Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Na blagdan sv. Ilije, proroka – zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u utorak, 20. srpnja večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici predvodio je nadbiskup Đuro Hranić. Uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, koncelebrirala su još sedmorica svećenika. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je podsjetio okupljene kako je svetog zaštitnika naše današnje nadbiskupije donio bosanski biskup Ponsa, koji je ubrzo nakon što je 1239. godine darovnicom hrvatskog hercega Kolomana dobio na dar posjede Đakovo i Breznu, iz Bosne preselio u Đakovo gdje je i ostao te je nastavio častiti i nebeskoga zaštitnika svoje biskupije sv. Iliju, proroka.

U svojoj propovijedi nadbiskup je govorio o sv. Iliji, njegovom sukobu sa svećenicima kulta boga Baala te njegova progona od kraljice Izabele, straha i bijega u pustinju te je ukazao na Ilijino stanje u pustinji, na njegovu bespomoćnost, ostavljenost od sviju i razočaranje, uslijed čega je bio spreman i dići ruku na sebe. Tada mu Bog šalje gavrana s vodom i kruhom te Ilija 40 dana ide kroz pustinju do ‘Božje gore’ Horeba, gdje treba doživjeti Božju blizinu. „U stvari, kroz samoću pustinje Bog Iliju vodi k njemu samome, do njegove savjesti da tu progovori njegovu srcu, da ga pouči da Bog nije u nasilju, ognju, u žestini i moći, u potresu ili olujnom vihoru, nego u šaptu laganoga i blagoga lahora, da je pokolj Baalovih svećenika zlo kojim ništa nije postigao, nego da je potrebno ići drugim putem, putem milosrđa i ljubavi“, rekao je nadbiskup.

„Na vrhuncu planine čovjek je bliži Bogu, bliži nebu i Bog kao da mu izgleda dostupniji. Odatle, uronjen u tišinu, čovjek motri svijet koji je ostavio umanjenim i stavljenim u pravu perspektivu. Što se više Ilija penjao u vis, to mu je sve zemaljsko postajalo manje. Na gori se pozornost može usredotočiti na ono što je bitno, a duša se može lakše prepustiti Bogu i njegovim naumima. Na Horebu, na mjestu gdje je Mojsije susreo Boga u gorućem grmu i gdje je dobio ploče Saveza, na tom mjestu Božje objave i svetom mjestu za njegov židovski narod, Ilija u ruševinama svoga života i djelovanja, žedan Boga i njegove blizine, na izvoru vjere svoga naroda traži Boga i nalazi rješenje. Bog ga vraća na početak povijesti spasenja na kojemu se zasniva i njegova proročka služba i poslanje“, kazao je nadbiskup, poručujući kako je to poruka za sve vjernike, da se su svome umoru i bezvoljnosti, kada vidimo da smo pogriješili i učinili krive korake, znamo približiti Bogu i dopustiti Bogu da nam se približi, da znamo moliti za poučljivo srce.

Zaključujući homiliju, nadbiskup je potaknuo okupljene da se mole i utječu sv. Iliji, jer je on ‘divan i tako ljudski’ nebeski zaštitnik, a svi mi trajno smo u potrebi obraćenja, Božje snage i milosrđa te samo zahvaljujući snazi koja dolazi od Boga možemo ostvarivati svoje poslanje. Nakon završnog blagoslova, brojni su se vjernici zadržali u molitvi pred oltarom sv. Ilije. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – Prvi šleper s obnovljenim dijelovima orgulja đakovačke katedrale, koje su se od rujna 2017. godine nalazile na restauraciji u Radionici Škrabl u Rogaškoj Slatini, u ponedjeljak 3. svibnja stigao je pred đakovačku katedralu. Kako doznajemo, prvo su stigle zračnice, dio drvenih cijevi i takozvane prospektne cijevi, odnosno one koje čine ukrasni zid.

