Vijesti

ĐAKOVO (TU) – "Ljubav uvijek teži da bude trajna, vječna, a to još više vrijedi za Boga koji ne poznaje nikakve granice: povijesne, nacionalne, vremenske. Zajedništvo s Bogom ništa ne može ograničiti, to zajedništvo ne može uništiti niti smrt i upravo je to izvor nade i radosti u nama - smrt je pobijeđena, Krist je pobijedio smrt svojim uskrsnućem iz groba", rekao je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, predvodeći 5. travnja, na svetkovinu Uskrsa, koncelebrirano misno slavlje u đakovačkoj katedrali.

Brojnim vjernicima koji su se okupili na ovom slavlju nadbiskup je u homiliji tumačio rečenicu punu značenjakoju je Marija Magdalena uputila Petru i Ivanu s praznog Isusovog groba: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše!" Tako je među ostalim rekao kako je moguće da i nama otmu Isusa i vjeru u njega, a oteti ga mogu naši grijesi, nevjere, izdaje, iskustvo zla u svijetu... "MarijuMagdalenu ne zanima što je Isus značio za druge ljude, da li su drugi isto tako zabrinuti da ga nema; tu se radi o njezinom Gospodinu, o njenom Isusu. To je, draga braćo i sestre, tajna i našega duhovnog života, tj. stupnja u kojemu su istine vjere postale i naše osobno iskustvo: moj Bog, moj Isus, moja Crkva, moja župna zajednica, moja biskupija", rekao je nadbiskup Hranić.

Spomenuvši kako se Marija Magdalena nije bojala nikakve žrtve samo kako bi ponovno našla Isusa, nadbiskup je istaknuo kako je to put kojim uvijek iznova valja tražiti Isusa: u ljubavi i spremnosti na žrtvu i služenje. "U životu su najzadovoljniji oni koji su spremni prihvatiti i žrtvu iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, koji su spremni ići tamo kamo ih zove poslušnost, koji su spremni na samoprijegor i na žrtvu, ne oni koji gledaju kako će njima biti lakše, jednostavnije i komotnije!", rekao je mons. Hranić te dodao kako se svatko se od nas katkad nađe u situaciji Marije Magdalene: ne vidimo Isusa, ne znamo gdje se nalazi. Tražimo ga, ali ga ne možemo naći.

Okupljene vjernike nadbiskup je potaknuo da ne traže Isusa u praznom grobu, odnosno u onome što je nekada bilo, što je propalo, što se ne može vratiti. Isusa se ne može pronaći bježeći od žrtve i križa, od problema, ne može ga se pronaći niti u strahu, ni u izolaciji, zatvoren u vlastite sumnje i boli... a napast da se Isusa traži na krivom mjestu i na krivi način nažalost prati svakoga od nas, još od Adama i Eve, podsjetio je nadbiskup te istaknuo neke okolnosti u kojima Isus postaje vidljiv i u kojima se očitovao nakon svoga uskrsnuća. Tu je prvo spomenuo upornost Marije Magdalene i njezinu spremnost za žrtvu, kada joj njezina ustrajnost i traženje donose Isusa jer se njoj prvoj javlja. Potom nadbiskup ističe mudrost apostola Ivana koji zna čitati znakove u Isusovu grobu, vidi detalje, temeljit je i uočava da je Isus uskrsnuo jer, da su ga ukrali, ne bi u žurbi slagali i ostavili uredno složene plahte.

Nadbiskup ukazuje na poučljivost i pobožnost dvojice učenika, njihov molitveni i duhovni život, te njihovo slušanje tumačenja Pisama na putu iz Jeruzalema prema Emausu, kada im njihova pobožnost donosi prepoznavanje uskrsloga Isusa. Na kraju, nadbiskup Hranić stavlja naglasak na zajednicu učenika prvoga dana u tjednu, okupljenu na lomljenje kruha. "Toma ne može Isusa naći sam, koliko god da je zasigurno bio ozbiljan tražitelj i zasigurno se trudio te je htio doći do osobnog uvjerenja i osobno susresti Isusa. No, Isusa je susreo tek kad je došao u zajednicu učenika. Isus se pojavljuje među učenicima i oni ga prepoznaju okupljeni prvoga dana u tjednu, u lomljenju kruha, a nedjeljno okupljanje učenika na lomljenju kruha nije ni danas ništa manje važno i za naše prepoznavanje prisutnosti uskrsloga Isusa danas", rekao je nadbiskup Hranić.

"Svi mi, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, poštovane časne sestre, dragi bogoslovi i redovničke kandidatice, molimo za tu istu milost da nam se otvore oči te mognemo prepoznali Isusa i u sivoj svagdašnjici i u ljudskoj slabosti ljudi oko nas, pa da i mi postanemo hrabri i postojani navjestitelji Kristova uskrsnuća", zaključio je u homiliji nadbiskup Hranić te okupljenima u katedrali i njihovim obiteljima, kao i svim tražiteljima uskrsloga Isusa, zaželio radostan i sretan Uskrs. A. Banović

ĐAKOVO (TU) - Svečanom procesijom iz Nadbiskupskog doma do prvostolnice Sv. Petra u Đakovu na Veliki četvrtak 2. travnja 2015. započela je Misa posvete ulja koju je predvodio nadbiskup Đuro Hranić. Pozdravljajući okupljene, napose braću svećenike - uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, njih 160 okupljenih oko oltara, nadbiskup je naglasio posebnost, snagu i dojmljivost današnjega slavlja, kada se okuplja čitav prezbiterij Nadbiskupije i obnavlja svoja svećenička obećanja te na taj način obnavlja i svoju ljubav prema Isusu Kristu i njegovu otajstvenom tijelu koje je Crkva.

S posebnim poštovanjem, uime svih svećenika, nadbiskup Hranić pozdravio je nadbiskupa u miru Marina Srakića te mu još jednom čestitao srebrni biskupski jubilej te 55. obljetnicu svećeništva. Pozdrav je uputio svim svećenicima, redovnicima, braći svećenicima istočnoga obreda - članovima Križevačke eparhije te svećenicima drugih biskupija, a poseban pozdrav uputio je svećenicima jubilarcima. S posebnim pijetetom i zahvalnošću nadbiskup se prisjetio šestorice svećenika koje je Gospodin pozvao k sebi od prošlogodišnjeg Velikog četvrtka do danas: preč. Geze Varge, vlč. Drage Domitrovića, vlč. Ilije Aračića, vlč. Marka Tomića, o. Alfonza Janeša, OFM Conv te o. Zvonka Pšaga, OFM Cap.

