Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Biskupijsko hodočašće Krčke biskupije, pod geslom „Putevima svjedoka vjere i domoljublja“, završilo je u nedjelju 28. listopada svečanim misnim slavljem u đakovačkoj katedrali, koje je uz nadbiskupa Đuru Hranića i veći broj svećenika predvodio krčki biskup Ivica Petanjak.

Oko petstotinjak vjernika Krčke biskupije, predvođenih svojim svećenicima i biskupom Petanjkom, od 25. listopada hodočastili su u Staru Gradišku, Srijem, Vojvodinu, Vukovar te na kraju puta u Đakovo. U đakovačkoj katedrali dobrodošlicu svim hodočasnicima, napose biskupu Petanjku, generalnom vikaru Krčke biskupije mons. Franji Velčiću te organizatoru ovoga hodočašća vlč. Saši Ilijiću, uputio je nadbiskup Hranić.

„Povezuju nas ista vjera i ljubav u Isusa Krista te ista krv u našim žilama. No, ista vjera i krv pridonijele su i pospješile i osobnu, prijateljsku i rodbinsku povezanost među nama. I osobno poznajemo dio vaših svećenika. Među Sestrama sv. Križa, u Karmelu sv. Josipa u obližnjoj Breznici Đakovačkoj i u drugim zajednicama posvećenoga života više je sestara koje su rođene i odrasle u vašoj biskupiji. A Vi, preuzvišeni oče biskupe Ivice – Vi ste i naš, mi Vas doživljavamo svojim. Po rođenju ste sin ove biskupijske zajednice“, rekao je nadbiskup Đuro, podsjetivši okupljene kako je biskup Petanjak rođen tek nekoliko stotina metara od katedrale, u crkvenoj zgradi današnjeg KBF-a, u kojoj je nekoć bilo rodilište.

„Neka dobri Bog blagoslovi zajedništvo između deset otoka Krčke biskupije i Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema koji čine našu Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Naša katedralna župa večeras će slaviti misu zahvalnicu za sve darove polja, šuma i vinograda. Dio tih darova ovdje je izložen. Neka vam ti darovi, dragi naši gosti, svima posvjedoče i našu radost zbog vašeg dolaska te našu zahvalnost i molitvu pred Bogom za vas“, istaknuo je nadbiskup Đuro, nakon čega je biskup Petanjak iz ruku časne sestre i mladog bračnog para primio prigodne darove.

U svojoj homiliji krčki biskup tumačio je naviješten odlomak Markova Evanđelja, u kojemu Isus ozdravlja slijepca Bartimeja. Istaknuo je kako je slijepac koji se nalazi uz put i koji viče za Isusom i moli ga da ga ozdravi jedini čovjek u cijelom Evanđelju koji je uspio zaustaviti Isusa na putu od Jerihona prema Jeruzalemu. „Jedini koji je uspio zaustaviti Isusa na putu, baca sa sebe ogrtač, skoči, trči prema Isusu. Što znači sa sebe baciti ogrtač? Biblijski siromah na svijetu nema ništa svoga osim ogrtača. Ogrtač je sve njegovo bogatstvo: i kaput i krevet i deka i jastuk i pokrivalo golotinje i pokrivalo njegovih rana. Na Isusov poziv Bartimej je najprije bacio ogrtač, jedinu stvar koju je još imao, jedino što mu je davalo minimalnu sigurnost i vezalo ga za zemlju. Sve što je imao bacio je sa sebe u tom ogrtaču jer je osjetio da je u Isusu Kristu sve dobio“, rekao je biskup Petanjak.

Nadalje je ukazao na činjenicu da je samo za slijepog Bartimeja rečeno da se nakon ozdravljenja uputio za Isusom, makar na tom putu Isusa prate njegovi učenici i silno mnoštvo. Dodao je kako naviješteno Evanđelje na znakovit način zaključuje njihovo biskupijsko hodočašće, koje je moglo biti čisti turizam i izlet na upoznavanje novih krajeva, ali bi trebalo biti takvo da se svi hodočasnici, po promjeru svjedoka vjere i domoljublja, i sami učvrste u svojoj vjeri i porastu u svome domoljublju.

