Vijesti

ĐAKOVO (TU) – U Đakovu, u župi Svih Svetih dana 17. listopada 2020. godine pokrenuta je inicijativa za organizacijom trajnog euharistijskog klanjanja. Nakon Rijeke, Splita i Dubrovnika, na poticaj patera Justa Lofeuda, ova ideja je pokrenuta i u Đakovu s ciljem otvaranja kapele trajnoga klanjanja.

Susret je započeo misnim slavljem u župnoj crkvi Svih Svetih koje je predvodio domaći župnik Tomislav Ćorluka uz koncelebraciju p. Justa Lofeudea i župnog vikara Dominika Nedeljkovića. U propovijedi koju je održao na talijanskom, a koju je prevodio vlč. dr. Grgo Grbešić, p. Justo osvijetlio je lik sveca dana – svetog Ignacija Antihoijskog te protumačio važnost povezanosti Krista i Crkve objašnjavajući kako nema Isusa Krista bez Crkve. Susret je nastavljen euharistijskim klanjanjem u tišini i osobnoj molitvi. Nakon klanjanja p. Justo objasnio je sve detalje trajnog euharistijskoga klanjanja pozivajući sve Đakovčane da se uključe u ovu inicijativu.

Pater Justo Lofeudo, rodom iz Argentine, misionar je Presvetoga Sakramenta te putuje svijetom kao promotor inicijative trajnoga cjelodnevnoga i cjelonoćnog klanjanja. Diljem svijeta danas postoji više od tisuću kapelica u kojima je Presveti Oltarski Sakrament izložen 24 sata dnevno. Inicijativa je započela nakon II. Vatikanskog koncila na poticaj p. Martina Lucie, svećenika Kongregacije Presvetih srdaca Isusova i Marijina. On je krenuo sam, a potom je osnovao redovničku zajednicu koja promovira ovu inicijativu, a kojoj danas pripada i p. Justo. Sve je započelo u Sjedinjenim Američkim Državama gdje danas ima više od 500 kapelica, potom se inicijativa proširila na Filipine, Južnu Koreju, a nakon toga u europske države. Prva kapelica trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj otvorena je u Dubrovniku 11. veljače 2019. godine. Dominik Nedeljković / Foto: Josip Kazalicki

ĐAKOVO (TU) –  U ponedjeljak 31. kolovoza 2020. Misijski centar u Đakovu posjetila je misionarka s. Jacinta Petrović u pratnji svojih susestara: s. Kaje Ljubas, provincijalne poglavarice i s. Cecilije Firić, bivše provincijalke za čijeg mandata je s. Jacinta pošla u misije, primivši misijsko poslanje u đakovačkoj katedrali.

U prostorima Misijskog centra sestre je primila s. Ignacija Ribinski, nadbiskupijska promicateljica župnih misijskih skupina, kao i suradnici Misijskog centra, kojima je svaki posjet misionara radostan i značajan događaj, osobito kad je riječ o misijama u Beninu s kojim Đakovčane veže višegodišnja suradnja. Na kraju susreta uslijedila je izmjena darova, kada su sestre misionarke primile dar za školovanje djece i bogoslova u Beninu. Josip Kazalicki

ĐAKOVO (TU) – Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju, nedavno je uputio svoju Poruku na početku školske i katehetske godine 2020./2021. naslovljenu „Trpljenje iz ljubavi – sjeme novoga govora o kršćnaskoj nadi“. Na samom početku nove školske godine, koja će po mnogočemu biti specifična, nadbiskup Hranić gostovao je u programu Hrvatske radiotelevizije te je kratko  komentirao aktualnu situaciju.

  • Poštovani Nadbiskupe, je li Vijeće za katehizaciju, katehetski uredi pri biskupijama i sami vjeroučitelji spremni za razne scenarije provedbe školskoga programa.

Spremni smo i svi trebamo nastaviti i dodatno se pripremati. Pomno pratimo Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa te preporuke Stožera civilne zaštite.  

Vjeronauk u školi je za učenike koji ga izaberu, zajedno sa svojim roditeljima, jedan od redovitih predmeta i odvija se u okviru redovite nastave u školi te zajedno s drugim predmetima dijeli istu sudbinu s obzirom na način i oblik izvođenja nastave. Naši su vjeroučitelji uključeni u redovite procese reforme obrazovnog sustava i kurikularne reforme, za njih se organizira redovito permanentno obrazovanje…. Dok se za učitelje i nastavnike drugih predmeta permanentno obrazovanje organizira samo ‘on line’, mi se trudimo organizirati ga i ostvarujemo ga i uživo. Vjerujem da kod većine naših vjeroučitelja u školi jača dimenzija spremnosti i snage vjeronauka kao školskog predmeta.  

