Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Blagoslovom maslinovih grančica na Strossmayerovom trgu ispred Bogoslovnog sjemeništa, procesijom i svečanim misnim slavljem u prvostolnici sv. Petra, koje je predvodio nadbiskup Đuro Hranić, 14. travnja proslavljena je Cvjetnica, Nedjelja muke Gospodnje.

Blagoslivljajući maslinove grančice, nadbiskup je podsjetio  okupljene vjernike da ulazimo u najsvetiji kršćanske godine te se kao zajednica vjernika pridružujemo mnoštvu koje je na prvu Cvjetnicu pratilo Isusa i koje ga već kroz 2000 godina prati na današnji dan. „Dok ćemo u procesiji ići prema katedrali, noseći blagoslovljene grančice, pozvani smo misliti na mogućnost da se i s nama te u nama može dogoditi isti onaj obrat koji se dogodio s onima koji su Isusu mahali i pozdravljali ga na prvoj Cvjetnici“, upozorio je nadbiskup okupljene na đakovačkom trgu.

Kazavši kako je Krist Gospodin je stvarno kralj, vladar, gospodar situacije, ali u skromnosti svoje pojave je ponizan, čak u stalnom poniženju, koje u današnjem navještaju muke te na Veliki petak dosegnuti sramotno dno najcrnjeg rugla, nadbiskup je među ostalim dodao: „Dok nas Isus zove da ga slijedimo na njegovu putu, moramo biti svjesni da njegov put ide kroz poniženja i bol; kroz ljudsku slabost i umiranje. Božje se skriva u ljudskomu, u povijesnom, u poniženom i slabom – do te mjere da se izlaže opasnosti neprepoznavanja; opasnosti prezira i rugla. Nekad je teško, skoro nemoguće, božansko prepoznavati i prihvaćati u konkretnom ljudskom.“

Nakon blagoslova maslinovih grančica, svečanog ophoda i ulaska u katedralu, slavlje je nastavljeno pjevanjem Muke po Luki, koju su predvodili vlč. Zdenko Ilić i vlč. Mato Gašparović, praćeni članovima Mješovitoga katedralnog zbora, pod ravnanjem maestra Ivana Andrića.

U nadahnutoj homiliji nadbiskup je rekao kako je prevrtljivaca uvijek puno, a onih koji ostaju uvijek vjerni u pravilu je malo. Okupljene je potaknuo da se zapitaju: „Kako bi Isus danas prošao? I gdje bi imao mene: među demonstrantima za sebe ili bi i mene imao protiv sebe? Gdje sam ja slab i gdje sebe najlakše prepoznajem: Među izdajicama? Među onima koji se olako laćaju mača? U onim apostolima koji su se razbježali ili u Petru koji ga je slijedio izdaleka, a koliko je bio hrabar jasno je pokazao kad ga je pokraj vatre prepoznala sluškinja? Prepoznajem li se ili vidim među onima koji su Isusa čuvali poigravajući se s njime i zastirući mu lice ili se još i pogrdama nabacujem na njega? Vidim li se u Pilatu koji želi Isusa opravdati, ali ne želi stvoriti sebi poteškoće te se čak preko Isusovih leđa sprijateljuje s Herodom, kojega je do tada držao svojim neprijateljem; i koji je u svojoj popustljivosti pristao na Isusovo razapinjanje iako na njemu nije vidio krivice? Ili se prepoznajem u Herodu koji je Isusa prezreo i ismijao?

Dajem li i ja prednost te više držim više do Barabe, negoli do Isusa te i ja vičem: „Smakni ga, a pusti nam Barabu“? Odbacujem nošenje Isusova križa, doživljavam ga nametnutim te ga nosim nevoljko ili se poistovjećujem s Isusom i spremno prihvaćam da budem dionik njegova križa? Prihvaćam li slabost, poniženje i križ kao sastavni dio Isusova i svoga života ili plačem nad Isusovom i svojom sudbinom? Jesam li grubi vojnik koji poslušno obavlja ono što mu se naredi, ili sam se razvio u pismoznanca koji i Riječ Božju prilagođava sebi ili sam poput sućutne Veronike? One koji mi nanose zlo mrzim i čekam priliku da im vratim jednakom mjerom ili sam spreman zajedno s Isusom moliti: „Oče oprosti im jer ne znaju što čine!“ Ustrajavam li u zlu i tvrdoći srca poput lijevog razbojnika ili sam poput desnog razbojnika spreman priznati svoj grijeh i pokajnički se udariti u prsa? Slijedim li Isusa u njegovu potpunom povjerenju i predanju Ocu? Jesam li sebičan ili sam spreman biti Josip Arimatejac koji se izlaže neugodnosti i opasnosti da od Pilata dobije Isusovo tijelo te mu ustupa i ukapa ga u svoj grob?“