„Evanđelje koje smo čuli velika je lekcija svakome od nas kako nije dovoljno jednom se odazvati Isusu, sve ostaviti i krenuti za njim i onda na tom putu neprestano, poput hrčka, skupljati i skupljati sve više. Toliko puta u životu moramo krenuti ispočetka, sve ostaviti da bismo nasljedovali Krista. Prvo što moramo tražiti i moliti od Isusa je da progledamo, da zadobijemo svjetlo vjere, jer vidjeti znači vjerovati, a vjerovati znači ići za Isusom Kristom. Ne može se vjerovati a ne nasljedovati Isusa Krista. Vjera bez nasljedovanja je prazna, a nasljedovanje bez vjere je slijepo. Današnje evanđelje nam je pokazalo da je moguće i jedno i drugo. Uspjet će samo onaj koji zavapi Isusu i zamoli ga da mu se smiluje i tko sa sebe baci ogrtač, jer ako hoćeš biti Kristov i samo Kristov, moraš odbaciti dosadašnje staro breme, pa bilo ono i minimalno. Tek tada si sav u Bogu i sav Božji. I zato je dovoljno reći samo jednu jedinu riječ – Isus, i u toj jedinoj riječi postići sve ono što želiš i što očekuješ od svoga života“, zaključio je u homiliji biskup Petanjak.

Misno slavlje animirao je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju Darija Kusture. Hodočasnici su se i nakon misnog slavlja zadržali u đakovačkoj katedrali, gdje im je o njezinoj gradnji i brojnim povijesnim zanimljivostima govorio mons. Luka Marijanović.

Na Trgu Josipa Jurja Strossmayera hodočasnike su nakon svečane euharistije dočekali lipicanci i fijaker Državne ergele Đakovo te bogata đakovačka gastronomska ponuda. Vinari, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, udruge i obrti na turističkim su štandovima predstavili i ponudili svoje proizvode.

A. Banović / foto: A. Banović – J. Kazalicki

 

ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Duhova, 20. svibnja, nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić predvodio je u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra svečano misno slavlje tijekom kojega je podijelio sakrament potvrde krizmanicima đakovačke župe Svih svetih, kojih je ove godine bilo 134.

Prije misnog slavlja pozdravnu riječ nadbiskupu uputili su predstavnici ovogodišnjih krizmanika. Podsjetili su na brojne poteškoće i izazove suvremenog svijeta te na svoju ustrajnost i nastojanja da se tijekom dvije godine redovito sastaju i dostojanstveno pripreme za sakrament potvrde. Zahvalili su nadbiskupu na povjerenju, preporučili se u njegove molitve te mu uručili novčani prilog za Nadbiskupijsku zakladu „Dr. Nikola Dogan“, za školovanje učenika i studenata slabijeg materijalnog stanja.

Pozdravnu riječ nadbiskupu u svoje ime, u ime svojih suradnika krizmanika, njihovih kumova i obitelji, kao i cijele župne zajednice, uputio je župnik Tomislav Ćorluka. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Đuro pozdravio je okupljene krizmanike, njihove kumove, roditelje, rodbinu i sve ostale sudionike misnog slavlja. U prigodnoj homiliji nadbiskup je istaknuo kako je Isusovo poslanje označeno s dva događaja: s krštenjem na Jordanu i silaskom Duha Svetoga na njega na početku njegova javnog djelovanja te izlijevanjem Duha Svetoga na zajednicu apostola na blagdan Pedesetnice.

„Dragi krizmanici, s ta ista dva događaja označen je i naš kršćanski život i poslanje: krst i potvrda. Vaš je kršćanski život započeo krštenjem kad ste bili združeni s Kristom. Danas ste pred zadatkom da po sakramentu potvrde i izlijevanju Duha Svetoga preuzmete na sebe poslanje Crkve, odnosno Kristovo poslanje koje je na Duhove od njega preuzela Crkva“, rekao je nadbiskup, ističući kako potvrđenik postaje baštinikom dara Duha, odnosno milosti unutartrojstvenog zajedništva i biva zahvaćen unutartrojstvenom ljubavlju, tako da govoreći o sakramentu potvrde govorimo o punini: o punini dara Duha Svetoga i o punini ucjepljenja u Crkvu, što se onda i u životu nužno očituje kao punina kršćanskog svjedočenja.