U svojoj homiliji nadbiskup Hranić govorio je o dvije nerazdvojne stvarnosti u životu svećenika: pomazanje Duhom Svetim i poslanje, ističući kako Duh Sveti stoji u srcu kršćanske vjere, te identiteta i poslanja svećenika. On je izvor i pokretačka snaga obnove Crkve, ali i njezina poslanja. "Iz našeg identiteta, iz našeg pomazanja Duhom, proizlazi i naše poslanje: a ono je očitovanje djelovanja Duha Svetoga. Duh Sveti se očituje i trebao bi se očitovati kroz naše riječi i kroz naša djela. Mi smo izabrani da Isusova poruka, njegova blaženstva i evanđeoski ideali ne ostanu samo 'mrtvo slovo na papiru'. Naše je poslanje, dakle, da mi budemo očitovanje i oživotvorenje, svjedoci Isusovih blaženstava i evanđeoskih ideala. Upravo se u tome, danas više nego ikada, nalazi najveća zadaća i poslanje svećenika", rekao je nadbiskup.

Među okupljenim svećenicima nadbiskup je pozdravio i čestitao jubilarcima: vlč. Tomi Radišiću čestitao je dijamantni jubilej, 60. obljetnicu svećeništva, a zlatni svećenički jubilej, 50. obljetnicu svećeništva, čestito je vlč. Andriji Kramaru, donedavnom župniku u Vrbanji, vlč. Nikoli Grgiću, umirovljenom župniku u Župi Presvetoga Trojstva u Čepinu, vlč. Vladimiru Mikrutu, nedavno umirovljenom župniku u Bošnjacima te vlč. Boži Rimcu, umirovljenom župniku u Župi Uskrsnuća Gospodinova u Čepinu. Sedmorici svećenika nadbiskup je čestitao srebrni svećenički jubilej, 25. obljetnicu svećeništva: mons. mr. Ivanu Ćuriću, generalnom vikaru i kanoniku Prvostolnog kaptola, preč. Boži Radošu, duhovniku u Bogoslovnom sjemeništu, kanoniku i nadbiskupijskom povjereniku za trajnu formaciju svećenika, vlč. Mati Gašparoviću, ravnatelju UZUK-a i ekonomu Bogoslovnog sjemeništa, vlč. Vladimiru Deliću, župniku u Župi sv. Martina u Privlaci, vlč. Ivanu Juriću, župniku u Župi Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, vlč. Mati Matasoviću, župniku Župe sv. Nikole Tavelića i upravitelju Župe sv. Josipa radnika u Slavonskom Brodu te vlč. Iliji Jokiću, voditelju hrvatske katoličke misije u Ravensburgu u Njemačkoj.

Jubilarcima, te svim ostalim svećenicima, nadbiskup je ukazao na najveće zlo koje može zadesiti svećenike - ravnodušnost prema Duhu Svetomu, koji je svećenički dar te temelj i izvor svećeničkog identiteta, života i poslanja. "U filozofsko-teološkom studiju učili smo stari princip: Agere sequitur esse. Naš esse je naš životni program. Naše svećeničko 'djelovati' sastoji se u našemu 'biti' – biti čovjek Božji, biti čovjek Duha; biti ponajprije svećenik čitavim svojim bićem i srcem. Ukoliko se udaljimo od Krista i zatvorimo za njegova Svetoga Duha, tko smo i što smo tada i u što se pretvara naše djelovanje!?", upitao je nadbiskup.

"Od nas se očekuje i naše je najvažnije djelovanje da snagom Duha Svetoga trajno njegujemo i odražavamo zajedništvo s Bogom, da dopuštamo Duhu Svetome, koji je ljubav Božja, da nas on nadahnjuje i usavršava da možemo ljubiti kao što je Krist ljubio. Kad večeras budemo prali noge svojim župljanima, sjetimo se da je to naš identitet i naše poslanje: da peremo noge, da ljubimo i da služimo iz ljubavi. I kad im večeras budemo lomili i dijelili tijelo Kristovo, i kad sutra budemo legli pred oltar i kad budemo otkrivali križ te ga vjernicima pružali na ljubljenje, sjetimo se da je naše trajno se darivati nesebičnom samozatajnom ljubavlju poput Krista Gospodina koji je darovao svoj život, koji je na križu molio i za svoje progonitelje 'Oče, oprosti im jer ne znaju što čine' te da je i naše biti poput kruha koji se lomi i sjedinjeni s euharistijskim Kristom, koji se dijeli i razdaje za život svijeta", rekao je nadbiskup.

Okupljenim svećenicima naglasio je kako uvijek moraju biti svjesni da su svećenici uvijek znak, znak Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga te snage i djelovanja njegova Svetoga Duha. "Samim svojim identitetom i službom svojim smo vjernicima, ali i drugima koji nas gledaju, proročki izazov na hrabrost darivanja bez uzvrata. I kao takvi smo kritika svake vrste egoizma koji se pokušava prerušiti i predstaviti kao ljubav. A dogodi li se, nažalost, da naš svećenički život prestane biti darivanje i pretvori se u traženje sebe i svoje volje, mi smo i tada znak, ali kontra-znak i najočitiji primjer istine našim vjernicima i široj društvenoj sredini da 'onaj tko hoće svoj život spasiti, da će ga izgubiti'. Sve što imamo i što jesmo, i jedino vrijedno što možemo ponuditi drugima je - Krist", zaključio je nadbiskup u homiliji.

Tijekom mise svećenici su obnovili svećenička obećanja, a nadbiskup Hranić posvetio je krizmano ulje. Liturgijsko slavlje animirao je Zbor bogoslova vođen mo. Ivanom Andrićem. Nakon mise svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkoga doma susreli s nadbiskupom Hranićem. Ondje je najstariji jubilarac, vlč. Tomislav Radišić, nadbiskupima Đuri i Marinu uputio uskrsnu čestitku uime svih svećenika, redovnika i redovnica te Božjega naroda. Čestitajući Uskrs, vlč. Radišić je među ostalim istaknuo: "Mi bismo htjeli da se naš svećenički život i služba, sva naša zajednička i osobna nastojanja, duboko ucjepljuju u iskustvo vjere, ostvarene i življene u zajedništvu Crkve i nošene snagom njezina poslanja. Onako kako su nam to primjerno znali posvjedočiti i naraštaji prije nas – nekada predvođeni biskupima čije velike obljetnice ove godine slavimo - Antunom Mandićem o 200. godišnjici njegove smrti i Josipom Jurjem Strossmayereom o 200. godišnjici njegova rođenja, pridružujući, dragi nadbiskupe Marine, i Vaš srebrni jubilej biskupske službe."