Maestro Ivan Andrić, voditelj Nadbiskupijske glazbene škole i regens chori u đakovačkoj katedrali, nije skrivao zadovoljstvo što je konačno došao ovaj dan, koji pretpostavlja nastavak montaže i radova koji će se odvijati u Đakovu. „Teško je predvidjeti kada ćemo orgulje ponovno čuti u punom sjaju jer je ovo vrlo zahtjevan proces. Montaža će trajati dosta dugo, a predviđa se da bi samo dva i pol do tri mjeseca, kada se orgulje slože na koru, trajalo njihovo uštimavanje“, kazao je mo. Andrić, dodajući kako je ovo bio prijeko potreban remont, jer od 1936. godine, kakao su postavljene, orgulje nisu doživjele ovako sveobuhvatnu obnovu.

Da je restauracija đakovačkih orgulja bila zahtjevan projekt, potvrđuje i Andrej Peperko, voditelj radionice Škrabl, koji je kazao kako je vrijeme napravilo dosta štete na orguljama, ali i prethodno rađeni zahvati. „Radimo na tome da montaža krene što prije, da dođemo i krenemo s radovima u kućištu. Prije toga treba sačekati neko vrijeme da se zračnice klimatiziraju, dobiju potrebnu vlagu i temperaturu“, rekao je Peperko, dodajući da ove orgulje imaju sveukupno oko 400 tisuća dijelova!

Vrijednost obnove đakovačkih orgulja, koje su spomenik kulture Republike Hrvatske, bila je procijenjena na oko 360 tisuća eura, a sredstva za restauraciju osigurala je Đakovačko-osječka nadbiskupija i Ministarstvo kulture. Orgulje je gradila poznata slovenska tvrtka Franca Jenka, imaju 73 registra, tri manuala i pedal s 5486 svirala. Prve orgulje izgorjele su u velikom požaru koji je u katedrali buknuo 1933. godine, a sadašnje orgulje postavljene su prije 85 godina. Anica Banović

 

 

ĐAKOVO (TU) – U Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu 7. svibnja otvorena je izložba pod nazivom „30 godina Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera“, o 30. obljetnici osnutka spomenute ustanove te 20. obljetnici otvorenja njezina izložbenog prostora u potkrovlju zgrade.

Program je započeo pjevanjem hrvatske himne koju je izvela Muška vokalna skupina „Bećarine“, a potom je okupljene pozdravila kustosica Muzeja Irena Ivkić, koja je moderirala događaj. Ravnatelj Muzeja vlč. Tadija Crnjak podsjetio je na 4. svibanj 1991. i otvorenje stalnog postava posvećenog biskupu Strossmayeru. „Ponosni što smo kroz sve izložbe pridonijeli kulturi grada Đakova, a na poseban način ponosni smo na naš stalni postav putem kojega svi mogu bolje upoznati život i djelo biskupa Strossmayera“, rekao je ravnatelj Crnjak, dodavši kako se ove večeri otvara jedna netipična, dokumentacijska izložba.

Mirko Ćurić, prof., stalni suradnik Muzeja, u nekoliko je rečenica podsjetio na povijest ustanove, na prvog ravnatelja prof. Petra Strgara, na zanimljive događaje te neke najznačajnije izložbe koje su bile postavljene u tom prostoru. „Ovo nije velik muzej, ali je reprezentativan i predstavlja puno toga što bismo mi u Đakovu htjeli da se zna o biskupu Strossmayeru“, rekao je među ostalim Mirko Ćurić, dodavši kako je ova ustanova svojim kontinuitetom izlaganja i događanja izrazito utjecala na kulturu grada Đakova.

Okupljene je pozdravio i dogradonačelnik Robert Francem, rekavši kako je Strossmayerov muzej nositelj kulturnog života i dio identiteta grada Đakova. Čestitajući 30. obljetnicu osnutka, potvrdio je kako je Muzej trajni partner Grada Đakova u kreiranju ne samo kulturno-umjetničkog života, već i najvažnijih trenutaka naše povijesti.