Okupljenom mnoštvu u katedrali nadbiskup je naglasio kako je Duh Sveti ljubav Božja koja nas zahvaća i postaje izvorom novoga života u nama. Pretvara nas u nova stvorenja, nastavlja naše posvećenje po Euharistiji, koja je povlašteno mjesto iskustva osobnog zajedništva s Isusom i iskustva ljubavi između Oca i Sina.

„Nahranjeni od jednoga euharistijskoga kruha postajemo ujedinjeni ne samo pojedinačno s Kristom raspetim i uskrslim, nego i mi međusobno postajemo jedno – postajemo njegovo otajstveno tijelo. Zato nahranjeni euharistijom počinjemo shvaćati da drugi pripadaju nama te da ono što držimo svojim pripada ne samo nama, nego i onima koji nama pripadaju i kojima mi pripadamo. Euharistijsko zajedništvo pobjeđuje našu sebičnost, poriv za gramzljivošću, samodostatnošću, egoizmom i otimanjem. Ono nas vodi do toga da počinjemo biti solidarni, ljubiti druge i dijeliti s drugima. Ono što imam, ono što zovemo privatnim vlasništvom, počinje zadobivati društvenu dimenziju: to počinjem stavljati i na službu drugima“, rekao je nadbiskup Hranić.

Zaključujući homiliju, krizmanike je potaknuo da ne ostanu robovi ljudske i zemaljske logike već da smognu hrabrosti iskoračiti iz nje te preobraziti stvarnosti oko sebe. „Bez povjerenja u njega nema hrabrosti za vjernost Božjim zapovijedima, za ljubav bez računice, za čestitost koja je uvijek teži i zahtjevniji put, nema hrabrosti za ljubav jer ona traži i samoprijegornu poniznost te služenje i žrtvu. No, Duh Sveti, ljubav Božja daje snagu za iskorak u uskrsnu preobrazbu“, zaključio je nadbiskup Đuro.

Misno slavlje pjesmom je animirao je Mješoviti katedrali zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju Darija Kusture, kojima je nadbiskup zahvalio za skladno pjevanje. Nadbiskup je među ostalima zahvalio nazočnim koncelebrantima – župniku Ćorluki i župnom vikaru vlč. Marinu Putilinu, kao i s. Meri Gotovac, koji su pripremali krizmanike ove župe za primanje sakramenta.

Uime svih krizmanika te u svoje ime župnik je također zahvalio s. Meri, koja je rođena na taj dan prije 60 godina. Dok su joj krizmanici uručivali buket cvijeća i čestitali joj rođendan, katedralom se prolomio dugotrajan i glasan pljesak svih nazočnih.

A. Banović / foto: Foto video “M” i Pero Šola

ĐAKOVO (TU) – Đakovački bogoslovi i đakoni sa svojim poglavarima, mo. Ivanom Andrićem, rektorom, mons. Karlom Višatickim, duhovnikom, vlč. Antunom Japundžićem, vicerektorom i preč. Matom Gašparovićem, ekonomom, bili su u subotu 5. svibnja 2018. u prostorima Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu domaćini tradicionalnog susreta svih bogoslova, đakona i odgojitelja s roditeljima i drugima članovima njihovih obitelji.

Gospodin gleda što je u srcu

Ovogodišnji susret započeo je prigodnim programom u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma, koji je moderirao Dominik Nedeljković, duktor sjemenišne zajednice. U sklopu programa, molitveni uvod predvodio je bogoslov Domagoj Brkić i Vesna Vuksanović, majka bogoslova Josipa. Potom je mons. Karlo Višaticki, duhovnik Sjemeništa, održao kratak duhovni nagovor na temelju biblijskog teksta koji govori o Božjem izboru i pomazanju Davida za kralja (usp. 1 Sam 16,1-12).

