Vijesti

ĐAKOVO (TU) – „Kristovo uskrsnuće je jedina prava zraka nade koja je prodrla u smrtnost našega ljudskog života; to je jedino uže spasa koje nam je pruženo nad provalijom koja zjapi nad našom ljudskom sudbinom“, rekao je nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći na svetkovinu Uskrsa, 4. travnja svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, u koncelebraciji nadbiskupa u miru Marina Srakića te još sedmorice svećenika.

U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio na naviješten ulomak Ivanova Evanđelja koji pokazuje kako za prve svjedoke Isusova uskrsnuća nije bio nimalo lagan proces suočiti se s uskrsnućem. „Bila je to prava drama u kojoj se mukotrpno rađala njihova vjera. Trebalo im je vre­mena da shvate neshvatljivo i da to vjerom prihvate… Budući da uskrsnuće prelazi granice prostora i vre­mena i da nadilazi naše obično ljudsko iskustvo, njega može pravo prihvatiti samo vjera. Put do prihvaćanja uskrsnuća je težak. Ide od praznog groba, preko ukazanja Uskrsloga Isusa učenicima i na kraju se rađa vjera. I kao što je Isusovo uskrsnuće Božje djelo i Božji odgovor na nasilnu Isusovu smrt, tako je i vjera u uskrsnuće Božji dar“, istaknuo je među ostalim nadbiskup, dodavši kako za Isusova učenika uskrsnuće postaje stvarnost tek kad je povjero­vao. A kad povjeruje, onda grob, ono mjesto na kojemu se činilo da su pokopane sve nade, u kojem vladaju smrt, praznina i napuštenost, postaje izvorom novoga života. Grob postaje novi početak.

Okupljenima je posvijestio kako se Uskrs ne može slaviti tako da sve ostane po starom, već Uskrs znači i obrat te novi početak. „Slavljenje Uskrsa nužno vodi do osobnog susreta sa živim Bogom, s uskrslim Isusom“, rekao je nadbiskup te dodao: „Uskrsnuće se istinski slavi tako da odbacimo svoju skeptičnu narav, svo­ju sumnjičavost, svoju uplašenost, razočaranost i povučenost u nas same pred otvorenim pitanjima i problemima, da pred izazovima bračnog i obiteljskog, profesionalnog, gospodarskog, društvenog i političkog života izađemo iz svoga groba u kojega smo se zavukli, te da dopustimo da se povijest razvija i da se povijest spasenja koja je utkana u ljudsku povijest također odvija dalje.“

Snaga uskrsnuća svjedoči se samo na poprištu života

Poručivši kako Uskrs ne poništava križ, nego ga potvrđuje, nadbiskup je rekao: „Bog se zauzeo baš za onoga koji je bio spreman umrijeti i posvjedočio je da novi život i budućnost pripadaju onima koji su spremni na životne izazove, na poraz, na umiranje, na smrt. Snaga uskrsnuća svjedoči se samo na poprištu života. Uskrs nije, stoga, neka­kva nadgradnja, ukras ili luksuz života, Uskrs je srž života, duboka stvarnost koja daje snagu za životne izazove i probleme i onda kada je najteže, jer Bog jedini može okrenuti i zlo na dobro. To je Uskrs u vjeri.“

Na kraju homilije nadbiskup je uputio uskrsnu čestitku: „Svima vama, draga braćo i sestre, želim se obnovljenom vjerom još snažnije usidrite u Božju pobjedu nad smrću i nad svakim zlom. Neka se u svima nama nastani Isusov Duh ljubavi, da nas očisti od zla i svake duhovne nemoći, da nas obuzme njegovo svjetlo i snaga te da tako oslobođeni od straha postanemo dionici istinskog mira, osposobljeni unositi nove odnose u obiteljski život, svjedočiti ih u svakoj prigodi, na svome radnom mjestu, među onima s kojima nas je povezao život; promicati ih u društvenom životu, u poduzetništvu, gospodarstvu i politici, u prosvjeti, znanosti i kulturi, u životu naših župnih zajednica, naše nadbiskupije, Slavonije, Baranje i Srijema i čitave nam drage domovine Hrvatske. Svima vama, osnaženima snagom Kristova uskrsnuća, od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Anica Banović

USKRSNA ISPOVIJED

Hvala svima koji ste se na vrijeme ispovjedili. Molimo Vas ne ostavljajte ispovijed za Sveto trodnevlje. Mogućnost za svetu ispovijed je prije sv. misa: ujutro od 6.30 do 8.00, te od 17 sati.

