Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Velik broj vjernika okupio se u četvrtak 15. lipnja 2017. u đakovačkoj prvostolnici na svečanom misnom slavlju, kako bi proslavili svetkovinu Tijela i Krvi Kristove. Slavlje je predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić, u koncelebraciji svećenika koji djeluju u središnjim ustanovama Nadbiskupije te u đakovačkoj župi Svih svetih.

Svoju homiliju nadbiskup je započeo podsjećajući na Isusove riječi: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke” (Iv 6,51) te rekao kako biranje kruha i vina kao znakova Euharistije nije bila slučajnost, nego plod Isusova neprestanog osluškivanja Duha Svetoga i njegova zajedništva s Ocem.

Nadbiskup je okupljenima protumačio simboliku kruha, koji je 'plod zemlje': sjeme koje padne u zemlju privlači na sebe skrivenu energiju zemlje; potom, usjevu je potrebna i sva snaga neba: kiša, svjetlo, toplina, vjetar, ali je kruh također rezultat čovjekova rada i simbolizira čovjekovo nastojanje da svijet učini humanijim. Također, kruh se povezuje i sa samim Isusom – sam se poistovjećuje sa zrnom žita i kaže: 'Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li pak umre, donosi mnogo roda.'  

Tumačeći kako se tijekom svete mise kruh pretvara u Isusovo tijelo, nadbiskup Đuro je istaknuo kako se u toj pretvorbi krije neobična dinamika: „U njoj je početak one velike i konačne pretvorbe po kojoj Isus postupno čitav svemir sjedinjuje sa sobom i čini ga svojim tijelom – 'uglavljuje u sebi kao glavi, sve na nebesima i na zemlji'. Svaka je pretvorba na sv. misi zato korak prema sveobuhvatnoj pretvorbi i konačnoj integraciji čitave stvorene stvarnosti u jedno Kristovo tijelo“, rekao je nadbiskup, upućujući okupljene kako bi, kada vide kako svećenik u misi prije pretvorbe uzima kruh u svoje ruke, „morali biti svjesni da Otac stavlja sve stvorenje u ruke svoga Sina kako bi ga pretvorio u svoje tijelo i tako pobožanstvenio sve one koji će pristupiti pričesti i po njima čitavu stvorenu stvarnost“.

Nadbiskup je potom govorio i o bogatoj simbolici vina, koje upućuje na radost, ali je i simbol Božjeg gnjeva, trpljenja i kazne; u Novom zavjetu „čaša” često označava Isusovo trpljenje i smrt. „Euharistijsko je vino, dakle, simbol i za radost i za trpljenje. Isus birajući vino, kao znak svoje žrtve, daje nam do znanja da je njegova smrt, unatoč svoj gorčini, ipak izvor neopisive radosti“, rekao je nadbiskup te dodao kako je Euharistija – a na taj način sav naš kršćanski život - blagovanje, pokazuje da nemamo život u sebi, već ga moramo dobiti, blagovati.

„Na svakoj sv. misi smo u izvrsnoj školi u kojoj uvježbavamo ovu istinu. Svaki se dan podsjećamo da nemamo u sebi pravog života, da je naš pravi život Isusov život u nama. Pristupajući pričesti postaje nam jasno da smo grana na čokotu. Bez života kojega po pričesti primamo od Krista mi smo odsječena grana bez života. U nama nema motivacije za darivanje, za istinsku ljubav, za požrtvovnost iz ljubavi prema drugome, za velikodušnost, dobrotu, praštanje…“, rekao je nadbiskup, dodajući kako u Euharistiji blagujemo i primamo svetost te je stoga punina i puno sudjelovanje na sv. misi – sveta pričest.

Na misnom slavlju sudjelovali su i hodočasnici – sudionici Marijanskoga zavjeta za Domovinu, kojima je nadbiskup uputio poseban pozdrav i ohrabrenje. Zbog radova na Trgu J. J. Strossmayera, nije bilo moguće održati tijelovsku procesiju te je nakon misnog slavlja u katedrali izloženo Presveto, a vjernici su ostali sudjelovati u pobožnosti klanjanja. Misno slavlje pjevanjem je obogatio Mještoviti katedralni zbor. A. Banović

 