Anica Banović

 

ĐAKOVO (TU) – U koncelebraciji većeg broja svećenika, Misu večere Gospodnje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra 2. travnja predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio 12-oricu 'apostola' – u znak solidarnosti s brojnim nezaposlenima na području Nadbiskupije i cijele Domovine - nezaposlenih muževa, rekavši kako čitava nadbiskupijska zajednica ove večeri želi moliti za njih i sve one koji su zbog nezaposlenosti i neimaštine već napustili i napuštaju Domovinu te odlaze u inozemstvo.

Nakon evanđeoskog odlomka, kojega je otpjevao kancelar vlč. Robert Jugović, nadbiskup je u homiliji istaknuo kako je cijelo Isusovo poslanje sažeto u ovoj Večeri. Isus oko sebe okuplja zajednicu: apostoli su oko njega, moli s njima, navješćuje riječ, daje upute, služi ih perući im noge. Daje zapovijed ljubavi kao temeljni način ponašanja u Crkvi. Istodobno, ova Večera početak je, sinteza i anticipacija vrhunca Isusova života i spasenjskog poslanja: njegove muke, smrti i uskrsnuća. "Ljubav je pokazao kroz služenje. Zato, večeras naše savjesti ispituje činjenica da smo revni u slavljenju euharistije, dok 'pranje nogu' često zapostavljamo. No, mogućnost slavljenja euharistije nam je dar, a pranje nogu i služenje drugima je naša obaveza. Darove rado primamo, a obveze teško prihvaćamo", rekao je među ostalim nadbiskup, dodavši kako su pranje nogu i euharistija znak iste ljubavi Božje.

"Kršćanstvo nije intelektualno pristupanje postulatima vjere ili poticaj na humanost, već prije sveta iskustvo susreta sa živim Bogom koji se u Sinu toliko ponizio - do mjere da je kleknuo pred čovjeka, i toliko žrtvovao da nam je dao svoje tijelo i krv, kako bi svaku osobu pridigao te je učinio dionicom svoga božanskog života. To je temelj naše pobožnosti i međusobnih odnosa", rekao je nadbiskup, dodavši da je upravo zato, u znak solidarnosti s tolikim nezaposlenima i lišenima jednog od temeljnih ljudskih prava, a to je pravo na rad; i istodobno s tolikima lišenima prava na uzdržavanje i prava na vlastito ljudsko dostojanstvo, što je povezano s pravom na rad, odlučio večeras pozvati nezaposlene muževe i očeve, nezaposlene mladiće, da klekne pred njih te im, u osjećaju iskrenog poštovanja i razumijevanja za ono što proživljavaju, opere noge.

"Rastuće siromaštvo i nezaposlenost u Slavoniji i Baranji, ovdje na Istoku Hrvatske, poprimaju uistinu zabrinjavajuće razmjere. U Slavoniju se nekada dolazilo i ona je sve primala i prehranjivala, a danas se iz Slavonije nažalost hrpimice odlazi. I tom simboličkom gestom želimo večeras doviknuti svima odgovornima u našem društvu, od lokalnih političara do državne vlasti, od bankarskih institucija do gospodarstvenika i direktora koji se kao lešinari tuku i svađaju za svoju stranačku i političku prevlast te otimaju posljednje ostatke neuništenoga gospodarstva da su jednaki licemjernim Judama koji prodaju i gaze vas, vaše ljudsko dostojanstvo i Boga u vama. Večeras iz ove katedrale želimo doviknuti: Dosta je politikanstva i bahatog ponašanja! Dosta je sprege politike i gospodarstva te politikantskog upravljanja gospodarskim subjektima i projektima! Dosta nam je licemjerja, beskrupuloznosti i korumpiranih političara te sebičnih gospodarstvenika koji i vlastitu dušu, a ne samo druge ljude, prodaju za novac! Zadaća koju ste preuzeli vi političari, a ne netko drugi, od vas zahtijeva i vi jednostavno morate stvarati uvjete za rad, zaštititi očinstvo i majčinstvo, podržati obitelj, zaustaviti iseljavanje i demografsko starenje te nestajanje našega naroda na ovom politički osjetljivom području na Istoku Hrvatske. Bez vaše međusobne suradnje te bez zajedničkog samoprijegornog rada oslobođenog od brige za sebe, bez vašeg poštenja, čestitosti, istinoljubivosti i solidarnosti s građanima, nema i ne može biti novih radnih mjesta. O vašoj strategiji razvoja, različitim oblicima poticaja za otvaranje novih radnih mjesta, od porezne do energetske i industrijske politike, ovise razvojne mogućnosti ovoga kraja. Ukoliko su vam od toga važnije vaše pozicije, plaće i moć, vaši osobni ili stranački interesi, onda imate moralnu obavezu podnijeti ostavku i građanima reći da na izborima potraže neke druge ljude. Politika nije i ne smije biti svrha samoj sebi, niti se smije svesti na borbu za vlast i očuvanje vlastitih pozicija", poručio je nadbiskup.

Nezaposlenima i svima koji žive na rubu egzistencije nadbiskup je posvijestio kako Isus, unatoč nepravdi i bespomoćnosti, pa čak suočen i s iskustvom Božje šutnje i nemoći pred tajnom ljudskog zla, nije zdvajao niti gubio vjeru i pouzdanje u Oca, a ta ga je vjera ispunila hrabrošću, strpljivošću i postojanošću u trpljenju. "U nama ima i može biti onoliko snage, koliko je u nama vjere. Snagu i nadu u nama možemo obnoviti budeći u nama vjeru u Boga poniženoga, pogaženoga, ubijenoga i pokopanoga, ali i uskrsloga", zaključio je nadbiskup.

Slavlje je nastavljeno obredom pranja nogu dvanaestorici 'apostola', a po završetku misnog slavlja nadbiskup je u svečanoj procesiji prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar, gdje je sve do ponoći nastavljeno klanjanje.

A. Banović

ĐAKOVO (TU) - Ovo je noć kada je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao (Vazmeni hvalospjev) naslov je uskrsne pastirske poruke i čestitke đakovačko-osječkog nadbiskupa i metroplita, mons. dr. Đure Hranića, koju je predstavio na preduskrsnoj konferenciji za medije, 31. ožujka u prostorima Nadbiskupskog doma u Đakovu. Nakon izricanja poruke, nadbiskup je odgovarao na pitanja medijskih djelatnika.