KRIŽNI PUT

Križni put: danas (Cvjetnica) u 16 sati, utorak (30.3.) u 18 sati, na Veliki petak u 9 sati

LJETNO RAČUNANJE VREMENA

Danas, 28. ožujka smo prešli na ljetno računanje vremena. Večernje svete mise pomičemo za pola sata: nedjeljna u 17 sati, nedjeljom i svaki dan u 18.30.

BRAČNI SUSRET (VIKEND)

U Đakovu se od 16. do 18. travnja održava Bračni susret (vikend). Prijave primaju Mihaela i Dragan 0953914026 ili u župnom uredu.

PAZITELJI KATEDRALE

Nastavili smo s paziteljskom službom u katedrali. Sve vas koji želite jedan sat provesti između 12 i 15 sati u katedrali u molitvi, Božjoj prisutnosti i vršiti paziteljsku službu, molim da se javite u župni ured. Možete također doći i predložiti nekoga tko bi to rado činio.

ŽIVA KRUNICA

Nakana molitelja žive krunice za travanj: za sve vrste ovisnika.

VELIKI TJEDAN

Cvjetnica (28. ožujka): na početku mise u 10.30 bit će blagoslov maslinovih grančica i mala procesija te muka po Marku. Današnja milostinja ide za Božji grob u Svetoj zemlji.

Na Veliki četvrtak slavi se Misa posvete ulja u 10 sati na koju dolaze svećenici iz nadbiskupije.

Misa Večere Gospodnje u 18.30 sati (bez pranja nogu apostolima). U 20 sati je klanjanje za mlade, a od 21 sat do ponoći euharistijsko klanjanje je za odrasle i bogoslove.

Na Veliki petak  u 9 sati je pučka pobožnost: križni put, propovijed i čašćenje čestica Svetoga križa. Poslije podne u 17 sati počinju obredi Velikog petka: Služba Muke Gospodnje, klanjanje Svetom križu i sv. pričest. Nakon obreda je klanjanje do 21 sat. Na Veliki petak je post i nemrs.    

Na Veliku subotu, preko dana se preporučuje pohoditi Božji grob, napose roditeljima s malom djecom. U 20 sati počinju obredi Vazmenog bdijenja, a potom slijedi misa Vazmenog bdijenja. Sveta pričest  preko dana dijeli se samo bolesnicima.

Na Uskrs (4. travnja) prva sveta misa i blagoslov jela je u 7 sati u katedrali. Blagoslov jela će biti i za vrijeme sv. mise u 9 sati, ostale sv. mise su u 10.30 i 17.00 i 18.30 sati. Tko se smatra vjernikom, toga dana bi trebao biti na svetoj misi i pričesti.

Na Uskrsni ponedjeljak, 5. travnja je nedjeljni raspored svetih misa: 7.30, 9, 10.30, 17 i 18.30.

BLAGOSLOV USKRSNOG JELA

U subotu, 3. travnja u 17 sati, te na Uskrs u 7 i u 9 sati u katedrali je blagoslov uskrsnih jela. Katolička Crkva od davnine posebno njeguje blagoslov jela na Uskrs, a koji ima još snažnije značenje od svakodnevnoga blagoslivljanja hrane, jer dolazi nakon četrdesetodnevnoga korizmenoga posta i u tom smislu predstavlja naročiti vid zahvalnosti Bogu na svemu, te je znak povezanosti slavlja Kristova uskrsnuća i vjerničkoga života.

