Polnoćka u đakovačkoj katedrali

ĐAKOVO (TU) – U skladu s epidemiološkim mjerama, u đakovačkoj prvostolnici na Badnjak, 24. prosinca 2020. s početkom u 20 sati, slavljena je misa polnoćka, koju je uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, ravnatelja Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijana Svalinu, domaćeg župnika i dekana preč. Tomislava Ćorluku te još devetoricu svećenika predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić.

Svoju homiliju biskup je započeo poticajnim riječima božićne pjesme: „Hajdmo, hajdmo svi Betlemu“ koja se, prema kazivanju starijih, rado i s oduševljenjem pjevala na Misama polnoćkama u đakovačkoj katedrali. „To je poziv – nastavio je biskup – da u svoja srca najprije duboko ucijepimo događaj Isusova rođenja, da u doživljaj svoga Božića ugradimo upravo ono što je u njemu najdragocjenije, a to je istina da je Bog postao čovjekom. Bog – neizmjeran i vječan, potpuna punina života, čisto i savršeno postojanje, bez ikakvoga nedostatka uzima na sebe ljudsku narav, rađa se omeđen granicama vremena i povijesti. Božji Sin, u krilu Djevice Marije, postaje „Sin čovječji“. U tome vjerom prihvaćamo istinu da se sâm Božji život spustio u našu stvarnost, da nam je Bog htio stati uz nas, objaviti se i očitovati na najbliskiji način. Bliže nije mogao – postao je jedan od nas, sa svim dostojanstvom, ljepotom i ljupkošću ljudskoga bića.“

Navodeći riječi suvremenog mislitelja E. Mouniera: „Vječnost je prodrla u naše vrijeme ‘kroz ranu Utjelovljenja’“, naznačio je istinu da je „Bog, prigrlivši u potpunosti ljudski život, u Isusu Kristu na sebe preuzeo iskustvo naše ljudske krhkosti, ranjivosti, prolaznosti, patnje i smrtnosti te se bezgrješan ‘umiješao’ među grješnike, da odagna moć Sotone i zla.“

„I ovogodišnji doživljaj slavlja Božića želi nas – naglasio je biskup – učvrstiti u vjeri koja je duboko natopljena istinom o Bogu i istinom o čovjeku.“  Bog je očitovao svoje čovjekoljublje da bi takav isti put čovjekoljublja mogli postati zadaćom nama ljudima. „Tek onda možemo posvjedočiti razumijevanje Božje ljubavi prema nama, kad dopustimo da nas u potpunosti prožme životna logika te ljubavi, jer je očitovana Božja ljubav postala istinski poziv nama ljudima i put našega očovječenja.“ Imajući na umu vrijeme pandemijske bolesti u kojoj se čovječanstvo trenutno nalazi, biskup je naglasio da je Kristovo rođenje izazov svakom ljudskom strahu, jer nam je „u Kristu posvjedočena Božja ljubav koja spašava, blizina Onoga koji nam je postao suputnikom i supatnikom, onaj koji je u nas posadio klicu uskrsnuća“.  

Mons. Ćurić osvrnuo se i na izazove i poteškoće u istinskom prihvaćanju Božića, naznačujući problem drevnoga mesijanskoga očekivanja da će Mesija odmah iskorijeniti sva zla, sva neprijateljstva i nepravde, patnje, bolesti i smrt. Posluživši se riječima pape Benedikta XI. naglasio je da nam je Isus donio Boga, a time i istinu o našem životu, o našim najdubljim izvorima i najdaljim dosezima.

U zaključku propovijedi biskup Ivan je s posebnom srdačnošću kao poticaj vjernicima naveo nekoliko misli iz božićnih homilija nazočnoga nadbiskupa u miru mons. Srakića: „Prihvaćati Božić znači prihvaćanje Krista, Sina Božjega, znači slijediti njegove misli, upoznati njegove ukuse, dijeliti s njim njegove osjećaje, diviti se i nasljedovati njegov stil života, provoditi vrijeme s njim u molitvi i otvoriti mu svoje srce“ (M. Srakić, Božić 2006.). „Hajdemo do Betlehema! Primimo na dar novorođenoga Spasitelja i ponesimo ga u svoje „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“, u sva svoja zajedništva, da nas grije i rasvjetljuje divna istina: vječni je Bog doista Emanuel – Bog s nama.“ – potaknuo je sve nazočne na kraju svoje homilije mons. Ćurić.

Misno slavlje pjevanjem je pratio Mješoviti katedralni zbor, uz voditelja mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Evanđeoski navještaj otpjevao je vlč. Dario Hrga, domaći sin. Kako bi se do kraja ispoštovale epidemiološke mjere, Jaslice su postavljene podno oltara, na stepeništu, gdje su se poslije mise vjernici zadržali u molitvi. Anica Banović

Svetkovina Rođenja Gospodnjega u đakovačkoj katedrali

ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić, 25. prosinca 2020., đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić predvodio je u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra svečano misno slavlje u 10.30. Uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, koncelebrirala su još osmorica svećenika.

