Vijesti

ĐAKOVO (TU) – „Draga braćo i sestre, slavimo Isusov rođendan. 'Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan.' Bog je postao čovjekom. Neka zato naša srca obuzme božićna radost“, rekao je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, uvodeći u svečanu misu polnoćku u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, koja je te noći bila ispunjena brojnim vjernicima.

Rekavši kako je Božić je simbol blizine, prijateljstva, mira, ljudskosti, plemenitosti i dobrote, radosna i utješna poruka da kod Boga nema odbačenih ljudi, nadbiskup je u homiliji naglasio kako je na vjernicima da pokušaju uočiti, produbiti i razraditi neke vidove Božićnog otajstva te je u tom smislu iznio pet poruka Božićnog otajstva.

Prva je poruka da Bog ostaje vjeran čovjeku. Iako Bog nadilazi stvoreni svijet i ljudsku povijest, on koji nas je stvorio iz ljubavi, ulazi i u dijalog s nama, svojim stvorenjem. Kroz povijest nam priopćava sebe samoga i svoj naum spasenja. Ljudska je povijest, stoga, mjesto Božjeg zauzimanja za čovjeka, te je uklopljena u povijest spasenja, rekao je nadbiskup Đuro. Druga je poruka da Božić ima povijesno, univerzalno i nadvremensko značenje. Bog je u osobi Isusa iz Nazareta ušao u ljudsku povijest te je, zato, Sin Božji povijesna osoba, koja je bila vezana uz sasvim konkretan vremenski i geografski prostor. Isusovo je pak utjelovljenje i rođenje istodobno i otajstvo koje ima svoje nadvremensko, univerzalno i kozmičko značenje, koje nadilazi svoje konkretne povijesno-geografske odrednice unutar kojih se dogodilo.

„Slavlje Kristova utjelovljenja i svetkovina Božića nam poručuju da - unatoč svemu mora biti lijepo biti čovjek. Jer, i Bog je poželio biti čovjekom i svojim se utjelovljenjem sjedinio sa svakim čovjekom. Božić nam poručuje da Bog svojom ljubavlju u Isusu Kristu grli sve narode i svakog čovjeka, nadilazeći granice što smo ih mi ljudi tijekom vremena postavili među nama ljudima te da je Krist princip jedinstva ljudskoga roda“, rekao je nadbiskup Đuro.

Tumačeći treću poruku, da je čovjek slika Isusa Krista, nadbiskup je naglasio kako u utjelovljenom Sinu, Isusu Kristu, spoznajemo da je on prava i savršena slika Božja, cilj prema kojemu teži čitava ljudska povijest. Naglasio je kako je stvaranje dovršeno otajstvom utjelovljenja, po kojemu je Krist u sebi objedinio i obnovio čitavu stvorenu stvarnost. Upravo radi svoga univerzalnog i kozmičkog značenja, otajstvo Kristova utjelovljenja predstavlja stožer i prekretnicu ljudske povijesti, koju dijelimo na vrijeme prije i poslije Krista.

Kao četvrtu poruku nadbiskup navodi da je čovjek kristovsko biće. U Djetetu iz Nazareta Bog i čovjek postali su jedno. Stoga je svako ljudsko biće, kojemu je darovano postojanje, apriorno i neovisno o svijesti i o osobnom odnosu prema Isusu Kristu, kristovsko biće, usmjereno prema Isusu Kristu, rekao je nadbiskup Đuro, dodavši kako Božićni pohod čovjeku u Djetetu Isusu nije samo pohod prijatelja, nego i Spasitelja koji želi spasiti sve nas svoju braću, jer smo svi mi, baš svi, slabi i grešni ljudi, ali i njegova, Božja i Kristova svojina.

Peta je poruka - Zemlja je naš zajednički dom. Iz Božića bismo mogli izvući i poruku za naš odnos prema stvorenom svijetu u kojem živimo: ovaj je svijet naša briga i zadatak, naše privremeno prebivalište i dom. No, svi mi ljudi smo braća. Zato ne možemo dijeliti ovaj svijet na moj i tvoj, na naš i njihov. Stoga, što kako se odnosimo prema stvorenom svijetu, i što činimo s prirodom i stvorenjima oko sebe, činimo sebi, rekao je nadbiskup Đuro.