Ivan Penava, gradonačelnik Grada Vukovara - Prekrasno! To je zapravo jedina riječ koja opisuje sve ovo! Mnogobrojna mladež u gradu Vukovaru koji je već sam po sebi simbol, koji ima veliku simboliku, energiju i značenje, i onda kada se skupi 30 tisuća mladih ljudi koji ovdje dođu u vjeri, nadi, pjesmi, radosti, sa svom tom silnom energijom koju nose, evo recepta za jedno ovako pozitivno ozračje koje je vladalo Vukovarom ova dva dana. Danas nas je i Bog pomilovao vremenom, stvarno prekrasno. Grad je bio u pjesmi, radosti, veselju. Nadam se da su svi ovi mladi ljudi otišli kućama sa još čvršćom vjerom i nadom u bolju budućnost i, dakako, s lijepim uspomenama iz Vukovara.

Ruža Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar (dvorac Eltz) - Današnji događaj je sigurno događaj za pamćenje i ostat će kao jedan od najvažnijih događaja ne samo u gradskom muzeju nego i u gradu Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj, zato što Vukovar ima svoju posebnu poruku. Kada 30 tisuća mladih pošalje poruku nade, mira i ljubavi iz grada koji je bio razrušen ratom i koji čitav ovaj niz godina u jednom velikom zajedništvu radi na obnovi i kulturnog i društvenog života, na obnovi spomenika kulture, na obnovi cijeloga grada, pripremajući sve to za naše mlade sugrađane, kako bi imali primjereno mjesto za život i ostali živjeti u Vukovaru, onda sigurno da je ovo vrhunac svih tih nastojanja i potvrda da sve ono što smo dosada radili je bilo učinjeno u pravom smjeru. Za Vukovar ima nade, u to vjerujemo, s tom vjerom smo se i vraćali iz progonstva, i s tom vjerom obnavljali muzej. Naš stalni postav ima zadatak prvo našim mladima pokazati prošlost koju nisu imali priliku upoznati jer ili su rođeni u progonstvu ili su bili previše mladi, a zatim na toj prošlosti, na žrtvi i hrabrosti vukovarskih branitelja i svih koji su zajedno s njima branili Vukovar, stvarati temelje za budućnost. Stoga poruka unutar tog stalnog postava na kraju završava upravo porukama mladih koji nas često i sami upućuju svojom vjerom i svojim gledanjem na svijet oko sebe, na pravce kojima i mi stariji trebamo ići.  

Marijana Petir, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu - Prije svega mislim da je jako važno da mladi sami prepoznaju da je Krist njihov put. Mi se počesto u životu oslanjamo na druge ljude, budu nam uzori, kada smo u potrebi mislimo da će nam pomoći. Pokazalo se, vjerojatno svakome od nas, da kada nam je najteže ostajemo sami i da je jedina osoba koja je uvijek tu za nas i koja nam može pomoći Isus Krist. Zato mislim da je geslo Susreta dobro odabrano jer Krist jest naša nada i ako doista u Njega položimo svoj život i dozvolimo Mu da upravlja našim životom zasigurno nećemo izginuti i uludo potrošiti taj život. Iz osobnog primjera mogu posvjedočiti da u više situacija kad je uistinu bilo izuzetno teško, upravo polažući sve čime raspolažem u Kristove ruke, našla bih se na pravom mjestu i izvukla iz tih teških situacija.

Josipa Dević, autorica himne „Krist je naša nada“ - Čuti kako himnu „Krist je naša nada“ pjeva oko 30 tisuća mladih trenutak je kada vas zapljusne osjećaj zahvalnosti, ništa drugo. Nemate čak ni osjećaj da je to vaše djelo, nego ste zahvalni što je to uopće nekako došlo u vaš život; što vam je, rekla bih, poklonjeno. Jer svi smo mi dobili silne poklone, ali je pitanje da li ih prepoznajemo i da li ih znamo iskoristiti. Neopisivo sam ponosna na Vukovar i na mlade. Čujemo sa raznih strana da se ljudi žale na Hrvatsku državu, a pitanje je na što se žale ako smo Hrvatska mi, ja, vi… Hrvatska kakva bi trebala biti, točnije kakva je, je ovo što se danas vidjelo u Vukovaru. A oni koji nisu takvi, takvi bi trebali biti.