„Ako ikoje riječi mogu pokušati označiti ono što se je dogodilo među nama po Isusovom rođenju u Betlehemu, onda su to riječi Ivanova evanđelja što smo ih upravo čuli: ‘Svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze’. Riječ je o tami, noći i svjetlu. Čini nam se kao da vidimo ispred sebe jaslice, gdje Betlehemska špilja svijetli usred tame svijeta. Tame su u nama i oko nas. One slabe nadu i volju za životom te nas ošamućuju sa blještavim ponudama i reklamama, ili strahovima i prijetnjama, a oduzimaju nam sposobnost da ozbiljno mislimo o temeljnom smislu našega života“, misli su kojima je nadbiskup započeo svoju homiliju, nastavljajući kako je i današnje vrijeme ispunjeno tamom straha i nesigurnosti: Zaraza, koju je prouzročio virus Covid-19, brzo i duboko mijenja naše odnose i život. Stoga vapimo za svjetlom i spasenjem odozgor, od Boga.

„Primjećujemo kako se u ljudskim životima i društvu tako često ponavlja ono isto što se nekoć dogodilo s Herodom i njegovim podanicima: da postajemo sami sebi dostatni, usredotočeni isključivo na sebe, svoja postignuća, mogućnosti i potrebe te, na kraju, nesposobni ‘vidjeti’ Boga, otkriti ga i susresti. Očarani samima sobom više ne želimo biti „njegova svojina“, njemu pripadati i živjeti onu najdublju istinu: da je čovjek biće zajedništva s Bogom. A bez Boga se u našim životima produbljuju doživljaji praznine i besmisla, osamljenosti i napuštenosti, niče gorčina u srcu, pretače se i u naše međusobne odnose te u zajednicama i čitavim društvima rastu napetosti i nagomilavaju se razlozi za podjele i sukobe“, rekao je nadbiskup Hranić, dodajući kako odbijajući Boga, mi zatvaramo vrata svoga srca i bližnjima, osobito siromasima i slabima. A posljedice toga tako su očite: od zatvorenosti daru života i teške demografske slike naših sela i gradova, do osjećaja nesigurnosti, nedostatka solidarnosti i dijaloga, što, nadalje, pogoduje korupciji, iskorištavanju vlastitih zaposlenika i bezosjećajnosti prema onima koji su prisiljeni raditi i nedjeljom, sve do besperspektivnosti, nezaposlenosti i siromaštva.

Okupljene vjernike nadbiskup je podsjetio na radosnu vijest: Božja ljubav veća je od naše zatvorenosti! „Bog dolazi da nas prosvijetli i otvori za dobrotu, za uzajamno slušanje i uvažavanje, za solidarnost, za bračni i obiteljski, za unutardruštveni i međunacionalni dijalog; da nas pomiri sa sobom i međusobno kako bismo bili bliže sebi i jedni drugima; da nas otvori jedne za druge… Dolazi nas otvoriti za iskustvo ljubavi koja se daruje bez računice, za dobrotu i solidarnost sa svakim čovjekom, za samoprijegornu ljubav prema svome i svakom drugom narodu te za odgovornost prema budućnosti“, rekao je nadbiskup.

Nada je srce Božića!
Pri kraju homilije, nadbiskup se osvrnuo na aktualnu pandemiju koja nam je pokazala kako Kristova milost djeluje u ljudskim srcima te je naglasio: „Izričemo našu zahvalnost svima onima koji se žrtvuju, i po cijenu vlastitoga života, za spas i zdravlje svih nas. Od liječnika i medicinskih sestara, preko tehničkoga bolničkog osoblja i čistačica, sve do drugih djelatnika u raznim područjima društvenoga života, uslužnih djelatnosti, i javnog reda i mira. No, zahvalni smo im ne samo za ono što oni čine, nego i za oni što oni jesu: za nadu koju bude u svima nama da božićno dijete Isus i danas djeluje u našim ljudskim srcima, da Bog nije digao ruke od nas, da će pobijediti dobro, da ljudi nisu samo sebični i zli, nego da ima toliko dobrih i plemenitih ljudi i koji tako svojim životnim svjedočanstvom ne dopuštaju nadi u našim srcima da ona prestane živjeti. I da je nada božićna moć. Ona oslobađa od sebičnosti straha i udobnosti – ovdje i sada. Nada je srce Božića!“

Svima okupljenima na misnom slavlju, nadbiskupu u miru Marinu, ostalim svećenicima i časnim sestrama, svima kojima je teško i svim ljudima dobre volje, nadbiskup je na kraju čestitao Božić, ssa željom da se u srcima vjernika nikada ne ugasi božićna nada. A. Banović