Kad je u pitanju župna kateheza također nastojimo i želimo odgovoriti zahtjevima izvanrednih okolnosti povezanih s pandemijom koronavirusa. Ne možemo se odreći zajedničkih okupljanja na nedjeljnim euharistijskim slavljima i sakramentalnog života. No, katehetsku i duhovnu pripravu na sakramente kršćanske inicijacije prilagođavamo mogućnostima okupljanja uživo te dodatno snažimo mogućnosti koje nam pružaju elektronička sredstva komunikacije. Nemamo toliko razrađene katehetske planove i programe niti udžbenike i druge materijale kao kad je u pitanju vjeronauk u školi, no svi nastoje dati svoj obol unaprjeđenju katehetskog rada u župnim zajednicama. Moram pohvaliti veliku kreativnost i trud mnogih svećenika, časnih sestara, župnih kateheta i drugih pastoralnih suradnika.

No, moram istaknuti da posebno u vremenima kao što su ova dodatno osjećamo važnost odgoja u vjeri kojega pružaju roditelji te važnost vjerničkog i molitvenog života obitelji. Prepoznajem i ističem velika nastojanja i plodove rada mnogih svećenika i pastoralnih suradnika da roditeljima i obiteljima pomognu u ostvarenju njihova navjestiteljskog i katehetskog poslanja te u ostvarenju službe posvećivanja koja započinje u obitelji i koja se ostvaruje kroz integraciju obiteljskih nastojanja sa zadaćama koje spadaju na župnu zajednicu.           

  • Pred početak svake školske godine uvijek se raspravlja o važnosti, ulozi i potrebi vjeronauka u javnim školama. Koliko je zapravo vjeronauk važan u izgradnji mladih ljudi?

Cjelovitom odgoju jednostavno pripada i vjerski odgoj. On postoji u svim europskim zemljama, osim u dvije. Konfesionalni model vjeronauka dopušta da se učenik u okviru svoga obrazovanja sučeljava i s religioznim pitanjima, da traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja i na pitanje smisla ljudskoga života, da raste u spoznajama o religiji, da ulazi u ekumenski i međureligijski dijalog, da pridonosi međusobnom uvažavanju i prihvaćanju, suživotu i miru te djecu i mlade ohrabruje de istodobno i upuste u otajstva vjere, odnosno religije. Riječ je o ostvarenju one zadaće odgojno-obrazovnog sustava koje se ne bismo smjeli nikada odreći. Trajno postavljanje već nadiđenih pitanja najčešće je pokazatelj netolerantnosti i ideološke zaslijepljenosti onih koji nikako da prihvate pluralno demokratsko društvo.

  • Od više naših biskupa proteklih se mjeseci moglo čuti kako se uvođenjem izborne informatike u niže razrede osnovne škole roditelje stavlja pred izbor – vjeronauk ili informatika, iako djeca mogu pohađati i oba predmeta. Koje je Vaše mišljenje?

Tu su na ispitu roditelji i njihova kršćanska svijest i odgovornost za dobrobit njihove djece, koja zahtijeva holistički pristup te vrednovanje i njegovanje važnosti vjerskog odgoja i duhovnog života za dobrobit njihove djece. Zahvaljujem ravnateljima škola i nastavnicima za korektnost te moram istaknuti da pošten pristup a ne diskriminaciju te marginalizaciju vjerskog odgoja očekujemo od svih ravnatelja i čimbenika odgojno-obrazovnog sustava u RH. Vjerski odgoj i obrazovanje su ustavno pravo djece i njihovih roditelja unutar javnih škola. Škola je delegirani odgojitelj i ima pravo i dužnost odgajati djecu u skladu sa svjetonazorom njihovih roditelja. Ukoliko se pri ponudi i izboru izborne nastave događaju propusti, ukoliko se informatika i vjeronauk predstavljaju kao alternativni predmeti a ne kao predmeti koje se može istodobno izabrati, od roditelja i od drugih poštenih nastavnika očekujemo da reagiraju na nepravilnosti i nepošten pristup te da se založe da svaka škola treba voditi računa o cjelovitom odgoju te poštovati ostvarenje ustavnih prava roditelja i djece te ih poticati i odgajati za suradnju sa školom i za korištenje mogućnosti koje im pruža obrazovni sustav te ustav RH.   