Zaključujući homiliju, istaknuo je: „Božić nam poručuje da ne možemo častiti Boga, ukoliko Isusa Krista ne prepoznajemo na licu svakoga čovjeka, ukoliko ne prihvaćamo i ne ljubimo svoj život i ukoliko svoj život ne pretvaramo u služenje i za dobrobit ljudi oko nas. Jednako tako nam poručuje da Boga ispravno štujemo časteći ga u čovjeku. Božić je poziv na otvorenost nas ljudi jednih drugima, na prepoznavanje, na prihvaćanje i ljubav prema drugome kao bratu i prijatelju koji mi pripada bez obzira na svjetonazor, na političke stavove i stranku kojoj pripada, bez obzira kojem narodu pripada, koje je boje kože, kako traži Boga, kako ga zaziva te gdje i kako mu se klanja. Božić je poziv na nadvladavanje naših granica, naše samodostatnosti, isključivosti, i naših egoizama. Božić je poziv svakome od nas na oproštenje i pomirenje sa sobom, s mojim bračnim drugom i s članovima moje uže i šire obitelji. Božić je poziv na nadilaženje podjela, na oproštenje i pomirenje unutar našeg hrvatskog društva. Božić je poziv na bračni i obiteljski sklad i zajedništvo, na istinsku ljubav i darivanje.“

Na kraju misnog slavlja nadbiskup je uputio božićnu čestitku, uz želju da božićno dijete Isus pronađe mjesto za sebe u srcu svakog vjernika, u srcu svih onih koji ga traže, u srcima sve djece, mladih i odraslih, starih i bolesnih, svih ljudi dobre volje. Misno slavlje animirao je Mještoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. A. Banović

ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić, 25. prosinca 2017., đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić predvodio je u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra svečano misno slavlje u 10.30 sati.

Nakon što je generalni vikar mons. Ivan Ćurić navijestio Evanđelje, nadbiskup se osvrnuo na čitanja toga dana te naviješten ulomak Evanđelja, uputivši okupljenim vjernicima pastirsku riječ te tumačeći četiri misli, od kojih je prva: Riječ je tijelom postala. „Utjelovljenjem, rođenjem te okolnostima u kojima se rodio, Betlehemsko dijete je snažna i glasna Božja riječ; Druga božanska osoba koja je postala istinski čovjek, čovjek do kraja; koja se usudila biti čovjek i to u ovom i ovakvom svijetu u kojemu susrećemo toliko nečovječnosti, sebeljublja, iskorištavanja ljudi, gaženja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, gaženja svakog zdravog ponosa i ljudske savjesti. I zbog toga što je bio čovjek; vjeran i dosljedan ljudskosti, pravičnosti, dobroti, istini i ljubavi do kraja Isus je završio raspet na križu“, rekao je nadbiskup, ustvrdivši kako je to prva poruka i snažan izazov okupljenima na svetkovinu Isusova rođenja: poput Isusa usuditi se biti čovjek u ovome i u ovakvome svijetu, usuditi se biti autentičan čovjek i kršćanin, otvoren do kraja Božjoj riječi.

Druga misao koju je nadbiskup Đuro istaknuo jest: Bog nam progovori u Sinu. „U tom svom stanju novorođenog djeteta Bog šuti. Bez riječi je, ali nam govori upravo time - svojom šutnjom. Govori što čovjek zapravo jest: biće nemoćno, podložno slabostima, upućeno pomoći i brizi drugih. I poručuje nam: Veličina i vrijednost čovjekova nije u na(d)metanju - nametanju i nadmetanju, u bogatstvu, u moći i gospodarenju, već radije u skromnosti, otvorenosti drugima, u služenju potrebnima“, rekao je nadbiskup.

Bog tvoj kraljuje – treća je misao koju je istaknuo nadbiskup: Krist je kao čovjek i kralj. U malenosti i šutnji, u krotkosti i nejakosti on je superioran i suveren. Istina, njegova će prava veličina i snaga zasjati tek na križu: mogao je sići s križa, ali on je ostao prikovan radije nego da se savio pred pakošću, grijehom i vlašću, i tako je sačuvao netaknutom svoju suverenu neovisnost i slobodu. Sačuvao je svoju kraljevsku snagu i moć - svoju Ljubav, radosno predanje i sloboda duha. I time nam je otkrio i temeljnu veličinu čovjeka: Čovjek je u onoj mjeri velik u kojoj zna biti malen i ponizan; slobodan je u onoj mjeri u kojoj je slobodan od sebe; suveren je i moćan u onoj mjeri u kojoj je sposoban vladati sobom i biti veći od slabosti drugih.  