SLAVLJE SAKRAMENATA PRVE PRIČESTI I POTVRDE

Slavlje Prve pričesti planiramo za 2. svibnja, a svete potvrde 23. svibnja u 10.30. Epidemiološka situacija može naložiti promjenu termina. Nadbiskupova poruka vjernicima uz obiteljska slavlja prilikom sv. krizme i prve pričesti „Draga braćo i sestre, najusrdnije molim sve roditelje, krizmanike te sve vjernike da obiteljska slavlja vezana uz sakramentalna slavlja (krizmu, prvu pričest, krštenje) budu veoma skromna te ograničena ma veoma uski krug obitelji i kumova. U skladu sa smjernicama i odlukama Druge biskupijske sinode, sve Vas molim da se ne upuštate u nepotrebne financijske troškove s većim brojem uzvanika, te da se trudite izbjeći sve ono što nije u skladu sa sakramentalnim i crkvenim slavljem. Kumove istodobno molim da se ne upuštate u suvišne troškove, niti u kupovinu neprimjerenih darova. Kumčetu se uz sakramente ne poklanja skupi dar, nego neka uspomena koja podsjeća na primljeni sakrament (Biblija, križ, nabožni predmet ili prikladna knjiga). Roditelje molim da navedeno poštuju osobito ove godine, zbog ozbiljne epidemiološke situacije, te da prilikom krizme, prve pričesti i krštenja na objed ne pozivaju nikoga od rodbine i prijatelja, osim krizmanog kuma ili kume. Obiteljski objed neka se organizira isključivo u vlastitom domu. Usrdno Vas molim da suprotnim postupkom ne navlačite odium javnosti na sebe, na Crkvu i na sakramentalna slavlja. Svima unaprijed zahvaljujem za razumijevanje i suradnju.“  Đuro Hranić, nadbiskup 

TRINAEST UTORAKA SV. ANTUNU

Nastavlja se pobožnost trinaest utoraka sv. Antunu u 17 sati na ljetnoj terasi Centra Amadea.

TRAJNO EUHARISTIJSKO KLANJANJE U NAŠOJ ŽUPI

U crkvi Svih Svetih se održava Trajno Euharistijsko klanjanje. Crkva je danonoćno otvorena i možete kad god prolazite ili imate vremena doći klanjati se u tišini Gospodinu, biti s Bogom, upijati Božju ljubav, snagu, radost, mir, tražiti prosvjetljenje Duha Svetoga za neke svoje odluke… Možete se i prijaviti, te jedan sat tjedno, koji odaberete, provesti u euharistijskom klanjanju.  

ĐAKOVO (TU) – Djeca Župe Svih Svetih – učenici osnovnih škola Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić iz Đakova, na poticaj volontera zajednice Milosrdni Samarijanac, a predvođena svojim vjeroučiteljicama, u povodu Dana bolesnika pisali su pisma ohrabrenja s dobrim željama za zdravlje starim i bolesnim korisnicima Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu te korisnicima Svećeničkog doma.

„I jedni i drugi razveselili su se ukrašenim dječjim pismima i činjenicom da netko misli na njih. Ove godine ih ne možemo posjetiti kako smo običavali uz ovaj dan, pa neka barem na ovakav način dožive našu blizinu i ljubav“, istaknuli su volonteri zajednice Milosrdni Samarijanac. Tiskovni ured

“Evo, uzlazimo u Jeruzalem…”
(Mt 20, 18). Korizma: vrijeme obnove vjere, nade i ljubavi

Draga braćo i sestre,

najavljujući učenicima svoju muku, smrt i uskrsnuće, kako bi ispunio Očevu volju, Isus im otkriva duboki smisao svoga poslanja i poziva ih da se u to uključe, radi spasenja svijeta.

Na korizmenom putu koji nas vodi do vazmenih slavlja sjetimo se Onoga koji »ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2, 8). U ovo vrijeme obraćenja obnovimo svoju vjeru, napajajmo se na vrelu “žive vode” nade i otvorena srca prihvatimo Božju ljubav po kojoj postajemo braća i sestre u Kristu. U uskrsnoj noći obnovit ćemo naša krsna obećanja da bismo se, po Duhu Svetom, ponovno rodili kao novi muškarci i žene. No, kao i cio kršćanski život i sâm korizmeni hod sav je obasjan svjetlom uskrsnuća, koje oživljuje osjećaje, stavove i odluke onih koji žele slijediti Krista.

Post, molitva i milostinja, kakvima ih je Isus predstavio u svojemu propovijedanju (usp. Mt 6, 1-18), uvjeti su i izraz našega obraćenja. Put siromaštva i odricanja (post), pogled i geste ljubavi prema ranjenom čovjeku (milostinja) i sinovski dijalog s Ocem (molitva) omogućuju nam uosobiti iskrenu vjeru, živu nadu i djelatnu ljubav.

1. Vjera nas poziva prihvatiti Istinu i postati njezinim svjedocima pred Bogom i pred svom našom braćom i sestrama.

U ovo korizmenom vremenu prihvatiti i živjeti Istinu očitovanu u Kristu ponajprije znači dopustiti Božjoj riječi, koju nam Crkva prenosi iz naraštaja u naraštaj, da nam progovori u srcu. Ta Istina nije umotvorina pridržana nekolicini izabranih, viših ili istaknutih umova, nego je to poruka koju primamo i možemo razumjeti zahvaljujući mudrosti srca, otvorena veličini Boga koji nas ljubi prije nego što smo toga i svjesni. Ta je Istina sâm Krist koji je, u potpunosti prihvaćajući naše čovještvo, postao Put – zahtjevan, ali otvoren za sve – koji vodi punini Života.