Pastirska uskrsna poruka i čestitka

Samo razum prosvijetljen vjerom može pronicati u smisao 'ludosti križa' te u otajstvu Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća otkriti kako nam je Bog u Isusu Kristu darovao nepresušni izvor svoje ljubavi i spasenja, ističe mons. Hranić u svojoj uskrsnoj poruci i nastavlja: "Ne treba nas stoga začuditi što je današnjem, sekulariziranom čovjeku besjeda o križu često ludost. Mnogi su i danas slični učenicima iz Emausa, koji nisu prepoznali uskrsloga Isusa te, zbunjeni, govore: „A mi se nadasmo.“ (Dj 24,21). Zbog neispunjenih nadanja, pritisnuti teretom svakodnevice – bolešću, nezaposlenošću, siromaštvom, prijetnjom ovrhe, ekonomskom migracijom i odvajanjem od drugih članova obitelji, sporošću rada raznih institucija ili obnove poplavljenog doma, bračnim ili obiteljskim razdorom, osjećajem osamljenosti i napuštenosti te gledajući na poteškoće samo naravnim očima - zaustavljaju svoj pogled na raspetom Isusu i praznom grobu. Ne uočavajući nove obzore uskrsnoga jutra, ponavljaju „a mi se nadasmo“ te se prepuštaju duhu bespomoćnosti i beznađa. Upravo takvima uskrsli Krist i ovoga Uskrsa poručuje: Razapinjanje i smrt nisu kraj. Uskrsno jutro razbija tamu beznađa i otvara vrata nade."

Tamo gdje se čini da je sve mrtvo, sa svih se strana iznenada ponovno javljaju klice uskrsnuća, koje djeluju na otajstven način, naglasio je nadbiskup Đuro i pojasnio: "Usred tame počinje uvijek nicati nešto novo, koje prije ili poslije daje plod. Koliko god da se činilo da posvuda vlada tama, dobro se uvijek iznova javlja i širi. Kad mislimo da se stvari neće promijeniti, uskrsli Gospodin nam pokazuje da je on izvojevao pobjedu nad grijehom, smrću i svakim zlom." Ponovno se vraćajući na primjer učenika iz Emausa, koji su nakon što su im se otvorile oči, prepoznali Isusa u lomljenju kruha i znakovito priznali jedan drugome: ´Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?´, nadbiskup je rekao: "U zajedništvu s Isusom, koje se i danas ostvaruje u euharistijskom zajedništvu, učenici su shvatili da je razapinjanje put kojim svakodnevno moraju ići i oni, te da je zajedništvo s njim, raspetim, ali i uskrslim, nepresušno vrelo iz kojega trajno izvlačimo uvijek novu snagu za nasljedovanje njegove velikodušne ljubavi, napose u različitim oblicima solidarnosti prema 'malenima'."

Podsjećajući da je ovo Godina posvećena života, nadbiskup je rekao: "U ove bolne dane siromaštva i neimaštine, iseljavanja ne samo mladih, nego i čitavih obitelji s djecom; u ove dane rapidne depopulacije naših slavonskih sela i gradova, u vrijeme tolikih razočaranja u nositelje političkoga, gospodarskoga i društvenoga života, pozvani smo biti postojani svjedoci vjere, nade i ljubavi koju nam daje uskrsli Krist. Pozvani smo znati se suobličavati raspetome Isusu, kako bismo iskusili snagu i radost koja izvire iz otajstva njegova uskrsnuća. Tu odvažnost na osobit način molimo za vas i očekujemo od vas, dragi članovi ustanova Bogu posvećenoga života!" Potom je svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, svima koji su životom i službom dionici zajedništva Đakovačko-osječke nadbiskupije, svima u domovini i svijetu, u zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, od srca poželio snagu uskrsne vjere te radostan i blagoslovljen Uskrs.

Svrha apela, siromaštvo

Nadovezujući se na uskrsnu poruku u kojoj je spomenuto siromaštvo i neimaština, iseljavanje, razočaranje u nositelje političkog, gospodarskog i društvenog života, medijski djelatnici nadbiskupa su pitali može li se apelima učiniti bilo što i jesu li Crkva i drugi subjekti društva dovoljno glasni kako bi upozorili javnost. Odgovorio je kako dobro uvijek zahtjeva samoprijegor te je u tome i ljudska veličina, kao i u odricanju od sebe i svojih interesa, te je nastavio: „Bojim se da se previše samodostatnosti, egoizma, uvuklo u nas na svim razinama; od nas, crkvenih ljudi ponajprije, a onda i dalje. Često je, nažalost, u našem političkom životu najvažnije doći na vlast, zauzeti određene pozicije i braniti te pozicije, bilo radi ostvarenja nekakvih osobnih ili usko stranačkih probitaka te se nastoji što je moguće duže čuvati te pozicije. A koalicije se sklapaju samo kako bi se održalo na vlasti. Svima nam je potrebno obraćenje, odustajanje od sebe. Oni koji su spremni preuzeti odgovornost za opće dobro, ne smiju gledati na sebe i svoje stranačke interese, ne smiju imati parcijalan pristup. I baš nam blagdan Uskrsa pokazuje - kada je čovjek spreman umrijeti sebi, Bog to ne može ne nagraditi, ne naplatiti; kada se netko stvarno trudi dati sve od sebe, prepoznat će to i građani.“

Siromaštvo je sve prisutnije, sve je više onih koji kopaju po kontejnerima za hranom, socijalne samoposluge, pučke kuhinje „niču“ jer je potreba velika. Što poručiti ljudima koji doslovno nemaju ni za kruh, bilo je sljedeće novinarsko pitanje, a mons. Hranić je naglasio kako snagu i hrabrost prvo treba crpiti u vjeri. „U takvoj situaciji, u svim tim poteškoćama, vjera daje hrabrosti i snagu za suočavanje. Ako treba - spreman sam i kopati u kanti za smeće jer mi vjera daje snage i za to. Ali, vjera mi daje snage i da gledam oko sebe, uvijek palim svjetlo dobrote u onoj mjeri u kojoj mogu. Nema drugoga recepta, nego da svatko, u svom malo djelokrugu, počne činiti ono što može.