Duhovnik Višaticki tumačio je kako se Božji izbor i poziv uvelike razlikuju od ljudske logike izabiranja. »Samuel mora pomazati budućeg izraelskog kralja. On sudi ljudski. Kada je ugledao najstarijeg sina Eliaba, Samuel se odmah oduševio: to je taj. Nema što razmišljati. Ali Gospodin kao da kaže: polako Samuele, nije on taj kojega sam izabrao. Pisac teksta komentira: Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Na tom je tragu mons. Višaticki predstavio i bogoslove kao one koji nisu najjači, najsnažniji niti najljepši, ali ih je Gospodin pozvao, naglašavajući kako je upravo u tome tajna poziva. Na kraju se obratio i samim roditeljima rekavši kako su oni niz godina odgajali svoje sinove te da je sada na poglavarima da dalje, surađujući s Bogom, nastave raditi na istoj njivi. »Zajednička nam je zadaća, vas kao roditelja i nas kao tima odgojitelja u Sjemeništu, pomoći tim mladim ljudima da dođu do svoga cilja, do oltara, da Duh Gospodnji ostane trajno na njima.«

Program je zaključen kratkom prezentacijom nedavno održanog Sedmog kongresa bogoslova Crkve u Hrvata, kojem su đakovački bogoslovi bili domaćini te glazbenom točkom Zbora bogoslova Zdravo Marijo (Vlado Sunko).

Svećeništvo – dar od Boga po službi Crkve

Drugi dio susreta započeo je u đakovačkoj prvostolnici svečanim euharistijskim slavljem koje je, uz koncelebraciju sjemenišnih poglavara, predvodio mons. Đuro Hranić, nadbiskup, a pjevanjem animirao Zbor bogoslova. Tom je prigodom nadbiskup Hranić primio devetoricu bogoslova među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata (admissio ad ordines). To su za Đakovačko-osječku nadbiskupiju Bruno Diklić (Slavonski Brod 7), Robert Erk (Osijek 2), Krešimir Iljazović (Slavonski Brod 6), Matej Jurišić (Podvinje/Bukovlje), Antun Nikolić (Otok), Filip Sertić (Sibinj) i Josip Vuksanović (Semeljci), za Srijemsku biskupiju Dejan Komjat (Šid) te za Subotičku biskupiju Bogdan Rudinski (Subotica).

Tumačeći u svojoj propovijedi evanđeoski tekst o ženi poganki koja moli Isusa za ozdravljenje svoje kćeri (usp. Mt 15,21-28), nadbiskup je okupljenim vjernicima predstavio bezimenu strankinju iz evanđeoskog ulomka kao odvažnu, hrabru i zahvalnu ženu vjernicu. Njezina vjera nadilazi uskoću i tvrdoću vjere drugih Židova te ona čvrsto vjeruje da Bog jedini može ozdraviti njezino dijete.

U tom kontekstu nadbiskup je istaknuo: »Dragi admittendi, pred vas je danas postavljen lik žene poganke kao model vjernice, kao model i vaše vjere i molitve, kao primjer vjere koja je postojana i koja ne trguje s Bogom niti ga kupuje, ne udobrovoljava ga, nego mu se jednostavno bezrezervnim povjerenjem izručuje i prepušta njegovoj volji i providnosti. Žena Kanaanka nas danas, kad dolazite sa svojom molbom pred Crkvu, poziva da ne gledamo usko ili – ili, nego nam pokazuje kako vjera proširuje naše uske ljudske horizonte i kako nas izbavlja iz naše uskogrudnosti, te kako nam daje snagu za povjerenje u Boga i u njegovu očinsku ljubav i vodstvo.«

Komentirajući kako je svećeništvo dar od Boga po službi Crkve, nadbiskup je zaključio homiliju mišlju kako izraziti Crkvi želju da netko želi biti svećenik znači sebe usklađivati s onim što Crkva očekuje od jednog svećeničkog kandidata. To znači raditi na sebi, rasti, kako bih kandidat ispunio pretpostavke da mu se može pokloniti povjerenje i podijeliti mu milost svetog reda.

Susret roditelja zaključen je zajedničkim ručkom u Bogoslovnom sjemeništu te susretom nadbiskupa Hranića s roditeljima ovogodišnjih ređenika u Nadbiskupskom domu. Bruno Diklić / Foto: Nikola Klemen

 

ĐAKOVO (TU) – U ponedjeljak  26. ožujka, nadbiskup mons. Đuro Hranić, bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa, predvođeni svojim poglavarima te župnik Župe Svih svetih u Đakovu vlč. Tomislav Ćorluka pohodili su Dom za stare i nemoćne u Đakovu povodom svetkovine Uskrsa.