Post, ako se živi kao iskustvo odricanja, dovodi one koji ga čine u jednostavnosti srca do ponovnog otkrivanja Božjega dara i spoznaje istine o našoj stvarnosti bića stvorenih na njegovu sliku i priliku, koja u njemu nalaze puninu. Iskustvom slobodno prihvaćenog siromaštva, onaj koji posti i sam postaje siromašan i “zgrće” blago ljubavi primljene i dijeljene s drugima. Kad se tako shvaća i čini, post pomaže ljubiti Boga i bližnjega jer, kao što kaže sv. Toma Akvinski, ljubav je pokret koji usmjerava pažnju na drugoga, smatrajući ga jednim sa samim sobom (usp. enc. Fratelli tutti, 93).

Korizma je vrijeme vjere odnosno vrijeme u kojem se Boga prima u svoj život i omogućuje mu da se “nastani” kod nas (usp. Iv 14, 23). Postiti znači osloboditi naš život od svega što ga opterećuje pa i od prezasićenosti – istinitim ili lažnim – informacijama i kupovanjem proizvodâ da bismo otvorili vrata svojega srca Onome koji nam dolazi u posvemašnjem siromaštvu, ali »pun milosti i istine« (Iv 1, 14): Sinu Božjem, Spasitelju.

2.  Nada kao “živa voda” koja nam omogućuje nastaviti svoj put.

Žena Samarijanka, od koje Isus traži da mu daje piti na zdencu, ne razumije na što On to misli kad joj kaže da joj može dati “vode žive” (Iv 4, 10). Ona isprva, naravno, misli na običnu vodu, no Isus cilja na Duha Svetoga kojega će dati u obilju u vazmenom otajstvu i koji ulijeva u nas nadu koja ne razočarava. Već u času u kojem najavljuje svoju muku i smrt, Isus naviješta nadu kad kaže: »treći dan [će] uskrsnuti« (Mt 20, 19). Isus nam govori o budućnosti širom otvorenoj Očevim milosrđem. Nadati se s njim i zahvaljujući njemu znači vjerovati da povijest ne završava na našim pogreškama, na našim nasiljima i nepravdama i na grijehu koji Ljubav pribija na križ. To znači primiti iz njegova otvorenog Srca Očevo oproštenje.

U ovim tjeskobnim prilikama u kojima danas živimo i gdje se sve čini krhkim i nesigurnim, govoriti o nadi moglo bi djelovati kao provokacija. Ali korizmu upravo i imamo za to da se nadamo, da iznova svoj pogled upravimo na strpljivost Boga, koji se nastavlja brinuti za svijet koji je stvorio, dok smo se mi često loše odnosili prema njemu (usp. enc. Laudato si’, 32-33.43-44). To je nada u pomirenje na koju nas usrdno poziva sveti Pavao: »dajte, pomirite se s Bogom« (2 Kor 5, 20). Primajući oproštenje u sakramentu pomirenja, koji je u središtu našeg puta obraćenja, mi sami širimo dalje oproštenje: budući da smo ga mi sami primili, možemo ga dati svojom spremnošću da stupimo u brižni dijalog i pružamo utjehu onima koji su ranjeni. Božje oproštenje, također po našim riječima i našim gestama, omogućuje nam doživjeti Uskrs bratstva.

U korizmi budimo pozorniji »govoriti riječi utjehe, koje tješe, daju snagu, hrabre i potiču, a ne riječi koje ponižavaju, rastužuju, rasrđuju, preziru« (enc. Fratelli tutti [FT], 223). Ponekad je, da bi se drugome dalo nadu, dovoljno biti »ljubazna osoba koja svoje strahove i sve ono što je tjera na žurbu ostavlja po strani kako bi drugome posvetila pažnju, nasmiješila mu se, rekla riječ ohrabrenja, omogućila prostor za slušanje usred tolike ravnodušnosti« (ibid. 224).