Na kraju, kao četvrtu misao, nadbiskup naglašava da nam je učiti od Djeteta. „Svetkovina Božića nam pokazuje da se Bog nije objavio ni u kojem društvenom ili političkom sustavu, ni u kojem obliku vladavine kao podjarmljivanja i tlačenja, ni u kojem staležu, ni u kojoj ideologiji, ni u kojoj nauci - nego u malom i nemoćnom djetetu. Dijete je postalo poruka i riječ, mjesto objave i prepoznavanja Boga. I Božić je, zato, zapravo poziv i upozorenje da treba biti poput djeteta kako bi čovjek uspio čuti Božju Riječ, povjerovati u nju i u konačnici je i prihvatiti“, naglasio je nadbiskup, podsjećajući kako je Isus više puta naglašavao kako Bog želi da ljudi budu kao djeca - otvoreni, čisti i iskreni.

Sa željom da naša riječ bude izraz našega bića i očitovanje naše duše i našega srca, da naše djelovanje ne bude djelovanje iz sebičnih motiva i iz koristoljublja, nego da ono bude prožeto srcem i da proizlazi iz srca, kako bismo mogli biti riječ koja donosi život i svjetlo te kako bi drugi ljudi u nama mogli prepoznavati Boga, nadbiskup je svima čestitao Božić. Posebnu čestitku i zahvalu uputio je u svoje i u ime svih vjernika članovima Mješovitog katedralnog zbora, koji su pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića pjesmom obogatili ovo slavlje. Nakon mise brojni su vjernici ostali pred katedralom, gdje su bile žive jaslice i uprizorenje Isusovog rođenja u Betlehemu. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) - Zajednica Vjera i svjetlo „Tratinčice majke Marije Terezije Scherer“ Đakovo proslavila je u nedjelju 19. studenoga dvadesetu obljetnicu svoga djelovanja. Susret kojim su proslavili svoju obljetnicu bio je poseban. U 15 sati u dvorani „Florentini“ započeo je prigodan program za 20. obljetnicu postojanja zajednice. Program je priredila s. Marija Klara sa članovima i prijateljima zajednice. Nakon što su članovi otpjevali himnu svoje zajednice „Bog te ljubi“, uslijedio je pozdravni govor župnika đakovačke župe Svih svetih vlč. Tomislava Ćorluke, koji je istaknuo kako je blagoslov imati ovakvu zajednicu u svojoj župi.

Slavljenicima i uzvanicima zatim se obratila s. Rastislava Ralbovsky, koja je 1997. godine bila inicijator osnivanja zajednice, a potom je provincijski koordinator zajednice Vjera i svjetlo, gosp. Zvonko Vnučec, zajednici uputio čestitku i riječ podrške u daljnjem radu. Riječ duhovne potpore uz čestitku uputio je i fra Ivan Široki, nacionalni duhovnik svih zajednica, istaknuvši riječi sv. Pavla: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2, 20). Rekao je da osoba s invaliditetom živi upravo tu istinu, da u svojoj patnji nadopunjava ono što nedostaje Kristovim patnjama za spas svijeta.

Uslijedila je multimedijalna prezentacija kroz koju je prikazana povijest zajednice tijekom dvadeset godina djelovanja, a zatim su članovi zajednice izveli kratki scenski prikaz. Scenski prikaz je kroz govor o napuklom vrču, leptiru i jednoj maloj tratinčici koja se svakoga dana radovala suncu i malim sitnicama; zapravo je htio progovoriti o dostojanstvu, odnosno o vrijednosti, važnosti, skromnosti i jednostavnosti osoba s intelektualnim poteškoćama. Nakon svečanog programa uslijedila je okrjepa koju su priredili prijatelji i roditelji zajednice uz velikodušnu pomoć župnika Ćorluke.

U 18 sati započelo je euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali koje je predvodio domaći župnik uz koncelebraciju vlč. Alojza Kovačeka, nadbiskupijskog povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i članove njihovih obitelji. Vlč. Kovaček se u propovijedi kratko osvrnuo na povijest zajednice i njen smisao te sve župljane potaknuo da imaju više hrabrosti za susrete s osobama s poteškoćama.