  • Danas u Hrvatskoj počinje nova školska i vjeronaučna godina. Koja je Vaša poruka djeci, roditeljima i učiteljima?

Svoju sam poruku već objavio prije desetak dana pod naslovom: Trpljenje iz ljubavi – sjeme novoga govora o kršćanskoj nadi. U njoj sam poručio da se s jedne strane čini da pred silnim, žalosnim brojkama svakodnevno zaraženih polako gubimo osjećaj za dostojanstvo pojedinca koji pati ili umire, te da ostajemo ravnodušni za njegovu sudbinu. No, moramo ipak primijetiti da je vrijeme kroz koje prolazimo istodobno i znak istinske moći čovječanstva: znak moći solidarnosti i požrtvovnosti za druge. Rastemo u svijesti da smo svi važni i potrebni, ‘svi pozvani veslati zajedno’, svi potrebni utjehe drugoga (…) svi dijelom stvarnosti kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći (usp. papa Franjo, Homilija 27. ožujka 2020.).

Hvala svim roditeljima i učenicima koji žele da u njihovom društvu u hodu prema naprijed bude prisutna i Crkva te izabiru školski vjeronauk i vode računa o eklezijalnoj dimenziji kršćanske vjere te o sakramentalnom životu.

Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

ĐAKOVO (TU) – U subotu, 5. rujna 2020. godine u Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu, svečano je otvorena izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“. Izložba je postavljena u suradnji s Galerijom „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta svetog Josipa iz Karlovca.

Na izložbi su govorili: rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa, mons. Antun Sente, autori izložbe Ivan Ivica Mareković i Kristina Mareković, gradonačelnik Grada Đakova Marin Mandarić, ravnatelj Spomen-muzeja biskupa Strossmayera, mr. Tadija Crnjak, kustosica Irena Ivkić te nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić.

Za glazbeni dio programa pobrinule su se Sabina Bogdanić i Irena Ivkić, članice ŽVS Đakovčanke, koje su izvele dvije duhovne pjesme: „Prva ljubav te zove“ i „Oči u oči“.

„Sretni smo što nakon prvog vala koronavirusa možemo ponovno organizirati izložbe, dakako, uz poštivanje epidemioloških mjera. Izložba je umjetničkog karaktera, ali i edukativnog. Sretan sam što je s nama dvoje umjetnika – Ivan Ivica Mareković i Kristina Mareković, otac i kći, a koje je doveo rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa, župnik u Karlovcu, mons. Antun Sente, koji tamo ima i Galeriju „Martin Borković“ te pastoralno djeluje i kroz umjetnost“, istaknuo je ravnatelj Crnjak.

Mons. Sente u svom je govoru kazao kako je ovo 12. izložba po redu. Krenula je s premijerom u Križevcima krajem mjeseca svibnja kao sadržaj otvorenja Dana hrvatskih svetaca i blaženika, pa nastavkom u Zagrebu, Splitu, Trogiru, Slavonskom Brodu, a rezultat na tom planu bio je i više nego dobar. Uz dojmljivu umjetničku razinu, uloga izložbe je popularizacija hrvatskih svetaca i blaženika, njihovo približavanje vjerničkom puku. Nije se više obilježavala samo svetkovina pojedinog sveca, već je pobožnost prema duhovnim i moralnim vertikalama koje su uzdignute na čast oltara sve više rasla. Njihovu ljepotu duše i život u Božjoj blizini, umjetnici su donijeli preko portreta, sukladno njihovim poetikama.

Povodom izložbe, Mareković je na inicijativu mons. Sentea naslikao portret biskupa Strossmayera, a u čijoj je pozadini katedrala sv. Petra. Tako je naš grad i naša Đakovačko-osječka nadbiskupa postala bogatija za još jednu vrijednu umjetninu.

Stanko Špoljarić, likovni povjesničar i kritičar, nažalost bio je spriječen sudjelovati na samom otvaranju izložbe, pa je kustosica Ivkić pročitala nekoliko njegovih misli vezanih za autore. Istaknuto je kako su Ivan Mareković i njegova kći Kristina akademski slikari te oboje u prikazu odabranih motiva njeguju svoj način oblikovanja. Ivan posjeduje mjeru ekspresionističke otvorenosti, proistekle iz dominante njegova opusa, pejsaža, a Kristina ima naglašen stupanj opisnosti karakterističan za njene figurativne kompozicije. Mareković gestualnošću poteza i kolorističkom ravnotežom radi kompozicije relativno složenog scenarija, premda je figura sveca ili blaženika, naravno, u prvom planu. S mnogo pažnje razrađuje sve detalje. Kristina se koncentrira na prikaz samog sveca, jasan odnos figure i fonda. Čistom bojom malih tonskih pomaka, obogaćenih svjetlom, Kristina gradi vrijednosti inkarnata lica, redovničke odjeće i same pozadine.