Zvonimir Kalić, izvođač himne „Krist je naša nada“ - Pjevati himnu pred 30 tisuća mladih bilo je predivno, nešto neopisivo, lijep osjećaj, toliko mladih, toliko ljubavi, slavljenja Gospodina. Sve to me potiče samo da kažem – hvala Mu! I na župnom programu bilo je veselo i razigrano. Bili smo u Donjem Miholjcu na koncertu duhovne glazbe. Sudjelovao je i fra Marin Karačić, s. Dijana Lončarek, band Noel, Adrijana Baković, Laudato bandi... U duhovnom smislu smo žarili i palili, ali tek nakon klanjanja, molitve i radionica. To je bila priprema za ovaj dan – kada smo sudjelovali u pjevanju mise, imali smo popodne koncert u centru Vukovara i navečer smo na koncertu izveli himnu. Pravi dojam SHKM-a može dobit samo onaj tko na njemu sudjeluje, a to da je „Krist, nada naša“ treba biti pečat ovoga Susreta.

Adrijana Baković, izvođačica himne „Krist je naša nada“ - Pripremala sam se psihički na to da ću pjevati pred 30 tisuća ljudi jer nisam nikada pjevala pred tolikim brojem. Maksimum je bio 10 – 15 tisuća u Dvorani sportova. No, srce mi je puno, prvenstveno kad sam vidjela da svi ti ljudi, 30 tisuća duša, pjeva skupa sa mnom. Srce mi je kao kuća. Moje iskustvo SHKM-a je divno, posebno što mi je ovo prvi susret mladih na kojemu sam prisustvovala, i zaista mi je drago što sam i prisustvovala i sudjelovanje u programu. Predan je bio duh svakog pojedinca ovdje prisutnoga, barem sam ja to tako doživjela. Organizacije je također bila izvrsna, vidi se da su se svi potrudili da se sve lijepo izrealizira i  da se svatko može osjećati prekrasno, osjetiti to domaćinstvo u gradu nade jer Vukovar pruža tu nadu i stoga mislim da je bilo prekrasno. Na župnom programu u Donjem Miholjcu bilo je također jako lijepo. Mladi su bili oduševljeni, pjevali su i plesali s nama.

Fra Marin Karačić, hrvatski kantautor duhovne glazbe iz Širokog Brijega - Sinoć smo bili u Župi Donji Miholjac, oko 1000 mladih s Hvara, iz Poljske, Bosne i Hercegovine… Bilo je jedno baš lijepo druženje, dobro osmišljen program, predivno klanjanje. Mladi koji su cijelo vrijeme pričali, tijekom klanjanja su se baš sabrali. Navečer bogat program, koncert duhovne pa koncert zabavne glazbe i svatko je za sebe mogao pronaći nešto kvalitetno. Danas je stvarno bilo veličanstveno. Sinoć sam pitao mlade koliko su od 1 do 10 spremni za danas i u glas su viknuli: 12! Ono sinoć u župama stvarno je bilo jedno kvalitetno 'zagrijavanje' za danas. Toliko mladih na jednom mjestu, kao jedno tijelo uime Krista, uime Jednoga. Nekako je to teško riječima opisati i kada počneš opisivati riječima sve to izgleda manje veliko i manje bitno, nego trebaš tu biti i to doživjeti. Cijela Hrvatska može biti ponosna na svoju mladost i budućnost jer je rijeko vidjeti toliko mladih okupljenih u žaru mladosti, da uz toliko kušnji i ponuda, oni biraju Krista i javno svjedoče i stoje za Krista, ovdje, u herojskom gradu Vukovaru.

Anica Banović/Martina Kuveždanin

Sudionici projektaĐAKOVO (TU) – „Od ovisnosti do slobode“ naziv je projektnog tjedna koji je održan od 2. do 5. svibnja u Đakovu, a čiji su sudionici učenici Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića iz Slavonskog Broda i nekoliko članova Franjevačke mladeži iz Đakova. Projekt čija je nositeljica s. Gabrijela Tea Damjanović proizašao je iz berlinske organizacije Socio Movens koja teži potaknuti mlade ljude na pomaganje drugima i na osvješćivanje o problemima u društvu.

, u pratnji ravnatelja Gimnazije fra Klaudija Milohanovića, Jakoba Ohma, Stefana Oeldemanna i Raphaela Herbersa iz Socio Movensa te s. Gabrijele posjetili su 2. svibnja Nadbiskupski dom u Đakovu, gdje ih je primio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, kojemu su predstavili svoj projekt.