Na kraju se okupljenima obratio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, koji je pozdravio sve okupljene, među kojima i pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, koji je tijekom dvije godine obnašao službu ravnatelja Muzeja. „Crkvena kulturna baština je nastala kao poseban izraz čovjekova odaziva na Božju ponudu spasenja i njegove suradnje s Bogom kroz povijest Crkve. Crkvena kulturna baština stoga ima i ulogu navještaja Evanđelja, poučavanja u vjeri i dijaloga s najširim krugom ljudi jer iz umjetničkih izričaja i crkvene kulturne baštine svi ljudi, i kršćani i nekršćani, mogu usvajati biblijske sadržaje te izgrađivati i obogaćivati svoj odnos s Bogom, svoju vjeru te svoje etičke i moralne stavove”, rekao je nadbiskup Hranić.

Upućujući čestitku ravnatelju, djelatnicama i suradnicima, nadbiskup je rekao: „Radujem se i čestitam 30. obljetnicu osnivanja i djelovanja Nadbiskupijskog spomen-muzeja J. J. Strossmayera, koji čuva uspomenu na život i djelo jednoga od najvećih biskupa u povijesti naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, o biskupu utemeljitelju i obnovitelju danas središnjih kulturnih, prosvjetnih i znanstvenih ustanova hrvatskoga naroda i društva, koji kaže da je kulturno, umjetničko i znanstveno stvaralaštvo „glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti”. Čestitam i na 20. obljetnici djelovanja izložbenog prostora, koji nam omogućuje upoznavanje i susretanje s brojnim umjetnicima i kulturnim djelatnicima iz Slavonije i čitave Hrvatske te zahvaljujem na trudu koji je uložen u djelovanje i aktivnosti Spomen-muzeja.“

Nadbiskup je na kraju istaknuo kako se Spomen-muzej afirmirao i kao ustanova koja je u stanju biti i nositelj projekata koji bi trebali omogućiti temeljitiju obnovu Strossmayerove katedrale u Đakovu i konkatedrale u Osijeku te omogućiti valorizaciju, obnovu i predstavljanje cjelokupne kulturne baštine središnjih ustanova te župnih zajednica Đakovačko-osječke nadbiskupije na visokoj i stručnoj razini, kroz koje bi Spomen muzej i Dijecezanski muzej trebali prerasti u Nadbiskupijski muzej J. J. Strossmayera, dobiti prikladne prostore te se uvrstiti u popis najznačajnijih kulturnih ustanova Slavonije i Hrvatske.

U prigodi 30. obljetnice osnutka, Spomen-muzej biskupa Strossmayera izdao je prigodnu brošuru u kojoj se nalaze opći podatci o Muzeju, presjek tridesetogodišnjeg rada, podatci o dosadašnjim ravnateljima te popis svih izložaba koje su bile postavljene od 1991. do danas. Anica Banović

 

ĐAKOVO (TU) – Bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predvođeni sjemenišnim poglavarima i studenti KBF-a u Đakovu, pod vodstvom uprave Fakulteta, pošli su 13. svibnja, na svetkovinu Uzašašća Gospodinova na svoje zavjetno hodočašće u Gospino svetište u Dragotinu.

Hodočašće nosi dimenziju zavjetnog budući da je tik nakon II. svjetskog rata postojala ozbiljna prijetnja da se, uz druge, prisilno zatvori i Bogoslovija u Đakovu. Uz veliko zalaganje kao i utjecanje Blaženoj Djevici Mariji, Bogoslovija nije bila zatvorena. Upravo su zbog toga 1956. godine odlučili poglavari ondašnje Visoke bogoslovne škole i Sjemeništa dva puta u godini 13. u mjesecu (u jesen i proljeće) hodočastiti Gospi Dragotinskoj.

Svetu misu predvodio je nadbiskup đakovačko–osječki u miru Marin Srakić. U koncelebraciji su sudjelovali nadbiskup Đuro Hranić, pomoći biskup Ivan Ćurić, poglavari Sjemeništa na čelu s rektorom Stjepanom Radićem, dekanom KBF-a Vladimirom Dugalićem, drugi svećenici i profesori, nekoliko svećenika iz Doma za umirovljene svećenike te domaći župnik Ivan Stipić.