Iseljavanje

Mons. Hranić se potom osvrnuo na iseljavanje mladih ljudi i obitelji. „Razumijem mlade koji ne mogu pronaći posao i obitelji koje se ne mogu financirati, no iskustvo pokazuje da među obiteljima koje odlaze ima i onih koji imaju radno mjesto, ali teško spajaju kraj s krajem pa odlaze u inozemstvo jer će ondje imati veću plaću. Nakon određenog vremena, shvate da je i tamo kruh sa sedam kora, da nije ni tamo idealno, treba raditi, truditi se, i da je standard, ali s druge strane i troškovi, znatno veći.“ Stoga je nadbiskup upitao: „Ako idemo samo gledati sebe, gdje će meni biti lakše, i odlazimo u inozemstvo, tko će ovdje ostati?“

Dijeleći iskustvo nedavnih kanonskih vizitacija na području od Vukovara do Iloka, rekao je: „Strašno je gledati kako nam ta sela i Ilok ostaju prazni. To je i političko osjetljivo, pa to je rub države. Svi zajedno moramo preuzeti odgovornost - od malog, jednostavnoga čovjeka, pa do lokalnih političara i vlasti na državnoj razini, koja mora pokazati osjetljivost za taj kraj koji je toliko pretrpio u ratu i najkasnije se počeo obnavljati. Često se tako neozbiljno prepucavamo, igramo političke igre i to se onda odražava u Vukovaru. Što je drugo ćirilica, nego upravo to, a kakve su posljedice…“ Potom je istaknuo: „Žao mi je kada netko odlazi zato što ovdje nije spreman prihvatiti posao koji mu se nudi; žao mi je kada netko ne koristi one mogućnosti koje ovdje imamo. Tako često podcjenjujući gledamo na skromne mogućnosti. Svi trebamo znati prihvaćati i skromne mogućnosti. Vjera u uskrsnuće čovjeku daje hrabrost i snagu da ide ususret poteškoćama, bude postojan, i onda kada je teško ne klone duhom, već hrabro prihvaća životne izazove i bude snažniji od tame, zla, sebičnosti, egoizma oko sebe.

Dolazak pape Franje i Drugi nacionalni susret obitelji

Pozvan da komentira skori dolazak pape Fanje u Bosnu i Hercegovinu, nadbiskup Đuro rekao je kako Sveti Otac uvijek iznova ugodno iznenađuje te na poseban način bira destinacije kamo ide. „Ako igdje u Europi postoji potencijalni novi izvor nemira, gdje nisu nađena prikladna politička rješenja s kojima će biti zadovoljni narodi i narod koji živi na tom području, onda je to, nažalost, u BiH, gdje nakon Daytonskog sporazuma nitko nije zadovoljan. Papa je prepoznao sve poteškoće s kojima se suočava ta zemlja i to ne samo katolici, iako su katolici i Hrvati, uz duboko poštovanje prema žrtvama u drugim narodima, najviše izgubili i najveće žrtve pretrpjeli. Ali, Papa dolazi ne samo radi Hrvata, nego radi svih naroda, kao prijatelj mira, nositelj evanđeoske poruke… Vjerujem da moralni autoritet kojega ima u svijetu, može pridonijeti pobijedi glasa zdravoga razuma i potrebe za dijalogom, suradnjom i uvažavanjem drugoga na tom području. Vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije bit će omogućeno da pođu u Sarajevo, rekao je nadbiskup, a o tome će nakon Uskrsa napisati i prigodnu okružnicu, te je istaknuo: „Dobro je da pođemo u Sarajevo, da tamo budemo i moralna podrška našem narodu, ali i čitavoj Bosni i Hercegovini koja traži putove dijaloga, mira, zajedničke prosperitetne budućnosti, sklada i prijateljstva.“

Zatim je podsjetio da Crkvi u Hrvata predstoji 2. Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. „Vidite kroz kakvu krizu danas prolaze brak i obitelj. Smatramo da je naše kršćansko poslanje donositi i širiti radosnu vijest o ljepoti i uzvišenosti bračnog i obiteljskog života. Dok mnogi smatraju da je to zastarjela institucija, mi smatramo, i vjernici katolici smatraju, da je važno pokazati kako je lijepo živjeti u braku; živjeti obiteljskim životom, da je skladan, sretan, uspio brak izvor sreće i ispunjenja, ambijent u kojemu se čovjek najbolje, najugodnije osjeća; najprirodniji ambijent u kojemu se rađaju, rastu i odgajaju djeca, buduće stabilne, zdrave, cjelovite osobe jednoga naroda. Svako društvo kojemu je stalo do vlastite budućnosti i te kako zna podržavati, cijeniti i promicati bračne i obiteljske vrijednosti, zato potičemo obitelji da pođu na taj 2. nacionalni susret obitelji na Trsatu, 19. travnja.

Na kraju konferencije, nadbiskup Hranić medijskim djelatnicima poželio je puno osobnog zadovoljstva, uspjeha, radosti te lijepe i skladne brakove, i obiteljske živote. „Vaša je zadaća nositi i buditi nadu, isticati dobro u ovome svijetu, hraniti suvremenoga čovjeka toplinom, nadom, vjerom, da on ima hrabrosti i snage prihvatiti ovaj trenutak. Ne zatamnjujmo obzore, nego ih otvaramo“, rekao je prisutnim novinarima ohrabrujući ih u njihovim svakodnevnim izazovima za pronošenje dobra i istine. M. Kuveždanin

Cijelu Pastirsku poruku i uskrsnu čestitku mons. dr. Đure Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita, možete pročitati OVDJE

Snimku Pastirske poruke i uskrsne čestitke možete pogledati OVDJE.

ĐAKOVO (TU) - Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit u miru, mons. Marin Srakić, koji je prije 25 godina, 24. ožujka 1990. godine, pod geslom "Nadom i radom" u đakovačkoj katedrali primio biskupski red polaganjem ruku i molitvom glavnog zareditelja, danas sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, na istom je mjestu u ponedjeljak 23. ožujka svečanim misnim slavljem proslavio svoj srebrni biskupski jubilej. Slavlje je počelo svečanom procesijom od Nadbiskupskog doma do katedrale, u kojoj su bili vjernici iz Ivanovaca, rodnog mjesta nadbiskupa Marina, obučeni u narodno ruho, 25 biskupa te 210 prezbitera – biskupskih izaslanika i provincijalnih predstavnika redova, članova Kaptola i Zbora savjetnika.