„Sveci i blaženici mogu biti umjetnička inspiracija, a meni su bila nova tematika kojom se dotada nisam bavila“, rekla je autorica Kristina. Bilo je istraživanja koje sam trebala proći da napravim određene svece u njihovu karakteru.

Mareković, akademski slikar i autor izložbe, prisutnima je poručio da mu je čast što je sudjelovao u ovako lijepom projektu, koji ga je potaknuo da još više istraži život Katoličke Crkve. Svi smo pozvani na svetost, netko uspije biti svet na jedan sat, netko na jedan dan, a izloženi sveci i blaženici su uspjeli cijeli život, kazao je.

Samu izložbu svečano je otvorio mons. Hranić i istaknuo kako ova izložba predstavlja cvijet Crkve hrvatskoga naroda te poziva na hrabrost uzdići se iznad osrednjosti.

Irena Ivkić/foto:I. Ivkić/tranzistor.hr

ĐAKOVO (TU) – U samostanu Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu, 9. kolovoza 2020. godine, za vrijeme mise koju je predvodio doc. dr. sc. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve, pred provincijalnom poglavaricom, s. Valerijom Široki, u nazočnosti svojih susestara, svoje Prve redovničke zavjete položile su s. Terezija Rukavina, s. Marina Makar i s. Marijela Nikolić. Roditelji, rodbina i prijatelji sestara, nažalost, nisu mogli prisustvovati slavlju zbog pandemije koronavirusa, ali su bili u duhu povezani i također uključeni u molitve sestara.

Predvoditelj misnog slavlja u svojoj propovijedi obratio se sestrama na temelju liturgijskih čitanja te različitih zanimljivih primjera vezanih uz redovničko predanje, kao i uz geslo koje su zavjetovanice izabrale: „Potpuno Raspetome, stoga potpuno bližnjemu, zastupnica Kristove ljubavi“, povezano s riječima Evanđelja po Ivanu 15, 9-17.

Naglasio je: „Ljubav je u središtu života, Isus je to stalno govorio. Ljubav ima svoje lice, ali i svoje naličje. Gdje se ljubav rađa? Ljubav se rađa u intimnosti s našim Gospodinom. I tu dolazi do izražaja naša molitva. Kakva je naša molitva? Hoće li nam otkrivati horizonte ili skrivati pogled, sve ovisi o našoj molitvi. Naš Gospodin je molio, često molio, a kad je bilo najteže, i krvlju se znojio. Nije odustao od molitve jer je u molitvi otkrivao što Bog hoće od njega. A što se događa nama ljudima kad dođu poteškoće? Panika nas uhvati, strah, trčimo od čovjeka do čovjeka.“

U nastavku propovijedi doc. dr. sc. Grbešić pozvao je sestre, posebno jer su Milosrdne sestre Sv. Križa, da dođu pod Isusov Križ i tu crpe mudrost, snagu, strpljivost i iznad svega ljubav, koja otkriva i svijest o poslanju, i smisao života. Uputio je ponovno na usmjeravanje pogleda prema Kristu i njegovim riječima o kraljevstvu Božjem koje je među nama, posebice prisutnošću nevidljivoga svijeta u ovom vidljivom, gdje nevidljivi svijet predstavlja Trojedinoga Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga, Bogorodicu, Blaženu Djevicu Mariju, anđele i svete. Naveo je zatim primjere iz evanđelja u kojima su se osobe promijenile u susretu s Isusom kad ih je upoznao s tim nevidljivim svijetom.

Sestre je pozvao da odškrinu vrata toga nevidljivog svijeta, Kraljevstva Božjega, poput Ilije koji je osluškivao glas Božji na Horebu te da osluškuju Božju volju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

„Naša Crkva, a napose Družba Milosrdnih sestara sv. Križa, obogaćena je zavjetovanjem triju sestara. Zahvaljujemo Bogu na tom daru“, proučile su sestre.

s. Nada Martinković