U sabranosti i tihoj molitvi, nada nam se daje kao nadahnuće i unutarnje svjetlo koje svojim svjetlom obasjava izazove i izbore s kojima se suočavamo u svome poslanju: eto zašto je od temeljne važnosti povući se na molitvu (usp. Mt 6, 6) i susresti se, u skrovitosti, s Ocem koji je sama nježnosti.

Živjeti korizmu s nadom znači osjetiti da smo, u Isusu Kristu, svjedoci novog vremena u kojem Bog “sve čini novo” (usp. Otk 21, 1-6). To znači primiti Kristovu nadu koji polaže svoj život na križu i kojeg Bog uskrisuje treći dan, »uvijek spremni na odgovor svakomu koji od [n]as zatraži obrazloženje nade koja je u [n]ama« (1 Pt 3, 15).

3. Ljubav, koju se živi po uzoru na Krista, u pažnji i suosjećanju prema svakoj osobi, najviši je izraz naše vjere i naše nade.

Ljubav se raduje dok gleda druge kako rastu. To je razlog zašto pati kad je drugi u nevolji: usamljen, bolestan, beskućnik, prezren, u potrebi… Ljubav je zanos srca koji nam omogućuje izići iz sebe samih i koji gradi vezu dijeljenja i zajedništva.

»“Socijalna ljubav” omogućuje napredak prema civilizaciji ljubavi, na koju se svi možemo osjećati pozvanima. Ljubav, svojom univerzalnom dinamikom, može izgraditi novi svijet, jer to nije besplodni osjećaj, nego najbolji način za postizanje učinkovitih putova razvoja za sve« (FT, 183).

Ljubav je dar koji našem životu daje smisao i zahvaljujući kojem onoga koji je u neimaštini smatramo članom svoje obitelji, prijateljem i bratom. Ono malo, ako se dijeli s ljubavlju, nikad se ne potroši, nego postaje zalihom života i sreće. Tako se dogodilo s brašnom i uljem udovice u Sarafti, koja je ponudila kolačić proroku Iliji (usp. 1 Kr 17, 7-16) i s kruhovima koje Isus blagoslivlja, lomi i daje učenicima da ih razdijele mnoštvu (usp. Mk 6, 30-44). Isto je i s našom milostinjom, bila ona mala ili velika, kad se daje u radosti i jednostavnosti.

Živjeti korizmu ljubavi znači skrbiti za one koji pate, koji su napušteni ili su obuzeti tjeskobom zbog pandemije covida-19. U prilikama u kojima vlada velika neizvjesnost u pogledu budućnosti, spominjući se riječi koje je Bog uputio svome Sluzi: »Ne boj se, jer sam te otkupio« (Iz 43, 1), pružimo zajedno sa svojom ljubavlju riječ povjerenja i pomozimo drugome da osjeti da ga Bog ljubi kao svoje dijete.

»Samo pogledom čiji je horizont preobražen ljubavlju, koja vodi do toga da se spozna dostojanstvo drugoga, siromašne se može prepoznati i cijeniti u njihovu neizmjernom dostojanstvu i poštivati u njihovu vlastitom načinu života i kulturi, te ih tako stvarno integrirati u društvo« (FT, 187).

Draga braćo i sestre, svaka etapa života vrijeme je vjere, nade i ljubavi. Neka nam ovaj poziv da živimo korizmu kao put obraćenja, molitve i dijeljenja svojih dobara s drugima pomogne obnoviti, kao zajednica i pojedinci, živi spomen one vjere koja dolazi od živoga Krista, nade oživljene dahom Duha Svetoga i ljubavi čiji je nepresušan izvor Očevo milosrdno srce.

Neka nas Marija, Spasiteljeva majka, vjerno prisutna podno križa i u srcu Crkve, podupire svojom brižnom ljubavlju i neka nas blagoslov Uskrsloga prati na našem putu prema vazmenome svjetlu.

Rim, pri Svetom Ivanu Lateranskom, 11. studenoga 2020., spomen svetoga Martina iz Toursa.

Franjo

(Image: ANSA/Vatican News)

 

ĐAKOVO (TU) – U zajedništvu s nadbiskupom Đurom Hranićem, umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakićem te još šestoricom svećenika, večernje misno slavlje s obredom pepeljenja u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra na Čistu srijedu – Pepelnicu predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić.

