Gospine crkve u istočnoj Hrvatskoj. Najveći broj vjernika okupio se u poslijepodnevnim i večernjim satima te sudjelovao u misnim slavljima i procesiji sa svijećama. 

Misu bdijenja u 22 sata predvodio je mons. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je svoju homiliju otpočeo podsjećajući na riječi pape Franje, kako upravo u mnogobrojnim svetištima možemo vidjeti kako Marija okuplja oko sebe djecu koja joj hodočaste da je vide i da ona vidi njih. Ondje nalaze Božju snagu da podnose trpljenja i umore života… Zajedno s Duhom Svetim usred svoga naroda uvijek je Marija, koja zna špilju za životinje pretvoriti u Isusovu kuću, s nešto siromašne odjeće, ali s obiljem ljubavi…  

„Upravo nas Marija vodi do samoga izvora na kojem možemo otkriti puno ostvarenje Božjega plana o našem spasenju – ponajprije da je Isus za nas umro i uskrsnuo. I dok pitamo - Hoće li se ostvariti i naše uskrsnuće?, mi gledamo u Nazaretsku Djevicu, obradovani istinom: Na njoj, prvoj od svih ljudi, već su se ostvarili plodovi Isusova uskrsnuća“, rekao je mons. Ćurić. Osvrnuo se potom na pročitan odlomak Knjige Ljetopisa, koji govori o radosti Izraelaca zbog Božjega Kovčega, te istaknuo kako kršćanska vjera, tj. vjera „novoga zavjeta“ upravo u Mariji prepoznaje Božji Kovčeg, u kojem nas je „pohodilo Mlado Sunce s visine“ – sam Božji Sin. Ukazao je: „Ali, primjećujemo jednu veliku novost - taj Kovčeg više nije predmet – nije ni kamen, ni drvo, nije ni zlatan ni srebren, … to je živa osoba, djevojka, žena … Gdje se Božji Sin u događaju utjelovljenja nastanio? U životu jedne osobe, zahvatio je njezin život i posve ga privukao ostvarenju svoga spasenja! Gdje se to Bog - jučer, danas i uvijek, prije svega želi nastaniti? U nama, u našim životima, u svemu onome što čini naš život stvarnim ljudskim životom.“

Rekavši kako upravo Marija svojim životom svjedoči koliko je plodno i spasonosno zajedništvo Boga i čovjeka, propovjednik je potaknuo okupljene da se upitaju je li Bog nastanjen u njihovim životima te koliko su (iskrenim raspoloženjem svoga srca, svojim praktičnim stavovima i djelima) uopće kršćani. „Dragi hodočasnici! Volio bih večeras, prije svega u odjeku Božje riječi, u svakome od vas potaknuti otvorenost i spremnost da svoj osobni život prepoznate i prihvatite kao mjesto Božje nazočnosti – u tvome životu: u tvojoj duši i tvome srcu nastanjen je Bog! Sjeti se – tako nam je Isus objavio –  da mu je upravo tvoje biće sveto i drago prebivalište! Nije to neki usputni dodatak našoj vjeri, neki posebni ukras za one koji su možda 'više duhovni'. Ne! To je dio temeljnoga Božjega dara i poziva svakog kršćanina. U tebi ne želi boraviti neki nepoznati, tajanstveni duh, neka strašna, mračna svemirska sila, već Isus – tvoj Brat, Božji i Marijin Sin, naš uskrsli Spasitelj“, rekao je u propovijedi mons. Ćurić.

Na kraju homilije okupljene vjernike pozvao je da ove večeri, posebno dok u procesiji budu nosili upaljene svijeće, osjete kako je upravo Kristovim svjetlom toliko toga potrebno rasvijetliti da bi Njegova riječ svakome zasjala kao „radosna vijest“, da osjete da ih Krist vodi, usmjerava, tješi i pruža nutarnju snagu i nadu; da osjete da ih Isus „oslobađa od grijeha, od žalosti, od nutarnje praznine, od samoće“; da nisu sami, prepušteni sami sebi, već oslonjeni na Krista.  

Na kraju misnog slavlja uslijedila je tradicionalna procesija sa slikom Gospe Žalosne i svijećama, praćena marijanskim meditacijama i molitvama te pjesmom Mješovitog katedralnog zbora iz Đakova, koji je pod vodstvom mo. Ivana Andrića animirao i misno slavlje. Anica Banović

 

ĐAKOVO (TU) - Đakovački volonteri uživali plodove Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Vođeni ciljevima Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži da se mlade u župnim zajednicama okupi i pripremi da budu aktivni u provođenju programa SHKM, u Župi Svih svetih u Đakovu okupilo se oko stotinjak mladih pod nazivom „Volonteri SHKM u Vukovaru“.

U želji da im pokaže zahvalnost za njihov trud u pripravi i za vrijeme susreta, kao i za druge njihove zajedničke aktivnosti u župi, kao sto su Dan bolesnika, sudjelovanje u obredima Velikog četvrtka, vođenje Dječjeg ljeta, prodajna akcija kolača, Druženje s mladima iz Palestine, Sirije i Jordana za vrijeme Međunarodnog kampa mladih fokolara u Hrvatskoj i drugo, župa ih je htjela nagraditi odlaskom na more. Njih dvadesetak pošlo je sa članovima župnoj dječjeg zbora i s ministrantima u Zaton, njih 50-ak u Šibenik, dok jedan dio njih, članova Frame Đakovo, 18. kolovoza odlazi na duhovno-rekreativni tjedan na Brač.

