ĐAKOVO (TU) – VIDEO – „I riječ je tijelom postala“ (Iv 1,14) – naslov je božićne čestitke i pastirske poruke nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkog mons. dr. Đure Hranića, upućene u ponedjeljak, 20. prosinca 2021. na tradicionalnom susretu s predstavnicima medija u Nadbiskupskom domu u Đakovu.
Posvješćujući kako Bog ima lice Isusa Krista, nadbiskup je rekao kako je Božić istina koja nam poručuje: Bog je s nama! Emanuel! Naš Bog više nije daleki ni nepoznati Bog. On je tako ljubio svijet da je Druga božanska osoba, Riječ, tijelom postala. Božić je i više od poruke: Božić je događaj. On nije neka međuigra u ljudskoj sivoj svakodnevici. Božić je otajstvo Božjeg silaska među nas ljude u liku djeteta Isusa. Od toga trenutka sve postaje drukčije. On, koji rođenjem poprima ljudsko lice, Bog je koji zauvijek ostaje s nama.
U licu današnjega čovjeka odraz je lica Isusa Krista – sljedeća je istaknuta misao Božićne poruke, gdje je nadbiskup pojasnio kako je Bog toliko ljubio čovjeka da je postao ono što smo mi, kako bismo mi u potpunosti postali ono što je on… „I bolna stvarnost koju proživljavamo, povezana s aktualnom pandemijom bolesti COVID-19, zato je događanje u Kristu te odraz lica Isusa Krista. Događa se iza zatvorenih vrata, u izolaciji naših domova, a ponajviše u bolnicama, daleko od naših očiju. Tek nas svakodnevne brojke i grafikoni podsjete na našu ranjivost, nepostojanost i smrtnost, a učestali oproštaji od bliskih nam osoba i poznanika služe nam kao opomena, kao izazov na produbljenje vjere u utjelovljenoga i raspetoga Isusa Krista te kao poziv na kršćansku vjerodostojnost i suodgovornost za društvenu stvarnost u kojoj živimo“, rekao je nadbiskup Hranić.
Ističući kako se Bog poistovjetio s nama i postao čovjekom radi svakoga od nas, nadbiskup je ustvrdio: „Onako, kako je Bog iz ljubavi prema svakom čovjeku uzeo naše ljudsko tijelo da bi se poistovjetio s nama, da bi u svome tijelu na križ ponio posljedice naših grijeha, mukom i smrću pobijedio zlo i ozdravio našu ljudsku narav te nam uskrsnućem svoga tijela otvorio pristup k Ocu, tako je ljubav postala središnja opcija kršćanstva u pristupu čovjeku i društvu. A ljubav se očituje u osobnome milosrđu te u društvenoj odgovornosti. Ona je veća od zakona! Oslobađa nas od nas samih te čitavo naše biće – duh, dušu i tijelo – pretvara u velikodušni dar. Tako je i kršćanska etika tek onda kršćanska kad je vođena duhom velikodušne i samoprijegorne ljubavi, odgovorna etika.“
Nadbiskup je nadalje kazao kako Božje utjelovljenje u krilu Djevice Marije nadilazi našu povijest. „Božićna poruka ‘Riječ je tijelom postala’ svjetlo je istine koja se može naći samo zajedničkim hodom i solidarnošću čitavoga čovječanstva! Emanuel – s nama Bog! On je razlog nade svima koji su ranjeni. On oslobađa čovjeka od korijena svakoga zemaljskog ropstva, jer njegov put vodi prema Kraljevstvu koje nije od ovoga svijeta. On, rođen u našem tijelu, daje nam da upoznamo Boga kakav jest: Bog mira, zajedništva i ljubavi!“ – istaknuo je nadbiskup, dodajući kako se to svjetlo istine očituje onomu tko vjeruje da je božićno otajstvo, otajstvo ljubavi.