U svojoj je propovijedi nadbiskup Srakić istaknuo kako današnja svetkovina upućuje na Kristov slavni trijumf. Na prvi dan Uskrsa ustao je iz groba kao pobjednik, a u ruci mu je bio simbol pobjede – križ. Naglasio je da našu radost upotpunjuju i Isusove riječi: „Idem pripraviti vam mjesto“ te da dok on pripravlja mjesto, mi ga moramo slijediti u stopu, nastaviti borbu s Božjim neprijateljem: đavlom, zlom i grijehom. Ta borba nije laka. Iskustvo uči da smo u borbi često pretrpjeli poraz. Stoga je važno sjetiti se Kristovih poraza jer su se oni na kraju pretvorili u pobjedu nad đavlom i svemu onom što se uz njega veže – zlo, grijeh, propast. Krist je izabrao Maslinsku goru da s mjesta na kojem je započeo muku pobjedonosno uziđe na nebo, rekao je među ostalim nadbiskup Marin.

Potom je govorio o Blaženoj Djevici Mariji, rekavši kako ona predstavlja onu zvijezdu koja je uvijek pratila svojega Sina, radošću ali i poniznim prihvaćanjem svih poteškoća na koje je nailazila u ispunjenju svoje uloge u povijesti spasenja. Istaknuvši Marijinu radost, koja je posebno svojstvena mladim ljudima, spomenuo je da se ona radovala već na vijest utjelovljenja: „Veliča duša moja Gospodina, i klikće duh moj… Ako se pastir raduje kad nađe izgubljenu ovcu, ako se žena raduje kad nađe izgubljenu drahmu, ako se raduje milosrdni otac kad mu se vrati grješni sin, ako je evanđelje zabilježilo za apostole: ‘Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina’, onda to pogotovo vrijedi za Mariju, a time i za sve nas. U tom smislu, smijemo bez ikakve zadrške, zaključio je nadbiskup Marin, primijeniti na Mariju riječi starozavjetne majke i žene Ane: ‘Kliče srce moje u Gospodu, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj (1 Sam 2,1). I mi se danas svi zajedno s Marijom radujemo slaveći ovaj veliki blagdan Uzašašća, blagdan pobjede dobra nad zlim, pobjede života nad smrću!

Po završetku euharistijskog slavlja bogoslovi i studenti laici kratko su se zadržali u pobožnosti koju je predvodio duhovnik Sjemeništa Karlo Višaticki, nakon koje su nastavili kršćanski agape s prigodnom zakuskom u prostoru svetišta. Euharistijsko slavlje pjesmom i asistencijom animirali su bogoslovi te studenti i studentice KBF-a u Đakovu. Hodočasnike je pri tome poslužilo i lijepo vrijeme, tako da druženje uz pjesmu i radost moglo nastaviti tijekom čitavog poslijepodneva. B. Prelčec

 

ĐAKOVO (TU) – Ljetna terasa Centra Amadea u Đakovu pružila je i ove godine povoljnu priliku za Hodočasnički dan blaženoj majci Mariji Tereziji 16. svibnja, na koji su se (dosad svake godine, osim prošle) okupile osobe s invaliditetom slavonske regije, njihovi roditelji i prijatelji. Zbog pandemijske situacije broj je sudionika bio manji, ali susret zato nije bio manje radostan.

Članovi đakovačke zajednice Vjere i svjetla, koji nose ime „Tratinčice majke M. Terezije“ u ulaznoj su procesiji donijeli simbole tratinčica pred lik Blaženice, u znak ljubavi i povjerenja u zagovor svoje zaštitnice. Sv. misu predvodio je župni vikar đakovačke Župe Svih svetih, vlč. Dominik Nedeljković, duhovnik zajednice, a sviranje i pjevanje predvodila je s. Deodata Kočonda s kandidaticama.

U molitvu vjernika uključile su se i osobe s invaliditetom, pokazujući tako na zoran način koliko je važna njihova prisutnost u životu župne zajednice. Nakon sv. mise članovi Vjere i svjetla zapjevali su svoju himnu „Bog te ljubi“ i pozdravili Gospu pjesmom „Zdravo, Kraljice mira“. Uslijedilo je radosno druženje uz zakusku, pjesme i neizostavni ples. s. Rastislava Ralbovsky