Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić, 25. prosinca 2017., đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić predvodio je u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra svečano misno slavlje u 10.30 sati.

Nakon što je generalni vikar mons. Ivan Ćurić navijestio Evanđelje, nadbiskup se osvrnuo na čitanja toga dana te naviješten ulomak Evanđelja, uputivši okupljenim vjernicima pastirsku riječ te tumačeći četiri misli, od kojih je prva: Riječ je tijelom postala. „Utjelovljenjem, rođenjem te okolnostima u kojima se rodio, Betlehemsko dijete je snažna i glasna Božja riječ; Druga božanska osoba koja je postala istinski čovjek, čovjek do kraja; koja se usudila biti čovjek i to u ovom i ovakvom svijetu u kojemu susrećemo toliko nečovječnosti, sebeljublja, iskorištavanja ljudi, gaženja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, gaženja svakog zdravog ponosa i ljudske savjesti. I zbog toga što je bio čovjek; vjeran i dosljedan ljudskosti, pravičnosti, dobroti, istini i ljubavi do kraja Isus je završio raspet na križu“, rekao je nadbiskup, ustvrdivši kako je to prva poruka i snažan izazov okupljenima na svetkovinu Isusova rođenja: poput Isusa usuditi se biti čovjek u ovome i u ovakvome svijetu, usuditi se biti autentičan čovjek i kršćanin, otvoren do kraja Božjoj riječi.

Druga misao koju je nadbiskup Đuro istaknuo jest: Bog nam progovori u Sinu. „U tom svom stanju novorođenog djeteta Bog šuti. Bez riječi je, ali nam govori upravo time - svojom šutnjom. Govori što čovjek zapravo jest: biće nemoćno, podložno slabostima, upućeno pomoći i brizi drugih. I poručuje nam: Veličina i vrijednost čovjekova nije u na(d)metanju - nametanju i nadmetanju, u bogatstvu, u moći i gospodarenju, već radije u skromnosti, otvorenosti drugima, u služenju potrebnima“, rekao je nadbiskup.

Bog tvoj kraljuje – treća je misao koju je istaknuo nadbiskup: Krist je kao čovjek i kralj. U malenosti i šutnji, u krotkosti i nejakosti on je superioran i suveren. Istina, njegova će prava veličina i snaga zasjati tek na križu: mogao je sići s križa, ali on je ostao prikovan radije nego da se savio pred pakošću, grijehom i vlašću, i tako je sačuvao netaknutom svoju suverenu neovisnost i slobodu. Sačuvao je svoju kraljevsku snagu i moć - svoju Ljubav, radosno predanje i sloboda duha. I time nam je otkrio i temeljnu veličinu čovjeka: Čovjek je u onoj mjeri velik u kojoj zna biti malen i ponizan; slobodan je u onoj mjeri u kojoj je slobodan od sebe; suveren je i moćan u onoj mjeri u kojoj je sposoban vladati sobom i biti veći od slabosti drugih.  

Na kraju, kao četvrtu misao, nadbiskup naglašava da nam je učiti od Djeteta. „Svetkovina Božića nam pokazuje da se Bog nije objavio ni u kojem društvenom ili političkom sustavu, ni u kojem obliku vladavine kao podjarmljivanja i tlačenja, ni u kojem staležu, ni u kojoj ideologiji, ni u kojoj nauci - nego u malom i nemoćnom djetetu. Dijete je postalo poruka i riječ, mjesto objave i prepoznavanja Boga. I Božić je, zato, zapravo poziv i upozorenje da treba biti poput djeteta kako bi čovjek uspio čuti Božju Riječ, povjerovati u nju i u konačnici je i prihvatiti“, naglasio je nadbiskup, podsjećajući kako je Isus više puta naglašavao kako Bog želi da ljudi budu kao djeca - otvoreni, čisti i iskreni.