Na kraju svoje homilije nadbiskup je još jednom pozvao okupljene da si postave pitanje: Gdje bi Isus danas pronašao mene i gdje ja danas pronalazim njega? te je zaključio: „Bez obzira na odgovor na ta pitanja, niti smrt, pa niti ona nasilna smrt ne može biti razlog da on ne ljubi svakoga od nas, niti ga umiranje može spriječiti da čuje naše vapaje.“ Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – U ponedjeljak 15. travnja, nadbiskup đakovačko–osječki Đuro Hranić, pohodio je povodom svetkovine Uskrsa dom za starije i nemoćne osobe u Đakovu. U pohodu su po običaju sudjelovali bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa, na čelu s rektorom Stjepanom Radićem i vicerektorom Krešimirom Čuturom.

Osim njih bili su i drugi svećenici, povezani s domom: vlč. Tomislav Ćorluka, župnik đakovačke župe Svih svetih te vlč. Josip Perak i vlč. Vinko Brezovar, umirovljeni svećenici koji pastoralno brinu o korisnicima Doma. Na početku susreta, zamjenica ravnateljice Doma, gđa Irena Kindl, pozdravila je nadbiskupa i sve prisutne. Nadbiskup Hranić prigodnim nagovorom pokušao je predočiti otajstvo Uskrsa, osvrćući se ponajprije na misterij patnje kojoj je podvrgnut svaki čovjek, a posebno oni koji su stariji. Međutim, patnja, i s njom smrt, nemaju zadnju riječ, iako se mogu doimati kao sveprisutni.

Nadbiskup je, naime, ukazao na tako jasnu i nedvosmislenu Istinu, da se sam Bog u osobi Isusa Krista solidarizirao s čovjekom, kako u patnji tako i u smrti. Upravo njihovim preuzimanjem na sebe, Isus Krist postavlja se kao konačni odgovor na misterij patnje i smrti, pri čemu jedino On čovjeka istinski oslobađa ovih spona. Kristovo je Uskrsnuće, nastavio je nadbiskup, potvrda novog života, ali u isto vrijeme i oslobođenje robovanju samodostatnosti, zatvorenosti u sebe, pri čemu je kao primjer „novog života u Kristu“, naveo osobe Marije Magdalene i apostola. Stoga susret s Uskrslim mora biti prvenstveno odnos koji i nas iznutra mijenj, donosi istinsku snagu, ali i radost koju smo pozvani dijeliti onima koje susrećemo.

Nadbiskup je potom korisnicima Doma pojedinačno čestitao Uskrs, obišavši također i one koji radi nepokretnosti nisu mogli sudjelovati u zajedničkom čestitanju. Za to su vrijeme bogoslovi pjevali prigodne korizmene pjesme i dijelili simbolične poklone. Krešimir Iljazović

ĐAKOVO (TU) – Udruga svetog Vinka Paulskog, konferencija Župe Svih svetih u Đakovu organizirala je na Cvjetnicu akciju podjele maslinovih grančica ispred katedrale. Prilog od grančica namijenjen je za pomoć potrebitima od Uskrsa do ljeta.

Isti dan članovi udruge su u prostorijama župe dijelili uskrsne pakete potrebitim obiteljima grada Đakova i okolice. Samo u nedjelju podijeljeno je 140 paketa, a predviđa se podijeliti preko 170 paketa. Udruga se zahvaljuje svima koji sudjeluju u akcijama na kojima se prikupljaju sredstva za pomaganje; tvrtkama, školama, Gradu Đakovu i Nadbiskupiji.

Ivan Bassi

ĐAKOVO (TU) – Mnoštvo vjernika okupilo se u đakovačkoj katedrali na Vazmenom bdijenju u subotu 20. travnja, kako bi proslavili Uskrsnuće Kristovo. Obrede bdijenja predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, uz imenovanog biskupa Ivana Ćurića te veći broj svećenika. Na početku Službe svjetla nadbiskup Hranić blagoslovio je vazmeni oganj na kojem je upaljena uskrsna svijeća, simbol Uskrslog Krista. Svjetlo Kristovo potom je u svečanoj procesiji prošlo kroz dotad zamračenu katedralu te je osvijetlilo.

Vazmeni hvalospjev Exultet uskrsnoj svijeći otpjevao je vlč. Ivan Kunčević, a potom je uslijedila Služba riječi, u kojoj je pročitano više čitanja iz Starog i Novog zavjeta o povijesti spasenja. Ponovno su zazvonila sva katedralna zvona, a Katedralni zbor zapjevao je pjesmu Slave.

Prigodnu propovijed izrekao je imenovani biskup Ivan Ćurić. Na početku je govorio o tami koja je suprotnost svakom postojanju i svakom životu te rekao kako je sve ono što istinski postoji, prema biblijskom nauku, zapravo, istrgnuto i oslobođeno tame.