Na početku susreta ravnateljica Doma Branka Barna uputila je pozdravnu riječ te izrazila radost što svake godine o svetkovinama Božića i Uskrsa nadbiskup posjeti korisnike i djelatnike ove ustanove. Nadbiskup je u svom nagovoru ohrabrio sve prisutne, rekavši kako Uskrs u svima budi nadu te da sve nakon Velikog petka i tjeskobne Velike subote očekuje radost Uskrsa, potaknuvši na hrabro nošenja vlastitih križeva. Nakon nagovora nadbiskup je svakom ponaosob čestitao nadolazeću svetkovinu Uskrsa dok su bogoslovi pjevali prigodne uskrsne pjesme i podijelili simbolične poklone. Robert Erk

ĐAKOVO (TU) – Gotovo čitav prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije – svi biskupijski svećenici i svećenici redovnici – okupio se na Veliki četvrtak 29. ožujka 2018. u prvostolnici sv. Petra u Đakovu, gdje su slavili Misu posvete ulja. Uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, misno slavlje predvodio je nadbiskup mons. Đuro Hranić.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio sve okupljene svećenike, napose nadbiskupa u miru te svećenike koji slave svoj zlatni i srebrni svećenički jubilej. Zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, slave mons. Luka Marijanović, kanonik Prvostolnog kaptola, vlč. Zlatko Rajčevac, župnik Župe BDM Pomoćnice kršćana u Sotinu, vlč. Stjepan Sokolović, župnik Župe Pohođenja BDM u Šumeću i upravitelj Župe sv. Grgura Velikog u Kaniži, vlč. Helmut Schumacher, župnik Župe Uskrsnuća Gospodinova u Čepinu, vlč. Ilija Raić, župnik u miru te vlč. Vinko Zec, župnik u miru. Srebrni svećenički jubilej, 25 godina svećeništva, slave vlč. Robert Farkaš, župnik Župe sv. Leopolda Bogdana u Slavonskom Brodu, vlč. Marin Knežević te fra Dragutin Bedeničić, OFM, župnik Župe Svete Obitelji u Osijeku.

S posebnim pijetetom i zahvalnošću nadbiskup se prisjetio dvojice svećenika koje je Gospodin pozvao k sebi od prošlogodišnjeg Velikog četvrtka: vlč. Stjepana Klaića te fra Flavijana Šolca, OFM.

Obraćajući se u homiliji okupljenim svećenicima, nadbiskup je istaknuo kako su po krštenju i svetom redu ucijepljeni u Krista, njemu suobličeni i njegovi suradnici te je Kristov program i njihov kršćanski i svećenički program, „tim više što živimo u Hrvatskoj, a različiti pokazatelji govore da je danas među hrvatskim žiteljima posljedicama ratnih razaranja, privrednog kriminala, nedavne gospodarske krize, visoke stope nezaposlenosti, na osobit način pogođen naš slavonski čovjek“.

Nadalje, nadbiskup je naglasio kako se svakodnevno susrećemo s posljedicama korupcije, političkog pogodovanja, privrednog kriminala, dužničkog ropstva, s odlascima mladih i čitavih obitelji u inozemstvo u potrazi za uređenim društvom i boljim životnim uvjetima. „Susrećemo se s materijalnim i duhovnim siromaštvom u svojoj župnoj zajednici, u našoj nadbiskupiji i u hrvatskom društvu. Gospodin nas tako svojim programom, radi kojega je on došao na svijet i radi kojega je i nas pozvao u svoju službu, zasigurno danas pita što je s njegovim programom i sa socijalnim naukom Crkve u našem svećeničkom životu i djelovanju? Pita nas preko siromaha koji svakodnevno kucaju na naša vrata, ali i preko mnogih koji ne skrivaju svoja očekivanja da bismo mi crkveni ljudi trebali dati ozbiljan doprinos kako bi oni najsiromašniji i najugroženiji što lakše podnijeli ova teška vremena“, rekao je nadbiskup Hranić, dodajući kako je svećenik i predstavnik naroda Božjega, koji ne može pred Boga dolaziti sam, ravnodušan u odnosu na ljudske sudbine, živjeti daleko od svoga stada i ne pokazivati zainteresiranost za uvjete, socijalno stanje i položaj svojih župljana, nego nužno s njima i za njih.