U srcu zajednice Vjera i svjetlo „Tratinčice majke Marije Terezije Scherer“ Đakovo jesu osobe s težim ili lakšim intelektualnim poteškoćama. Osim djece, zajednica okuplja i njihove roditelje i prijatelje. Budući da je zajednica nastala uz samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, izabrala je utemeljiteljicu zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa, majku Mariju Tereziju Scherer, za zaštitnicu. Zato se zajednica i zove „Tratinčice Majke Marije Terezije“. Zajednica broji oko pedeset članova koji se okupljaju na susrete jedanput mjesečno u Župi Svih svetih.

„Tratinčice majke Marije Terezije“ zahvalne su Bogu na blagoslovu koji je udjeljivao zajednici kroz proteklih dvadeset godina rasta i radosti. Zahvalnost izražavaju i svim prijateljima koji su na različite načine podupirali zajednicu te mole da Gospodin svima podari milost iskrene i djetinje radosti kakvu žive članovi „Tratinčica majke Marije Terezije“. s. Marija Klara Klarić

ĐAKOVO (TU)   - FOTOGALERIJA -  Svečano i radosno bilo je na Misijsku nedjelju, 22. listopada u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, kada su tijekom misnog slavlja, po posvetnoj molitvi i polaganju ruku nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića, sveti red đakonata primila devetorica ređenika: Zlatko Hnatešin (Župa sv. Filipa i Jakova, apostola u Grgurevićima, filijala Jakačina Mala), Luka Ivković (Župa Presvetog Trojstva u Budimcima, filijala Lug Subotički), Blaž Jokić (Župa sv. Martina, biskupa u Privlaci), Patrik Križanac (Župa Svih svetih u Đakovu), Ivan Kunčević (Župa sv. Martina, biskupa u Privlaci), Ante Lučić (Župa Dobroga Pastira u Đakovu), Božidar Nađ (Župa sv. Luke, evanđelista u Josipovcu), Nino Perica (Župa Uzvišenja svetog Križa u Osijeku) te Gabrijel Prekratić (Župa sv. Rozalije, djevice u Ivanovcu). 

„Okupljeni smo u osobitoj radosti na Misijsku nedjelju, zbog toga što ćemo za misionarsko tj. evangelizacijsko poslanje Crkve danas odvojiti devetoricu sinova naše nadbiskupijske zajednice. Na njih ćemo položiti ruke i zarediti ih za služenje čovjeku, koji je slika Božja i za buđenje te promicanje dostojanstva ljudi u našim župnim zajednicama“, rekao je nadbiskup Đuro uvodeći u misno slavlje. Pozdravio je sve okupljene, napose ređenike: „Zahvaljujemo Bogu što je ove godine obilatije odgovorio na molitve naših župnih zajednica, a osobito na vapaje mreže molitelja za svećenička i redovnička zvanja i podario nam vas devetoricu. Velika je to utjeha i nada, posebno za one naše župne zajednice koje su proteklih godina, zbog nedostatka svećenika, ostale bez svoga vlastitoga župnika.“

U svojoj homiliji nadbiskup je tumačio naviješten odlomak Evanđelja, na „klopku“ koju su herodovci i farizeji zajednički smjestili Isusu te na Isusove riječi: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“. Suočen s „klopkom“ koju je prozreo, Isus svojim odgovorom govori kako novac nosi obilježje aktualne vlasti, a time i porez ide toj vlasti. A Božji autoritet ne smije služiti niti jačanju, a niti rušenju ičije vlasti. Prestanite s miješanjem politike i religije. Prestanite od domovine praviti religijsko pitanje. Isus svojim odgovorom desakralizira „svetu zemlju”. Primijenjeno na našu situaciju, Isus razdvaja Boga i Hrvate, katolištvo od hrvatstva, religiozni od nacionalnog identiteta. U Isusovu stavu „caru carevo, a Bogu Božje” car prestaje biti protubog i građanin mu može dati porez, a da pritom ne prodaje svoju dušu, pojasnio je nadbiskup Đuro.

Istaknuo je također kako u Isusovom odgovoru svoju snagu i svoj puni smisao poprima i Isusov poziv „Podajte Bogu Božje”: ono što pripada Bogu je čovjek. „Ako je na novcu carev lik, potrebno je vratiti ga caru, kojemu i pripada. Što je potrebno vratiti Bogu? Ono Božje što je čovjek zadržao za sebe - sebe samoga“, rekao je nadbiskup te se obratio ređenicima: „Dragi ređenici, pristupajući danas đakonskom ređenju, vi sebe u potpunosti izručujete Bogu. Uskoro ćete se odreći sebe i svoje volje te svoj mladi život položiti u biskupove ruke, obećavajući mu - kao vidljivom principu jedinstva mjesne Crkve - poštovanje i poslušnost. Prihvaćanjem beženstva u potpunosti ćete se posvetiti Kristu i služenju njegovoj Crkvi.“