„Noćas nas rasvjetljuje ‘Svjetlo od Svjetla’, Božji Sin, koji je i sam postao Adamov sin, da sve što je potamnjelo u ljudskom životu on ponovno izvede na svjetlo. I noćas se, još snažnije nego obično, želimo spomenuti njegove ljubavi u kojoj je na sebe preuzeo tamu zla, grijeha i smrti. Nije se libio biti ubrojen među zločince, mučen i razapet, ubijen i pokopan. Zato sva iskustva tame što dolaze iz svijeta oko nas, a još više, tamu s kojom se borimo u svojim srcima – mi hoćemo rasvijetliti blizinom Otkupitelja. Da, slučajno, ne ostanemo ravnodušni na toliku ljubav koju je Krist posvjedočio svojim križem i smrću. Jer Njegova ljubav nije tek obična sućut. Na djelu je Božja snaga kojom nas sam Bog želi ponovno učiniti dionicima svoga božanskog života. I zato uskrsnuće! – koje je otajstvena istina koja – kako nam donosi nauk Crkve – sadrži dvostruki učinak: ‘svojom smrću Krist nas oslobađa od grijeha, a svojim uskrsnućem otvara nam pristup u novi život’“, rekao je mons. Ćurić.

Osvrćući se na ispovijest jednoga teško bolesnog mladića, koji u svojoj 17. godini dolazi do spoznaje da će svi, baš svi umrijeti, te ističe: Živi! Preboli to!, biskup je rekao: „Te su riječi iskrene, i po tome vrijedne; ima u njima stvarnoga realizma našeg života, … Živi i preboli smrtnost! Ali ‘Krist je uskrsnuo’! U naša iskustva, u sve naše misli, u naše uspjehe i padove, u naše planove i projekte, u naše stavove i očekivanja, u naš sveukupni pogled na život i svijet ulazi nova istina: Krist je uskrsnuo!“

Okupljenima u katedrali biskup je posvijestio kako je po događaju Kristova uskrsnuća u životima nas krštenika već sada otkotrljan kamen te je svaki od nas, stoga, pozvan otkriti i prepoznati da je odvaljen kamen tame naših očiju, kamen tame naših srca i naših nada, naših ruku i hoda, kamen naših susreta i razočarenja, kamen s naših grijeha, jer ih je oprala krv Krista, pashalnog Jaganjca novog saveza.

Na kraju svoje propovijedi biskup Ivan uputio je čestitku: „Neka vas sve, draga braćo i sestre, ispuni radost uskrsnuća – da svatko od vas, uvijek s novom svježinom, mogne otkriti: tko je i kakav je naš Bog! Da ga susretnete živa i nazočna u svijetu i prepoznajete njegova djela i ljubav. Da iskrena srca živite svoju krsnu ujedinjenost s Isusom. Da se, najviše i najprije zbog Krista, nikad ne osjećate osamljenima i napuštenima jer je On ponio i na sebe uzeo boli i patnje svih ljudi. Da vas smrt nikada ne plaši tako, kao da Gospodin nije za nas umro i pobijedio smrt. I da sve činite s ljubavlju, nesebični u dobrim djelima, ne gradeći ništa na zlu, laži i grijehu, već da „puni radosne nade“ k srcu prigrlite istinu: Za nas je umro Gospodin. Uskrsnuo je da i mi uskrsnemo – sada na zemlji, u milosti krsnoga života i poziva, a jednoć s Njim preobraženi u punini života i besmrtnosti. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!“

Bdijenje je nastavljeno Litanijama svih svetih, blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja, nakon čega je nadbiskup prošao katedralom te blagoslovljenom vodom poškropio okupljenu zajednicu.

Čestitka i zahvala nadbiskupa Hranića

Prije svečanog blagoslova nadbiskup Hranić izrazio je radost jer se osjetilo da cijela zajednica zajedno pjeva i slavi. Zahvalio je svima koji su pripremali i sudjelovali u ovom slavlju i Vazmenom trodnevlju, napose Mješovitom katedralnom zboru i njihovom voditelju mo. Ivanu Andriću, bogoslovima, ravnatelju obreda mons. Luki Strgaru, domaćem župniku i župnom vikaru, svim župnim suradnicima, sestrama sakristankama, svim svećenicima i biskupu Ćuriću koji je ove noći „lomio“ Riječ Božju. Na kraju je svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs te okupljenu zajednicu vjernika pozvao da se ponovno okupe na istom mjestu i sudjeluju u slavlju biskupskog ređenja mons. Ivana Ćurića na Uskrsni ponedjeljak u 16,30 sati. Anica Banović