Tema ovog projektnog tjedna bila je ovisnost o alkoholu, drogi i internetu, koje su veliki problem kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Sudionici projekta također su posjetili terapijsku zajednicu Ne-ovisnost u Vrbici te kuću zajednice Cenacolo u Šarengradu. Osim toga, imali su priliku čuti stručna predavanja na temu navedenih ovisnosti i biti aktivni sudionici brojnih diskusija i radova u grupama. Matea Gazilj

ĐAKOVO (TU) - U Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu, 9. svibnja 2017. nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. dr. Đuru Hranića, posjetio je anglikanski biskup iz Amerike, dr. Ray Sutton, koji je ovih dana u službenom posjetu Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj. U posjet nadbiskupu došao je u pratnji biskupa Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH dr. Jasmina Milića, koji je ujedno i upravitelj Protestantskih reformiranih župa u Tordincima i Osijeku.

Uz spomenute biskupe, susretu je nazočio i dr. sc. Antun Japundžić, voditelj i koordinator Ureda za promicanje ekumenizma u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Kao povjerenik Anglikanske crkve Sjeverne Amerike za ekumenske odnose, biskup Sutton je u zajedničkom razgovoru nadbiskupa Hranića upoznao sa svojim ekumenskim djelovanjem i nastojanjima koja njihova crkva čini u Americi. U nastavku razgovora nadbiskup Hranić se osvrnuo na postojeću situaciju i ekumenska nastojanja, posebice na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na susretu su biskupi također dotaknuli i probleme i poteškoće u ekumenskom dijalogu s kojima se susreću u svome djelovanju te izrazili želju za nastojanjem oko suradnje. Nakon posjeta nadbiskupu Hraniću, biskupi su se, u pratnji dr. Japundžića, uputili u razgledavanje đakovačke katedrale. Dario Hrga

ĐAKOVO (TU) – Susret slijepih i slabovidnih osoba Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu 22. travnja 2017, u organizaciji Nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji. Susretom  je koordinirao vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za ovo pastoralno područje. Okupljanje sudionika započelo je u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Đakovu, s početkom u 9 sati.

Susretu se odazvalo oko 150 osoba, uglavnom članova slijepih i slabovidnih i njihovih pratitelja iz Osječko-baranjske, Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske te Požeško-slavonske županije. Na susretu su sudjelovali članovi Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji, volonteri Crvenog križa iz Đakova te zbor Župe Dobroga Pastira iz Đakova.

Sudionike je na početku pozdravio vlč. Alojz Kovaček, te se zahvalio časnim sestrama, u čijoj se crkvi i dvorani „Florentini“ susret održao, volonterima Crvenog križa iz Đakova, Mješovitom zboru Župe Dobroga Pastira, s voditeljem Ivanom Rakoncem, koji su animirali misno slavlje, gosp. Rolandu Butkoviću i svima koji su se aktivno uključili u pripremu ovog susreta. Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Kovaček. U svojoj propovijedi naglasio je kako trebamo prije svega gledati očima vjere, nade i ljubavi.

Nakon misnog slavlja svi su se uputili u dvoranu „Florentini“, gdje je uslijedilo predavanje Rolanda Butkovića na temu „O mraku i drugim lijepim stvarima“. Predavač je ukratko predstavio svoj životni put; napisao je tri knjige, a prva je upravo pod nazivom „O mraku i drugim lijepim stvarima“. U 26. godini, u jednoj tragediji za vrijeme Domovinskoga rata, postaje potpuno slijep. U vrijeme stradanja, s njim je bio i njegov prijatelj, koji je također teško stradao. Dugo su zajedno boravili u bolnicama na Rebru, u Zagrebu te bolnici u Njemačkoj.

U Njemačkoj postaje potpuno svjestan kako će ostati potpuno slijepa osoba. Tada si je priznao realnost da je slijep. I kada si je to priznao, počele su mu se događati lijepe stvari. Danas je oženjen čovjek, otac dvije kćeri, radijski voditelj, te vodi emisiju koja se bavi osobama s invaliditetom. Emisiju je prvo snimao u svom domu, a tek kasnije se usudio voditi uživo. Na kraju se okupljenima predstavila njegova kćer, Mirna, koja je podijelila svoje iskustvo života sa slijepim ocem.

Nakon predavanja sudionici su izrazili svoje oduševljene i zahvalnost. Osnaženi i oduševljeni, nastavili su se družiti uz domjenak. Ivanka Vukojević