Na kraju svoje pastirske poruke nadbiskup je uputio čestitku: „Sa željom da prihvatimo Božić kao događaj koji je kadar obnoviti naš život, da nas susret s Riječju koja je tijelom postala pretvori u ljude koji se otvaraju očekivanjima i potrebama svojih bližnjih te da se Kristovo lice milosrđa i ljubavi ovoga Božića preobrazi u svima nama, vama, draga braćo svećenici, Bogu posvećene osobe, vjeroučitelji i župni suradnici, vama, dragi vjernici u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i svim ljudima dobre volje, u zajedništvu s mons. Ivanom Ćurićem, pomoćnim biskupom i s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, želim sretan i blagoslovljen Božić te njegovim svjetlom i mirom ispunjenu 2022. godinu!“
Odgovori na novinarska pitanja
U nastavku susreta nadbiskup je odgovarao na upite prisutnih novinara. Na pitanje kako komentira sve veći konzumerizam, trendove slavljenja Božića bez Djeteta Isusa, uputa Europske komisije da se izbaci riječ Božić, a koriste riječi poput „blagdani“, nadbiskup je odgovorio: „Od početka se dijete Isus moralo skrivati, Herod ga progoni i želi ga ubiti. Rekao bih da se to na ovaj ili onaj način ponavlja kroz čitavu povijest, do toga – što je meni nezamislivo – da u Europskoj komisiji dobiju diskretnu uputu da ne koriste riječ Božić nego ‘blagdan’ ili neku drugu prikladnu riječ. Božić, malo dijete, Isus, jasle… ovdje na Trgu župa je priredila jaslice, tu su svijeće koje ćemo paliti, tu su šatre gdje se nešto malo prodaje, jede, pije itd., ali na žalost sve svedemo na to. Zašto? Pa zato što je to lakše, jednostavnije, komotnije, uopće nije zahtjevno, opuštajuće je. A Božić nas angažira, govori da se Bog združio s čovjekom i da ne možemo dalje ići kroz život, a da iza lica svakog čovjeka ne otkrivamo Božje lice. Božić nas poziva na solidarnost, ali ne da darujemo od svoga suviška, stanemo pred kamere i pokažemo kako smo velikodušni i veliki, nego da u svojoj svakodnevici svoj život, svoj svakodnevni posao uistinu pretvaram u velikodušno služenje i darivanje, u samoprijegornosti i spremnosti zaborava na sebe, da stvarno budem odgovoran, pošten i čestit u društvu, da stvarno nosim Boga i evanđeoske vrednote u društvo. To je zahtjevnije. Potom, malo dijete Isus izaziva. Danas toliki žive zajedno, a ne žele i ne otvaraju se za djecu. Staviti dijete pred njih je izazov. Mene to ne čudi, to se događa kroz čitavu povijest, ali Bog je onaj koji je gospodar povijesti i ja se ne bojim za njegovo mjesto u povijesti, bez obzira na naše ponašanje. Naša bi ljudska povijest bila humanija, solidarnija kad bismo Bogu dopuštali da se nastanjuje među nama. Bez obzira na to, on snagom i djelovanjem svoga Svetoga Duha pronalazi tih i nevidljiv način da dotakne naša ljudska srca, da mijenja, vodi i usmjerava našu ljudsku povijest. Zato ne možemo kazati da bi ovaj svijet bio samo zlo, nego u njemu vidimo i toliko dobrih i lijepih stvari.“
Rezultati popisa stanovništva
Upitan što očekuje od rezultata nedavnog popisa stanovništva te kako će ti rezultati utjecati na život Đakovačko-osječke nadbiskupije, nadbiskup je rekao: „Zasigurno je za očekivati da će na području biskupije biti manje stanovnika, a time i manje vjernika. Demografi više ne govore o demografskoj depopulaciji, nego o demografskom slomu. Malo se djece rađa, puno nas više umire. Imali smo odljev mladog stanovništva. Vele da je to usporeno, ali nije zaustavljeno. Govore o pozitivnim pomacima koji su jako stidljivi. Otišlo nam je mlado stanovništvo u fertilnoj dobi, djecu ne rađaju ovdje, eventualno ih dolaze krstiti i opet odlaze ‘van’. Zato je za očekivati da ćemo se susresti s bolnim činjenicama. Međutim, to moramo prihvatiti i dopustiti Bogu da nađe mjesta u našim srcima kako bi se nešto moglo promijeniti. Djeca se ne rađaju i ne prihvaćaju zbog ljubavi prema narodu, već samo iz ljubavi prema životu, otvorenosti prema daru života. Usvajajući Božju riječ da je najveće dobro koje čovjek može iza sebe ostaviti novi ljudski život, ulaganje u ljudsku osobu, podizanje djeteta itekako je zahtjevno. Lakše je i komotnije, manje zahtjevno imati kućne ljubimce, pa imati nekoga živoga u kući. Međutim, moramo znati birati što nam je vrijedno, što hoćemo. Evanđelje je uvijek zahtjevno ako želimo biti otvoreni.