Nadalje, nadbiskup je ređenicima rekao kako ih Isus ove Misijske nedjelje poziva da u svojoj đakonskoj službi na osobit način skrbe o prisutnosti Boga i njegove ljubavi u međuljudskim odnosima i u društvenom životu, o čestitosti i poštenju u ekonomiji i gospodarstvu, o principima socijalnog nauka Crkve u zakonodavstvu, da im na srcu leži i da promiču župno karitativno djelovanje te karitativno djelovanje na razini biskupijske zajednice, da promiču osjetljivost i duh evanđeoske ljubavi te solidarnost prema socijalno marginaliziranim skupinama, da čisti i bezazleni poput golubova i istodobno lukavi poput zmija znaju promicati i braniti dostojanstvo čovjeka koji je slika Božja te dizati proročki glas protiv svakog oblika kršenja ljudskih i radničkih prava i sloboda. I istodobno ih poziva da se osobno, moleći svakodnevno Časoslov Božjega naroda i njegujući i vlastiti sakramentalni život, u duhu vjerničkog predanja osobno izručuju Njemu.

Nakon homilije uslijedio je svečani čin ređenja. Novi đakoni su primili i odjenuli štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva i zaogrnuli se dalmatikom. Nakon svečanog blagoslova, đakoni su u procesiji prošli kroz prvostolnicu, ispraćeni razdraganim pljeskom okupljenih vjernika.

Uz nadbiskupa Đuru, oko oltara su se okupili brojni svećenici: nadbiskup u miru Marin Srakić, generalni vikar Ivan Ćurić, župnici rodnih župa današnjih ređenika, odgojitelji u Bogoslovnom sjemeništu, na čelu s rektorom Ivanom Andrićem, profesori na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na čelu s dekanom Ivicom Ragužem, članovi Prvostolnog kaptola, svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, umirovljeni svećenici te drugi svećenici, prijateljski ili rodbinski vezani uz današnje ređenike. Svečanosti su nazočili brojni vjernici, časne sestre, ministranti, rodbina, prijatelji i župljani ređenika. Ljepoti svečanosti pridonio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju Darija Kusture. A. Banović

FOTOGALERIJA

 

Zlatko Hnatešin,
Župa sv. Filipa i Jakova, ap. 
u Grgurevićima, 
filijala Jakačina Mala

đakonski praktikum: 
Župa sv .Josipa radnika,
Osijek 5

Luka Ivković,
Župa Presvetog Trojstva 
u Budimcima, 
filijala Lug Subotički

đakonski praktikum: 
Župa Presvetog Srca Isusova
Vinkovci 6

Blaž Jokić,
Župa sv. Martina, b. 
u Privlaci

đakonski praktikum:
Župa Bezgrešnog 
Srca Marijina
Slavonski Brod 9

Patrik Križanac
Župa Svih svetih 
u Đakovu

đakonski praktikum:
Župa Duha Svetoga,
Slavonski Brod 2

Ivan Kunčević
Župa sv. Martina, b. 
u Privlaci

đakonski praktikum:
Župa Sv. Petra 
i Pavla, ap.
Osijek 1

Ante Lučić
Župa Dobroga Pastira 
u Đakovu

đakonski praktikum: 
Župa Preslavnog 
Imena Marijina
Osijek

Božidar Nađ,
Župa sv. Luke, ev.
u Josipovcu


đakonski praktikum:
Župa Sv. Jakova, ap. 
Gunja

Nino Perica
Župa Uzvišenja 
Sv. Križa 
u Osijeku

đakonski praktikum:
Župa sv. Martina, b.
Bošnjaci

Gabrijel Prekratić
Župa sv. Rozalije, dj. 
u Ivanovcu

đakonski praktikum:
Župa Sv. Ćirila i Metoda,
Vinkovci 5

 

ĐAKOVO (TU) - Povodom spomendana svetog Vinka Paulskog (27. rujna), konferencija Udruge nazvane po svecu koja djeluje u župi Svih svetih u Đakovu organizirala je već tradicionalnu humanitarnu akciju „Jabuka za siromaha“. Akcija se održavala nakon svetih misa u katedrali, a dobrovoljni prilozi namijenjeni su za potrebite župe i liječenje mladića iz okolice Đakova. I. Bassi