Posvijestio je prezbiteriju kako im bez intimne povezanosti s Isusom Kristom ponestaje motivacije, oduševljenja, pastirskog zanosa i ljubavi, solidarnosti i spremnosti na velikodušnost i žrtvu iz ljubavi te da postaju poput loza otrgnutih od trsa; suho šiblje, bez života, bez potrebne pastirske zauzetosti i plodova Kristova spasenja. „Našu osobnu povezanost s Kristom ne može ništa nadomjestiti, nikakve naravne sposobnosti, metode rada niti sredstva. Sve to možemo imati, ali bez osobne povezanosti s Kristom, prije ili kasnije, počinjemo osjećati da nam je život prazan, a rad bezuspješan“, kazao je nadbiskup.

U svojoj homiliji nadbiskup je ukazao i na osporavanja s kojima se ne prestaju suočavati oni koji nastavljaju Kristovo poslanje te napose ukazao na vrstu osporavanja vezanu uz nedosljednost svećenika, dvostrukost života kršćana i svećenika koji čine Crkvu. „Sveti smo po daru Božje milosti, ali smo kao ljudi trajno izloženi slabosti i grijehu. I teško mi sami i crkvena zajednica kojoj pripadamo podnosimo kad nas razgolićuju, kad nam skidaju odjeću i kad nas razapinju prokazujući naše slabosti i dvostrukosti, koje su se uvukle u naše redove i u naš osobni život te blokiraju i razgrađuju lokalnu i sveopću Crkvu. A moramo priznati da nas često osporavaju kako oni koji su na rubu Crkve ili joj uopće ne pripadaju, tako i naši vjernici, nažalost ne samo zbog vjernosti Kristu i evanđelju, nego nažalost i zbog nedosljednosti te zbog neautentičnosti našeg svećeničkog života i svjedočanstva“, rekao je nadbiskup.

Svećenike je pozvao na služenje u ljubavi, a zaključujući homiliju naglasio kako život svećenika pripada drugima i ima smisla ako sami sebe i svoje svećeništvo pretvaraju u dar i velikodušno se stavljaju na raspolaganje onima kojima su poslani. „Obnovom svećeničkih obećanja, obnovimo svoju pripadnost, ljubav i vjernost Isusu. Potvrdimo mu da želimo biti s njim i molimo ga da trajno ostanemo vjerni njegovim milosnim darovima jer je naša vjernost njemu preduvjet i naše pastirske plodnosti“, rekao je nadbiskup, nakon čega su okupljeni svećenici obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup posvetio krizmano ulje.

Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova, pod vodstvom mo. Ivana Andrića.

Susret i čestitanje u Svećeničkom domu

Nakon misnog slavlja svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma susreli s nadbiskupom Đurom i nadbiskupom u miru Marinom, kojima je čestitku uime jubilaraca i cijelog prezbiterija, redovnika, redovnica i svih vjernika uputio ovogodišnji zlatomisnik mons. Luka Marijanović.

U svojoj čestitki podsjetio je kako su tijekom misnog slavlja svi obnovili svoja svećenička obećanja, sa željom da napose prednjače ljubavlju, a narod hrane Božjom riječju i otajstvima. Ukazao je na lijepo duhovno iskustvo: Isus Krist je uskrsnuo! On živi, upravo se zauzima za nas! On je i jučer i danas i uvijek isti! Tu istinu dohvaćamo ne samo svojim očima, već i srcem! To je stvarnost koju neprestano osjećamo, da nam je on blizu, da smo mu po svojem životu važni. On je doista s nama u sve dane do svršetka svijeta. Usprkos svim i čestim katastrofama i nesmiljenim udarcima, mi svoju nadu polažemo u Krista koji je nadvladao smrt i koji zna izlaz iz svih bezizlaznih situacija, rekao je čestitajući mons. Marijanović, poželjevši nadbiskupima i njihovim suradnicima sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane, sa željom da se i dalje zauzimaju za život u opustošenoj slavonskoj zemlji te svima učvršćuju nadu, pa i protiv svake nade. A. Banović