Uz domaćina, đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đuru Hranića,slavlju je nazočio apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D'Errico, kardinal mons. Josip Bozanić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, gotovo svi biskupi HBK, biskupi biskupskih konferencija susjednih zemalja, brojni svećenici, redovnici i redovnice, predstavnici kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica, predstavnici političkih vlasti županija i gradova, gospodarstvenici i brojni drugi predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija, obitelj nadbiskupa Marina, brojni vjernici i hodočasnici.

"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! To neka vam bude jubilej, oprosna godina", tako je predraga braćo i sestre Gospodin pozvao svoj narod na proslavu godine jubileja. Budući da nismo nabrojili sedam puta sedam godina, nego pola od toga, tj. 25 godina, ovaj jubilej nećemo najaviti trubama, nego skromnim kršćanskim slavljem", rekao je nadbiskup Marin Srakić započinjući misno slavlje te pozdravljajući okupljene.

Iz homilije kardinala Josipa Bozanića

Prigodnu homiliju uputio je kardinal Josip Bozanić, koji je prije 25 godina bio jedan od biskupa na biskupskom ređenju mons. Srakića, izrazivši radost što može i danas zahvaliti Bogu za jubilarca te mu čestitati. Osvrćući se na geslo nadbiskupa Marina – Nadom i radom! Kardinal je rekao kako je riječ o nadi koja se rađa iz objave otajstva, skrivenoga vjekovima i objavljenoga u Isusu Kristu; otajstva proizišla iz Božjega Srca od početka, od prvoga čina Stvaranja. "No, nadbiskup Marin je znao da je u ljudskome životu neizostavna muka. Zato se proročki uz riječ nada našla i druga - rad, ali rad kao napor – labor. Nije to tek neko zanimanje i djelatnost, nego posvemašnja uronjenost i zauzetost za nešto. U takvome se radu susreću poziv, nesebičnost, strast i čežnja da nešto bude dobro napravljeno. Kada se takav rad veže uz vjernika, osjeća se marljivost koja računa s Božjom pomoći. Zato je na prvome mjestu nada", rekao je kardinal Bozanić te ukratko podsjetio na bogat životopis današnjega svečara.

Istaknuo je kako o svekolikom zalaganju tijekom 25 biskupskih godina svjedoče djela koja je nadbiskup Marin ostvario sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, pastoralnim djelatnicima i savjetnicima, s cijelim Božjim narodom. Tako je Kardinal spomenuo Sabrana djela mons. Srakića, gdje 'nalazimo u slovima isprepleten život, osjećaje, nadahnuća, oduševljenja, brige… Puno stranica i puno slova, zadivljujući rad, posložen u određene cjeline'. Spomenuo je brojne susrete, razgovore, sakramente, Nadbiskupova izvješća iz vremena Domovinskoga rata 'u koja je utkan život, uvijek oblikovan kršćanskom nadom'.

Nadbiskupa Marina propovjednik je nazvao promicateljem i provoditeljem duha i dokumenata Drugoga vatikanskog koncila, odakle je niknula i Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska, zaključena slavljem u Osijeku 7. lipnja 2003. u zajedništvu s danas svetim papom Ivanom Pavlom II. "Sinoda je omogućila da bude otkriveno lice ove Crkve i ujedno usmjerila budući hod ove partikularne Crkve", rekao je kardinal Bozanić te podsjetio na još neka velika ostvarenja - uspostavu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, izgradnju Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice i Arhiva, uređivanje Biskupskoga vikarijata u Osijeku, obnovu Nadbiskupskoga doma i Bogoslovnoga sjemeništa, trajnu skrb za katedralu, obnovu i izgradnju ratom stradalih župa, uzdignuće Biskupije sa sjedištem u Đakovu na razinu nadbiskupije i metropolitanskog sjedišta nove Đakovačko-osječke crkvene pokrajine…

"Poznato nam je koliko je razboritosti i pozornosti prema čovjeku utkano u pokušaje nadbiskupa Marina da u vremenima mržnje ne prestane govoriti kršćansko dostojanstvo. Činio je to molitvom, ali i ekumenskim susretima. Postojano je dolazila do izražaja čistoća srca koje je moralo osjetiti rane poniženih, prognanih, pogođenih smrću ili nestankom najbližih. I hrvatski branitelji i rastjerani vjernici, kao i neprijatelji, mogli su u njemu susretati iskrenost vođenu istinom koja ne izgovara olako poziv na pomirenje i dobro poznaje cijenu puta opraštanja. Bio je pastir koji okuplja raspršene, njeguje ranjene, liječi bolesne i staje u obranu pred vukovima. Dovoljno je reći da je to pastir koji je morao gledati u svojoj biskupiji razaranje Vukovara… Suočen s time, taj je pastir djelovao vođen ljubavlju i sam osjećajući da to nije snaga koja dolazi od njega nego od Boga", rekao je propovijednik.

Obraćajući se na kraju nadbiskupu Srakiću, kardinal Bozanić je rekao: "Tvojemu biskupskom geslu danas slobodno možemo dodati i treću riječ: Spe, labore et amore! Nadom, radom i ljubavlju! Nakon dvadeset i pet godina biskupstva ljubav se očitovala kao razumljiva poveznica koja drži živom nadu i plodnim rad. Time su se u zajedništvu iznova našle: vjera, nada i ljubav, okosnice svakoga kršćanskog poziva, a naročito biskupskoga. Hvala Ti što si to bio i ostao. Neka Te uvijek prati i čuva zaštita Presvete Bogorodice Marije i nebeski zagovor blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika."

 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pozdravni govori

Mons. Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u RH

Na kraju misnog slavlja pozdravni govor nadbiskupu Marinu uputio je nuncij D'Errico, koji je izrazio radost što nazoči ovoj proslavi te što oko oltara vidi okupljene kardinale, biskupe i svećenike, redovnike, redovnice, vjernike laike, što je, kako je istaknuo, najbolji znak iskrene i duboke zahvalnosti koju svi dijele prema mons. Srakiću za dobro koje je naširoko dijelio tijekom 25 godina biskupske službe.

 Podsjetio je kako je današnjega svečara upoznao dok je vršio službu apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini, kada je na njega ostavila dojam mudrost njegovih intervenata, čvrstoća ljudske i kršćanske formacije, kolegijalni duh koji je uspijevao promicati među biskupima dviju zemalja. "Kada sam prije tri godine bio imenovan za Apostolskog nuncija u Hrvatskoj, našao sam u njemu dragocjen oslonac jer, osim što je bio đakovačko-osječki nadbiskup, bio je i predsjednik Biskupske konferencije", rekao je mons. D'Errico, kojemu je prvi pastoralni posjet bio upravo u Đakovu, gdje je u više navrata doživio očinsku ljubav mons. Srakića prema svećenicima, redovnicima, redovnicama i Božjem narodu koji mu je bio povjeren, osobito prema tadašnjem pomoćnom biskupu mons. Đuri Hraniću, kojega je kasnije papa Franjo pozvao da ga naslijedi kao pastoralnog predvoditelja Nadbiskupije.