Zajednički boravak mladih, svakodnevna euharistija i radionice, odlazak na kupanje i večernji zabavni programi pomogli su mladima da se dublje povežu i bolje upoznaju.  Tek nakon takvog iskustva  mogli su istinski doživjeti ljepotu zajedništva te tako 'ubrati plodove' SHKM-a, istaknula je s. Meri, koja je boravila s mladima u Šibeniku. Tiskovni ured

ĐAKOVO (TU) – Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić boravio je u utorak 22. kolovoza u Đakovu na susretu svoje generacije koja je maturirala 1965. godine u dječačkim sjemeništima na zagrebačkoj Šalati, u Subotici i Đakovu. Susret je okupio 35 članova generacije: 23 svećenika, među kojima kardinal Puljić i banjolučki biskup Franjo Komarica, te 12-oricu koji su krenuli svjetovnim putem.

Tom prigodom kardinal Puljić predvodio je u đakovačkoj prvostolnici večernje misno slavlje. Osim biskupa Komarice i svećenika generacije, suslavili su nadbiskup đakovačko-osječki u miru Marin Srakić, generalni vikar Ivan Ćurić te nekolicina svećenika koji djeluju u Đakovu.  Prije početka misnog slavlja okupljene je pozdravio mons. Luka Strgar, jedan od članova generacije, podsjetivši kako je 4. rujna 1961. u Zagreb u dječačko sjemenište na Šalatu u prvi razred došlo više od 140 đaka s područja bivše države. Njih tridesetak bilo je iz tada Đakovačke i Srijemske biskupije. Svima je poželio dobrodošlicu u Đakovo te predstavio vjernicima članove svoje generacije.

Na početku homilije kardinal Puljić izrazio je radost što može govoriti u đakovačkoj katedrali, u kojoj je prije 47 godina zaređen za svećenika. Podsjetio je kako se ovoga dana slavi Blažena Djevica Marija Kraljica, koja je kraljica postala svojom službom. „Lijepo kažu duhovni pisci – Bogu služiti je kraljevati, a čuli smo i danas kako je ona rekla: Evo službenice Gospodnje. Tu je počelo njezino kraljevstvo - kada je prihvatila Božju Riječ, kada se Božja Riječ u njoj utjelovila, kada je tu Božju Riječ rodila, kada je cijeli život na zemlji živjela za tu Božju Riječ, a nakon uzašašća na nebo nastavila voditi svoju djecu, kako bi ta Riječ zaživjela u nama. Zato, kada je danas molimo kao Kraljicu, zapravo želimo prepoznati da smo njezina djeca“, kazao je kardinal Puljić.

Rekavši kako danas nitko ne voli riječ „služiti“, ustvrdio je kako se može reći da danas sve češće robujemo, a ne služimo, dok biti Marijino dijete znači postići nutarnju slobodu, ne robovati. Sliku današnjega svijeta potom je prikazao koristeći tekst Georga Carlina, ponovivši kako je ovo vrijeme visokih zgrada, a niskog karaktera, vrijeme širokih auto-cesta, a uskih gledišta, vrijeme kada smo naučili kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo... Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, ali uživamo manje. Ovo je vrijeme velikih kuća, a malih obitelji; imamo više akademskih titula, ali manje razboritosti; više znanja, a manje mudrosti; više stručnjaka, a nikad više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja...

Uvećali smo bogatstva, ali umanjili vrednote; putovali smo na Mjesec, ali ne možemo otići do prvog susjeda; osvojili smo prostranstva svemira, ali ne i naših duša. Ovo je vrijeme kada čistimo prirodu, ali onečišćujemo dušu; razbili smo atom, ali ne i naše predrasude; pišemo više, ali učimo manje. Veće su plaće, a manji moral i etika; planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati; sve je manje financijskih problema u braku, a sve više razvoda; sve je više uređenih kuća, a razorenih obitelji. Ovo je vrijeme kada je sve u izlogu, a ništa u skladištu; vrijeme kada se govori o svjetskom miru, ali se u kućama vode ratovi; vrijeme kada puno govorimo, a ljubimo rijetko i mrzimo često…

Okupljenima u katedrali kardinal je naglasio kako je sve ovo izrečeno da se uvidi koliko je potrebno napraviti korekciju života. „Ta Božja Riječ koju je Marija prihvatila korekcija je našeg života. Toliko puta čujemo Božju Riječ, ali dokle god ona ne siđe u srce, ona nas ne pokreće. Zato smo često anemični kršćani jer ne znamo poput Marije reći  - Evo me! Češće ćemo kukati na stanje koje proživljavamo, a premalo učiniti da svoje kršćanstvo utkamo u tu javnost. Zato danas Mariju Kraljicu molimo: Daj, kraljuj našim srcima, da i mi budemo Božji, da budemo prepoznatljivi kao tvoja djeca, da istinski znamo živjeti i svjedočiti slijedeći Isusa Krista“, zaključio je u homiliji kardinal Puljić.

Drugi dan susreta započeo je misnim slavljem u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, koje je predvodio biskup Komarica, a nastavljen je izletom u Kopački rit. Anica Banović