Podjele u društvu i mogući referendum
Zamoljen da komentira aktualne podjele u društvu te mogući referendum, nadbiskup je rekao: „Nažalost je bolna činjenica da i nositelji najviših državnih vlasti zaboravljaju na ulogu i direktni i indirektni utjecaj koji imaju na život čitavoga društva. Morali bi biti svjesni službe koju obnašaju, imati neke kontrolne mehanizme i ne dopuštati si ovako javne svađe koje višestruko jako negativno djeluju na život čitavoga društva. To mi je bolno i žalosno, i to indirektno vodi prema nekakvoj toleranciji govora mržnje, nasilja na nižim razinama u čitavom društvu. Vjerujem da će Duh Božji dotaknuti srca onih koji si takvo što dopuštaju, da se nešto promijeni. Vjerujem da će i oni uočiti da se tako ne može naprijed i da se tako ne obnaša javna vlast u jednom društvu, i da nisam bolji, pametniji i sposobniji ako znam bolje zaoštriti jezik i još energičnije vratiti nazad, nego ako znam prešutjeti u javnosti, tražiti putove dijaloga s drugom osobom na način da zajedno sjednemo, pogledamo se u oči, da iskreno kao ljudi porazgovaramo te međusobno surađujemo na dobrobit čitavoga naroda. Priredila: Anica Banović
ĐAKOVO (TU) – U predvečerje Velikog četvrtka, 14. travnja 2022. đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je Misu večere Gospodnje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra. Kako će Nacionalnim susretom hrvatskih katoličkih obitelji u Ludbregu u svibnju ove godine biti zaključen ciklus obiteljskog pastorala posvećen starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka, nadbiskup je u znak sjećanja na Isusovo pranje nogu apostolima oprao noge dvanaestorici župljana đakovačke župe Svih svetih, djedovima ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika.
U svojoj se homiliji nadbiskup osvrnuo na Isusovo pranje nogu apostolima. „Znajući da je ‘došao njegov čas’, odložio je svoje haljine. S njima je ‘odložio’ sav svoj život i predao ga u ruke Očeve. No, ujedno ga je stavio na službu onima koje je ljubio. Ljubav je pokazao kroz služenje. Stoga ne iznenađuje što je ova scena pranja nogu kod evanđeliste Ivana zauzela ono mjesto koje je kod ostalih evanđelista pripalo izvješću o ustanovi 
euharistije. No, večeras naše savjesti u svjetlu te Isusove geste pranja nogu učenicima ispituje jedna činjenica: barem mi koji smo večeras ovdje uglavnom smo revni u slavljenju euharistije, no ‘pranje nogu’ – počesto ga zapostavljamo. Euharistija je dar, a pranje nogu braći, odnosno ljubav prema braći je obveza. No, dok darove primamo, obveze teško prihvaćamo“, rekao je nadbiskup.
Nadalje je istaknuo kako Isus svoju oporuku, svoju posljednju volju, te tajnu svoga poslanja te večeri očituje i snažnim te dubokim znakom zajedništva za stolom, u okviru slavlja obredne pashalne večere, kojom su Židovi slavili izlazak iz egipatskoga ropstva. „Ništa od stare povijesti Isus nije opozvao. Dapače, dodatno ju je potvrdio dajući do znanja da Bog Izraelov, Otac Isusa Krista, želi svoj narod voditi u slobodu“, rekao je nadbiskup Hranić te nastavio: „Svako ropstvo je protiv njegove volje. No, Isus na svojoj pashalnoj večeri proširuje poimanje ropstva. Sada se pod tim pojmom više ne podrazumijeva samo izvanjsko ropstvo, nego i oslobođenje od našeg nutarnjeg sužanjstva: od robovanja našoj komotnosti i egoizmu, od robovanja sebi, robovanja grijehu, zlu i smrti.“
Osvrnuvši se na Pavlovu poslanicu Korinćanima u kojoj je opisano kako je Isus razlomio kruh rekavši: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen“, a potom i čašu po večeri govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen“, nadbiskup je naglasio: „Riječi su to bremenite misterijem, koje jasno očituju Isusovu volju: On se pod prilikama kruha i vina uprisutnjuje svojim 
predanim tijelom i svojom prolivenom krvlju. To je žrtva novog i konačnog saveza ponuđenog svima, bez razlike u rasi i kulturi. I tim svetim obredom, kojeg predaje Crkvi kao najviši dokaz svoje ljubavi, Isus ustanovljuje službenike i svoje učenike i sve one koji će tijekom stoljeća vršiti taj misterij.“
Misa Večere Gospodnje završena je prijenosom Presvetoga Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar, a potom je uslijedilo klanjanje. Uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, koncelebrirala su još sedamnaestorica svećenika. Misi je nazočila zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa te brojni vjernici đakovačke župe Svih svetih, među kojima ovogodišnji prvopričesnici i njihovi roditelji.
Brojna su djeca te večeri donijela Caritasove korizmene kutijice s dobrotvornim prilozima za pomoć potrebitima te ih ostavila u posebne košare u blizini oltara. Slavlje je pjevanjem pratio Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. A. Banović