 "Zahvaljujem Vam, dakle, dragi preuzvišeni nadbiskupe Srakiću, uime Svetoga Oca i Poglavara Svete Stolice, za primjer koji ste nam dali i nastavljate davati. Želimo Vam dug život i zdravlje; i osobito Vas pratimo snažnim molitvama, puni povjerenja da će Vječni Gospodar života i povijesti nastaviti na Vas izlijevati obilje blagoslova i milosti", rekao je nuncij D'Errico.

 Čestitka pape Franje

Nuncij D'Errico potom je pročitao čestitku s posebnim blagoslovom koju je mons. Srakiću uputio papa Franjo:

Časnom bratu - Marinu Srakiću, đakovačko-osječkom nadbiskupu metropoliti u miru, koji slavi dvadeset i petu godinu od primljena biskupskog ređenja, spominjući se njegova domišljata i plodnog pastoralno služenja, kao i vrijednoga djela što ga je ostvario kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, od srca čestitamo na tako sretnome životnom događaju te mu s radošću podjeljujemo apostolski blagoslov, kao navještaj nebeskih darova i znak bratske ljubavi, tražeći da moli za Nas i za Našu petrovsku službu. FRANJO

 Mons. Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup

U svome pozdravu mons. Želimir Puljić prisjetio se biskupskog ređenja prije 25 godina, rekavši kako se ono odvijalo u vremenu osobitih nadanja i iščekivanja jer se poslije totalitarnog sustava komunizma nazirao dolazak slobode i demokracije. "Ova svečanost vašega biskupskoga jubileja daje i nama prigodu razmišljati o velikoj milosti svećeničkog poziva kojim ste služili kao rektor, profesor i odgojitelj u Bogoslovnom sjemeništu, a k tomu i drugim službama u biskupiji kao kanonik, sudac, član Prezbiterskog vijeća, Zbora savjetnika, Biskupijskog ekonomskog vijeća i dr. Dužnost mi je i obveza zahvaliti za vašu konstruktivnu nazočnost najprije u raznim tijelima Biskupske konferencije, a potom i kao predsjednika Skupštine biskupa Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Osobito mi je drago istaknuti što ste se u duhu vašega biskupskog gesla Spe et labore! kroz to vrijeme pokazali ne samo dobrim radnikom, nego i izvrsnim suradnikom i zapaženim savjetnikom u službi zajedništva i općeg dobra. To je dar kojim vas je Bog obdario, ali ono je i plod svetog sakramenta reda utkano u otajstvo biskupske službe koja stvara školu zajedništva. Svjesni potrebe i važnosti toga dara, nadasve ste to promicali kako na razini biskupa i klera, tako i na razini vjernika laika i na tome smo posebice zahvalni. Pridružujemo se večeras svojom molitvom i dobrim željama da Vas Gospodin blagoslovi i čuva. Ad multos annos dragi slavljeniče!", rekao je mons. Puljić.

 Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup

"Dragi Jubilarče, nadbiskupe Marine, u ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, ali i u svoje ime, od srca pozdravljam i srdačno čestitam. Duga je povijesna veza ove mjesne Crkve i BiH, posebno Vrhbosanske nadbiskupije. I vaš je predšasnik 9 mjeseci bio administrator Vrhbosanske nadbiskupije. Na poseban način želim reći hvala! Hvala Vama i ovoj mjesnoj Crkvi koja je pokazala veliku solidarnost za vrijeme rata, ali i poslije njega. Posebno ste pokazali solidarnost kada smo liječili rane, gradili i obnavljali, vi ste bili tada blizu, hvala Vam. I vaš nasljednik u teškoj poplavi prošle godine pokazao je istu tu solidarnost. Iako ste i sami bili pogođeni poplavom, pokazali ste bratsku solidarnost u našim poteškoćama. Smijem biti i osoban – hvala vam, bili ste moj i odgojitelji profesor i zato obnavljam drage uspomene naše prošlosti. Danas se s vama radujem, s ovom mjesnom crkvom, radi 25 ljeta vaše biskupske službe. Neka Bog nagradi svako dobro djelo što ste učinili i okrijepi Vas u daljnjem životu", rekao je u govoru kardinal Vinko Puljić.

 Lukijan, episkop osječko-poljski i baranjski

Pozdravljajući sve okupljene, a napose slavljenika, episkop osječko-poljski i baranjski Lukijan je istaknuo: "Sabrani oko našega slavljenika možemo ponoviti riječi psalmista Davida koji kaže kako je lijepo i krasno kada braća žive zajedno. Proteklih 25 godina naši se putovi ukrštavaju, a svaki naš susret na javnim skupovima gdje ste predstavljali povjerenu vam nadbiskupiju, a naša smjernost povjerenu eparhiju, bio je okončan srdačnim, iskrenim i bratskim zagrljajem, što je na prisutni narod ostavilo snažan i pozitivan dojam. Danas, kada slavite 25 godina vaše uzvišene biskupske službe, možete biti ponosni jer ste je vršili savjesno, s puno ljubavi i odgovornosti prema Bogu i svome rodu. Molimo se Gospodu i Presvetoj Bogorodici i apostolima Petru i Pavlu da vam podare dug život i krepko zdravlje na mnogaja i blagaja ljeta."

Mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit

Uime čitave Đakovačko-osječke nadbiskupije, svih svećenika i vjernika, redovnika i redovnica te drugih Bogu posvećenih osoba, u ime župnih zajednica, Bogoslovnog sjemeništa, KBF-a, Prvostolnoga kaptola, umirovljenih svećenika, vjeroučitelja, zaposlenika u crkvenim institucijama i ustanovama, uime župnih suradnika te svih Kristovih vjernika laika Nadbiskupije, te u svoje osobno ime, čestitku mons. Srakiću povodom 25. obljetnice biskupskoga ređenja, te povodom 55. obljetnice svećeničkoga ređenja, uputio je nadbiskup Đuro Hranić.