Započinjući svoju homiliju, biskup Ivan ukazao je na pomalo neuobičajen početak ovog misnog slavlja, u skladu s liturgijskim uputama – po ulazu je slijedio liturgijski pozdrav, potom odmah Zborna molitva, s kratkim i jasnim izričajem: „započinjemo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi“. Dodao je: „Na samom je početku, vidimo, već naznačen onaj osobiti korizmeni poziv nama, Kristovim vjernicima, a liturgijska su ga čitanja još nadalje produbila i pojasnila riječima biblijskoga svjedočanstva, starozavjetnog i novozavjetnog, u kojem se uvijek iznova treba ogledati snaga i istinitost našeg kršćanskoga života.“

Podsjetivši na prošlogodišnju Čistu srijedu, nakon koje je ubrzo nastupio „lockdown“, zatvaranje i izolacija zbog pandemije, biskup je okupljenima u sjećanje prizvao tužan, ali istodobno nadahnjujući prizor iz prošlogodišnjeg ožujka, koji se brojnima duboko urezao u spomen – papa Franjo koji na praznom Trgu sv. Petra u Rimu moli i razmatra. Tada se Papa u molitvi obratio Kristu: „Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas (…) Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora. To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno (…), da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svoga života ponovno usmjerimo prema Tebi i prema drugima.“ Biskup je posvijestio: „Upravo u ovim riječima možemo ponovno otkriti poziv korizmenoga vremena, koje nam dolazi kao nova prigoda, nova šansa našeg „izbora“, ne sumnje pred djelima Božje ljubavi ili straha pred djelima njegova suda, već obraćenje, iskren i stvaran zaokret koji daje svjetlo, usmjerava i obnavlja onu životnu, neprolaznu snagu od koje živimo, a to je naše zajedništvo s Bogom i s našim bližnjima, braćom i sestrama s kojima ostvarujemo i dijelimo svoj životni put.“

Kazavši kako u samoj jezgri razlogâ zbog kojih nam je i ove godine važan korizmeni hod susrećemo prije svega divno djelo našega spasenja u Isusu Kristu, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, biskup je naglasio kako upravo stoga zajednica Crkve najsnažniji poziv na obraćenje stavlja baš u vrijeme priprave za Uskrs, kad svi trebaju u novom svjetlu, u obnovljenoj jasnoći razumjeti i živjeti svoj krsni savez s Bogom. „Na što, znači smjera korizmeni hod? Ponajviše na životnu snagu krsne milosti i poziva, da u svim životnim prilikama spremno, s nekom prepoznatljivom svježinom mognemo uvijek svjedočiti: Isus je moj Spasitelj. On je Spasitelj svih ljudi i svega svijeta. Od tog životnoga stava svakome od nas dolazi sposobnost da veliko otajstvo neizmjerne Božje ljubavi posadašnjujemo, da ga „prevodimo“ u konkretne, svakodnevne korake naviještanja i svjedočenja Kristove blizine svakom čovjeku“, rekao je biskup Ivan, pozivajući okupljene da svaki, na tragu Kristova poziva, danas preda se postavi odluku: Nemoj u korizmu površno! tek izvanjski, zbog običaja, bez otvorenosti da obraćenje zahvati i promijeni moje srce, da duboko prožme moje misli, moje stavove, moje odluke i planove, moje vrednovanje i prihvaćanje sebe i drugih ljudi.

Poticaj na razmatranje u obiteljima

Na kraju homilije biskup Ivan, u duhu zajedništva s nadbiskupom Đurom, okupljene je potaknuo na dva znakovita koraka u korizmenom vremenu: „Prvi – vježbajte u korizmenom vremenu razmatranje Svetoga pisma u svojim kućama. Je li moguće da to bude svakodnevno, po nekoliko minuta? Ili barem tjedno, u pripravi za nedjelju?; I drugi – razmatrajte Križni put u svojim obiteljima. Pored pobožnosti koje vršimo u našim župnim zajednicama, učinimo to kroz ovu korizmu i u krugu svoje obitelji, „kućne Crkve“, barem jedanput, kad se u svojim kućama ili svome stanu smirimo, kad po strani ostavimo sve drugo te mirno razmatramo, prihvaćamo i nasljedujemo primjer Kristove ljubavi, u kojoj je Bog objavio i zauvijek nam darovao spasenje, kad nas je ‘do kraja ljubio’“.

Na kraju misnoga slavlja biskup Ivan sa zahvalnošću je spomenuo i u molitvu preporučio Mariju Jančikić, koja je toga dana preminula u Đakovu, a u svom je životu više od 60 godina posvetila pjevanju u Katedralnom zboru. A. Banović