Sa željom da naša riječ bude izraz našega bića i očitovanje naše duše i našega srca, da naše djelovanje ne bude djelovanje iz sebičnih motiva i iz koristoljublja, nego da ono bude prožeto srcem i da proizlazi iz srca, kako bismo mogli biti riječ koja donosi život i svjetlo te kako bi drugi ljudi u nama mogli prepoznavati Boga, nadbiskup je svima čestitao Božić. Posebnu čestitku i zahvalu uputio je u svoje i u ime svih vjernika članovima Mješovitog katedralnog zbora, koji su pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića pjesmom obogatili ovo slavlje. Nakon mise brojni su vjernici ostali pred katedralom, gdje su bile žive jaslice i uprizorenje Isusovog rođenja u Betlehemu. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) - Zajednica Vjera i svjetlo „Tratinčice majke Marije Terezije Scherer“ Đakovo proslavila je u nedjelju 19. studenoga dvadesetu obljetnicu svoga djelovanja. Susret kojim su proslavili svoju obljetnicu bio je poseban. U 15 sati u dvorani „Florentini“ započeo je prigodan program za 20. obljetnicu postojanja zajednice. Program je priredila s. Marija Klara sa članovima i prijateljima zajednice. Nakon što su članovi otpjevali himnu svoje zajednice „Bog te ljubi“, uslijedio je pozdravni govor župnika đakovačke župe Svih svetih vlč. Tomislava Ćorluke, koji je istaknuo kako je blagoslov imati ovakvu zajednicu u svojoj župi.

Slavljenicima i uzvanicima zatim se obratila s. Rastislava Ralbovsky, koja je 1997. godine bila inicijator osnivanja zajednice, a potom je provincijski koordinator zajednice Vjera i svjetlo, gosp. Zvonko Vnučec, zajednici uputio čestitku i riječ podrške u daljnjem radu. Riječ duhovne potpore uz čestitku uputio je i fra Ivan Široki, nacionalni duhovnik svih zajednica, istaknuvši riječi sv. Pavla: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2, 20). Rekao je da osoba s invaliditetom živi upravo tu istinu, da u svojoj patnji nadopunjava ono što nedostaje Kristovim patnjama za spas svijeta.

Uslijedila je multimedijalna prezentacija kroz koju je prikazana povijest zajednice tijekom dvadeset godina djelovanja, a zatim su članovi zajednice izveli kratki scenski prikaz. Scenski prikaz je kroz govor o napuklom vrču, leptiru i jednoj maloj tratinčici koja se svakoga dana radovala suncu i malim sitnicama; zapravo je htio progovoriti o dostojanstvu, odnosno o vrijednosti, važnosti, skromnosti i jednostavnosti osoba s intelektualnim poteškoćama. Nakon svečanog programa uslijedila je okrjepa koju su priredili prijatelji i roditelji zajednice uz velikodušnu pomoć župnika Ćorluke.

U 18 sati započelo je euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali koje je predvodio domaći župnik uz koncelebraciju vlč. Alojza Kovačeka, nadbiskupijskog povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i članove njihovih obitelji. Vlč. Kovaček se u propovijedi kratko osvrnuo na povijest zajednice i njen smisao te sve župljane potaknuo da imaju više hrabrosti za susrete s osobama s poteškoćama.

U srcu zajednice Vjera i svjetlo „Tratinčice majke Marije Terezije Scherer“ Đakovo jesu osobe s težim ili lakšim intelektualnim poteškoćama. Osim djece, zajednica okuplja i njihove roditelje i prijatelje. Budući da je zajednica nastala uz samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, izabrala je utemeljiteljicu zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa, majku Mariju Tereziju Scherer, za zaštitnicu. Zato se zajednica i zove „Tratinčice Majke Marije Terezije“. Zajednica broji oko pedeset članova koji se okupljaju na susrete jedanput mjesečno u Župi Svih svetih.

„Tratinčice majke Marije Terezije“ zahvalne su Bogu na blagoslovu koji je udjeljivao zajednici kroz proteklih dvadeset godina rasta i radosti. Zahvalnost izražavaju i svim prijateljima koji su na različite načine podupirali zajednicu te mole da Gospodin svima podari milost iskrene i djetinje radosti kakvu žive članovi „Tratinčica majke Marije Terezije“. s. Marija Klara Klarić

ĐAKOVO (TU)   - FOTOGALERIJA -  Svečano i radosno bilo je na Misijsku nedjelju, 22. listopada u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, kada su tijekom misnog slavlja, po posvetnoj molitvi i polaganju ruku nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića, sveti red đakonata primila devetorica ređenika: Zlatko Hnatešin (Župa sv. Filipa i Jakova, apostola u Grgurevićima, filijala Jakačina Mala), Luka Ivković (Župa Presvetog Trojstva u Budimcima, filijala Lug Subotički), Blaž Jokić (Župa sv. Martina, biskupa u Privlaci), Patrik Križanac (Župa Svih svetih u Đakovu), Ivan Kunčević (Župa sv. Martina, biskupa u Privlaci), Ante Lučić (Župa Dobroga Pastira u Đakovu), Božidar Nađ (Župa sv. Luke, evanđelista u Josipovcu), Nino Perica (Župa Uzvišenja svetog Križa u Osijeku) te Gabrijel Prekratić (Župa sv. Rozalije, djevice u Ivanovcu). 