 Istaknuo je marijansku dimenziju u životu mons. Srakića, podsjetivši među ostalim kako je svečar biskupom imenovan na svoj imendan 1990. godine, da nosi ime BDM kojoj se kroz cijeli život utječe kao svojoj majci, moleći njezinu majčinsku zaštitu i pomoć i prepoznaje se njezinim sinom. Dvadeset i pet godina biskupske službe svoga prethodnika mons. Hranić nazvao je izuzetno teškim, ali istodobno i izuzetno plodnim godinama za život Nadbiskupije: S jedne strane Domovinski rat, ratna stradanja, vjernici protjerani iz svojih domova, teritorijalna trećina Biskupije okupirana, trećina Biskupije u drugoj državi, otkapanje masovnih grobnica i sprovodi žrtava. Ali, s druge strane i povratak, duhovna obnova, rad na pomirenju, materijalna obnova Nadbiskupije i istodobno okupljanje svih svećenika i vjernika kroz Drugu biskupijsku sinodu, strateško promišljanje pastoralnih prioriteta i dugoročnog pastoralnog plana te izgradnja zajedništva, snaženje koordiniranog pastoralnog rada i evangelizacijskog poslanja u skladu sa završnim sinodskim dokumentom.

"Zračili ste i svojim biskupskim geslom poručivali 'Nadom i radom!' U tom kontekstu spomenimo da ste bili domaćin svetom papi Ivanu Pavlu II. prigodom njegova apostolskog pohoda Osijeku i Đakovu, da je Vašom nadom i radom naš filozofsko-teološki studij uzdignut na rang fakulteta, da je novim crkvenim ustrojem na prostoru Slavonije i Srijema biskupija uzdignuta na rang nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta, da se istodobno našlo i povoljno rješenje za Crkvu u Srijemu, da je i grad Osijek dobio na svojoj crkvenoj težini, da je stvoren željeni okvir i da je započela skladna i plodna suradnja s Požeškom biskupijom na dobrobit Crkve u Slavoniji kao hrvatskoj regiji", rekao je nadbiskup Hranić.  

"Znajte da i sada, kad ste u mirovini, osjećamo da je Vaša prisutnost među nama blagoslov te da nam Vaša prisutnost ulijeva sigurnost i mir. I sada ste ostali u potpunosti vjerni Vašem biskupskom geslu: 'Nadom i radom!' Nadom i radom ispunjeni su Vaši dani i sada. Doista je Božji blagoslov i prava blagodat imati u svojoj sredini čovjeka i biskupa kao što ste Vi. Znajte da Vas iskreno poštujemo i volimo te da smo ponosni na Vas", rekao je svome predšasniku nadbiskup Hranić, poželjevši da ga po zagovoru njegove zaštitnice BDM Gospodin prati dobrim zdravljem, kako bi i nadalje prosvijetljen svjetlom od Boga, nadom i radom, bio blagoslov za ovu Nadbiskupiju i sve njezine vjernike.

Kao uspomenu i znak zahvalnosti, nadbiskup Hranić svome je predšasniku uručio prigodan poklon – cvijeće i umjetničku sliku zagrebačkoga slikara Smiljana Popovića s likom Bogorodice.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 Zahvala jubilarca, nadbiskupa i metropolita u miru, mons. Marina Srakića

Na samom kraju misnog slavlja riječi zahvale uputio je slavljenik, mons. Marin Srakić. Istaknuo je kako bi mogao putno toga reći i mnogima zahvaliti, prije svega Gospodinu za dar poziva, te svima koji su ga vodili na putu ljudske i svećeničke formacije: pokojnim roditeljima, obitelji i rođacima, zajednici sela mjesta Ivanovci, odgojiteljima i profesorima u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu na Šalati, odgojiteljima i profesorima u Bogoslovnom sjemeništu i visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, napose tadašnjem duhovniku i kasnije biskupu mons. Ćirilu Kosu.

"Zahvaljujem i svima onima kojima sam službom svećenika i biskupa bio pretpostavljen, vjernicima u Slavonskom Brodu, kao kapelan, vjernicima župe Podravski Podgajci koje sam kroz četiri godine predvodio kao upravitelj župe. Hvala bogoslovima i studentima, kasnijim svećenicima, kojima sam bio odgojitelj i profesor, te svim svećenicima suradnicima u Bogoslovnom sjemeništu, Visokoj bogoslovnoj školi, Ordinarijatu kojima sam bio pretpostavljen kao rektor te pomoćni biskup, dijecezanski biskup i nadbiskup. Hvala na svakom obliku inicijative i suradnje. Zahvaljujem braći biskupima u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji koji su tijekom moga članstva u Biskupskoj konferenciji podržavali naše 'đakovačke projekte' i koji su me izborom uvukli u avanturu službe Predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Napose zahvaljujem nadbiskupu Đuri Hraniću koji je bio izuzetno izuzetan suradnik, a i sada je kao nadbiskup-metropolita", rekao je mons. Srakić.

 "U zadnje me vrijeme najviše pitaju: Kada sad promatrate svoj život i rad, biste li drugačije postupili? To se razumije. Poslanica Hebrejima o Velikom svećeniku veli od ljudi je uzet za ljude postavljen. Ja sam od ljudi uzet i za ljude postavljen. Zajedno s jednim svojim predšasnikom priznajem: 'Čovjek sam i ja koji pofaliti mogu, kao i ostali ljudi, a i pofalio sam više puta.' Zato molim Gospodina da mi oprosti moje slabosti, nedorečenosti, moje 'falinge' koje su bile na štetu crkvene zajednice i pojedinih osoba. Ali, mogu iskreno reći da to nije bilo učinjeno zlonamjerno. Svima sam želio dobro, sve sam cijenio, ali tu želju nisam znao svaki puta realizirati", rekao je pred okupljenima mons. Srakić te izrazio zahvalnost papi Franji koji ga je umirovio te svima onima koji su uložili trud u organizaciju ove proslave.

U znak zahvalnosti za izricanje Božje riječi, svečar je kardinalu Bozaniću uručio prigodan poklon – portret biskupa Strossmayera, u godini kada se obilježava 200. obljetnica rođenja i 110. obljetnica smrti ovoga velikog đakovačkog biskupa.

 Pozdravljajući okupljene vjernike nadbiskup Marin je zaključio riječima: "Kao što veli papa Benedikt XVI. - došla je zadnja etapa moga života. Ja vas molim da me podržite svojim molitvama u toj zadnjoj etapi, da doista budem na dobro Crkvi i da moj život bude na slavu Božju. Hvala vam!"  A. Banović