„Okupljeni smo u osobitoj radosti na Misijsku nedjelju, zbog toga što ćemo za misionarsko tj. evangelizacijsko poslanje Crkve danas odvojiti devetoricu sinova naše nadbiskupijske zajednice. Na njih ćemo položiti ruke i zarediti ih za služenje čovjeku, koji je slika Božja i za buđenje te promicanje dostojanstva ljudi u našim župnim zajednicama“, rekao je nadbiskup Đuro uvodeći u misno slavlje. Pozdravio je sve okupljene, napose ređenike: „Zahvaljujemo Bogu što je ove godine obilatije odgovorio na molitve naših župnih zajednica, a osobito na vapaje mreže molitelja za svećenička i redovnička zvanja i podario nam vas devetoricu. Velika je to utjeha i nada, posebno za one naše župne zajednice koje su proteklih godina, zbog nedostatka svećenika, ostale bez svoga vlastitoga župnika.“

U svojoj homiliji nadbiskup je tumačio naviješten odlomak Evanđelja, na „klopku“ koju su herodovci i farizeji zajednički smjestili Isusu te na Isusove riječi: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“. Suočen s „klopkom“ koju je prozreo, Isus svojim odgovorom govori kako novac nosi obilježje aktualne vlasti, a time i porez ide toj vlasti. A Božji autoritet ne smije služiti niti jačanju, a niti rušenju ičije vlasti. Prestanite s miješanjem politike i religije. Prestanite od domovine praviti religijsko pitanje. Isus svojim odgovorom desakralizira „svetu zemlju”. Primijenjeno na našu situaciju, Isus razdvaja Boga i Hrvate, katolištvo od hrvatstva, religiozni od nacionalnog identiteta. U Isusovu stavu „caru carevo, a Bogu Božje” car prestaje biti protubog i građanin mu može dati porez, a da pritom ne prodaje svoju dušu, pojasnio je nadbiskup Đuro.

Istaknuo je također kako u Isusovom odgovoru svoju snagu i svoj puni smisao poprima i Isusov poziv „Podajte Bogu Božje”: ono što pripada Bogu je čovjek. „Ako je na novcu carev lik, potrebno je vratiti ga caru, kojemu i pripada. Što je potrebno vratiti Bogu? Ono Božje što je čovjek zadržao za sebe - sebe samoga“, rekao je nadbiskup te se obratio ređenicima: „Dragi ređenici, pristupajući danas đakonskom ređenju, vi sebe u potpunosti izručujete Bogu. Uskoro ćete se odreći sebe i svoje volje te svoj mladi život položiti u biskupove ruke, obećavajući mu - kao vidljivom principu jedinstva mjesne Crkve - poštovanje i poslušnost. Prihvaćanjem beženstva u potpunosti ćete se posvetiti Kristu i služenju njegovoj Crkvi.“

Nadalje, nadbiskup je ređenicima rekao kako ih Isus ove Misijske nedjelje poziva da u svojoj đakonskoj službi na osobit način skrbe o prisutnosti Boga i njegove ljubavi u međuljudskim odnosima i u društvenom životu, o čestitosti i poštenju u ekonomiji i gospodarstvu, o principima socijalnog nauka Crkve u zakonodavstvu, da im na srcu leži i da promiču župno karitativno djelovanje te karitativno djelovanje na razini biskupijske zajednice, da promiču osjetljivost i duh evanđeoske ljubavi te solidarnost prema socijalno marginaliziranim skupinama, da čisti i bezazleni poput golubova i istodobno lukavi poput zmija znaju promicati i braniti dostojanstvo čovjeka koji je slika Božja te dizati proročki glas protiv svakog oblika kršenja ljudskih i radničkih prava i sloboda. I istodobno ih poziva da se osobno, moleći svakodnevno Časoslov Božjega naroda i njegujući i vlastiti sakramentalni život, u duhu vjerničkog predanja osobno izručuju Njemu.

Nakon homilije uslijedio je svečani čin ređenja. Novi đakoni su primili i odjenuli štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva i zaogrnuli se dalmatikom. Nakon svečanog blagoslova, đakoni su u procesiji prošli kroz prvostolnicu, ispraćeni razdraganim pljeskom okupljenih vjernika.

Uz nadbiskupa Đuru, oko oltara su se okupili brojni svećenici: nadbiskup u miru Marin Srakić, generalni vikar Ivan Ćurić, župnici rodnih župa današnjih ređenika, odgojitelji u Bogoslovnom sjemeništu, na čelu s rektorom Ivanom Andrićem, profesori na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na čelu s dekanom Ivicom Ragužem, članovi Prvostolnog kaptola, svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, umirovljeni svećenici te drugi svećenici, prijateljski ili rodbinski vezani uz današnje ređenike. Svečanosti su nazočili brojni vjernici, časne sestre, ministranti, rodbina, prijatelji i župljani ređenika. Ljepoti svečanosti pridonio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju Darija Kusture. A. Banović

FOTOGALERIJA

 

Zlatko Hnatešin,
Župa sv. Filipa i Jakova, ap. 
u Grgurevićima, 
filijala Jakačina Mala

đakonski praktikum: 
Župa sv .Josipa radnika,
Osijek 5

Luka Ivković,
Župa Presvetog Trojstva 
u Budimcima, 
filijala Lug Subotički

đakonski praktikum: 
Župa Presvetog Srca Isusova
Vinkovci 6

Blaž Jokić,
Župa sv. Martina, b. 
u Privlaci

đakonski praktikum:
Župa Bezgrešnog 
Srca Marijina
Slavonski Brod 9

Patrik Križanac
Župa Svih svetih 
u Đakovu

đakonski praktikum:
Župa Duha Svetoga,
Slavonski Brod 2

Ivan Kunčević
Župa sv. Martina, b. 
u Privlaci

đakonski praktikum:
Župa Sv. Petra 
i Pavla, ap.
Osijek 1

Ante Lučić
Župa Dobroga Pastira 
u Đakovu

đakonski praktikum: 
Župa Preslavnog 
Imena Marijina
Osijek

Božidar Nađ,
Župa sv. Luke, ev.
u Josipovcu


đakonski praktikum:
Župa Sv. Jakova, ap. 
Gunja

Nino Perica
Župa Uzvišenja 
Sv. Križa 
u Osijeku

đakonski praktikum:
Župa sv. Martina, b.
Bošnjaci

Gabrijel Prekratić
Župa sv. Rozalije, dj. 
u Ivanovcu

đakonski praktikum:
Župa Sv. Ćirila i Metoda,
Vinkovci 5

 

ĐAKOVO (TU) - Povodom spomendana svetog Vinka Paulskog (27. rujna), konferencija Udruge nazvane po svecu koja djeluje u župi Svih svetih u Đakovu organizirala je već tradicionalnu humanitarnu akciju „Jabuka za siromaha“. Akcija se održavala nakon svetih misa u katedrali, a dobrovoljni prilozi namijenjeni su za potrebite župe i liječenje mladića iz okolice Đakova. I. Bassi

ĐAKOVO (TU) – U utorak 26. rujna 2017. završena je rekonstrukcija (replika) križa pored župne crkve Svih svetih u Đakovu i stavljena ploča ispod križa na kojoj se nalazi uklesan natpis. Prema napisanom u knjizi „Jeka od Osijeka“ iz 1919. godine na stranici 155. proizlazi da ga je podigao inspektor tadašnje đakovačke kasarne Josip Kozić 1814. godine. Križ je bio uz crkvu dok još nije postojala ograda. Taj uklesani tekst uništen je od zuba vremena, tako da se teško moglo pročitati. Ipak, prema čitanju dr. prof. Miljenka Belića, tekst glasi:

KOZICH JOSEPHUS
NOBILIS DE JERGRICH
HOC PIETATIS MONUMENTUM
POSUIT ANNO 1814
NEPOS AUTEM
JOANNES KOZICH
RENOVAVIT ANNO 1858

U prijevodu:

KOZIĆ JOSIP
PLEMENITI OD JERGIĆA
OVAJ SPOMENIK POBOŽNOSTI
POSTAVI GODINE 1814
SINOVAC PAKO
IVAN KOZIC
OBNOVI GODINE 1858

Navedeni tekst može se pronaći u knjizi Đakovo i njegova okolica Sv.1. iz 1978. godine, pod naslovom Natpisi na spomenicima u Đakovu, autora Ivana Germovšeka, na stranici 165. Josip Kazalicki