Vijesti

ĐAKOVO (TU) – U zajedništvu s jedanaestoricom svećenika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, te s okupljenim vjernicima đakovačke Župe Svih svetih, đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić predvodio je na Veliki četvrtak, 1. travnja, Misu večere Gospodnje u đakovačkoj katedrali, kojom je započelo Vazmeno trodnevlje.

Svoju homiliju biskup Ivan započeo je riječima: „Najradije bismo večeras ponovili sve ono što se dogodilo u „Cenaculumu“, tj. u dvorani Isusove posljednje večere s apostolima u Jeruzalemu. To ćemo u ovoj večeri Velikoga četvrtka i učiniti, ipak sustežući se ove godine od liturgijskoga obreda pranja nogu, zbog prilika i mjera zaštite od pandemijske zaraze. Sve bitne sastavnice događaja Isusove Posljednje večere mi sakramentalno obnavljamo. Ovo je, kao i svako misno, euharistijsko slavlje,  „spomen-čin“. To znači spomen koji nije tek sjećanje, već je čin, posadašnjenje i obnavljanje događaja kad, kako nas nauk Crkve poučava, „kruh i vino, koji, izgovaranjem Kristovih riječi i zazivom Duha Svetoga, postaju Kristovo Tijelo i njegova Krv“.

Spominjući ustanovu sakramenata Euharistije i Svetoga reda, biskup je sve nazočne pozvao „da poput učenika, osjete  nazočnost i blizinu Otkupitelja koji je u dvorani Posljednje večere ustanovio ono od čega živi i čime se hrani Crkva – Euharistiju, te ono na čemu počiva njezino zajedništvo i njezina apostolska vjernost, a to je svećeništvo“. Podsjetio je i na riječi sv. Ivana Pavla II. da je u dvorani Posljednje večere Isus svećenicima svih vremena „stavio euharistijski pečat na njihovo poslanje te ih je, združujući ih sa sobom u sakramentalnom jedinstvu, obvezao da ponavljaju taj presveti znak“.

Gledajući Isusov primjer koji, riječima i gestama, polagano odgaja i učvršćuje svoje apostole, i biskup je postavio pitanje: „Razumijemo li ono što u euharistiji slavimo?“ Na tom je tragu među ostalim podsjetio i na dubinu značenja pojedinih izraza kojima se koristimo u govoru o euharistiji. Tako je ukratko podsjetio „da riječ „hostija“ kojom nazivamo vidljivi euharistijski kruh, zapravo znači „žrtva“ – Kristova otkupiteljska žrtva na križu“. Podsjetio je i na duboki sadržaj riječi „pričest“, koja se odnosi na primanje euharistijskih prilika, kruha i vina. „No u toj se riječi, – naglasio je biskup Ivan – već u našem jeziku, krije riječ „dio“, „čest“, „čestica“. Neki drugi jezici još su jasniji te pričest jednostavno nazivaju „zajedništvo“. Primiti pričest, blagovati s euharistijskoga stola, zapravo znači postati dionikom, tj. sudionikom zajedništva s Isusom Kristom, primiti i prihvatiti njega – njegov život, kao svoj život; njegovu istinu, kao istinu i svjetlo svoga života, njegov put kao svoj životni poziv.“

Ističući da je za Crkvu euharistijski identitet od temeljne važnosti, jer predstavlja vjernost samom Kristovu nalogu, biskup Ivan je podsjetio da je „jedan od prvih znakova krize vjere, na osobnom ili zajedničkom planu, upravo udaljavanje od euharistije i osjećaj kako nam ona nije potrebna, a s euharistijom ni nedjelja, koja je od početaka u samom srcu kršćanske zajednice i njezine vjere.“ „Vjera se očituje i hrani upravo na nedjeljnoj euharistiji te se iz nje pretače u svjedočanstvo i nasljedovanje Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga – našega brata i supatnika, našega Boga ‘svetoga, jakoga i besmrtnoga’“ – istaknuo je na kraju svoje propovijedi mons. Ćurić.

Misa večere Gospodnje završena je prijenosom Presvetog Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar, a vjernici su, potaknuti pozivom biskupa Ćurića, ostali u klanjanju i molitvi pred Presvetim. Mogućnost pobožnosti Getsemanske ure vjernicima je bila omogućena sve do ponoći. A. Banović

ĐAKOVO (TU) – Pokajničkim činom, u šutnji i klečeći te prostiranjem pred oltarom započeli su na Veliki petak, 2. travnja 2021. u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra obredi Velikog petka – služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Uz sudjelovanje nadbiskupa Đure Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića te još nekolicine svećenika, obrede je predvodio župnik đakovačke Župe Svih svetih Tomislav Ćorluka. Zbog epidemioloških mjera nije pjevana nego je čitana Muka Gospodina našega Isusa Krista (po Ivanu) te je izostalo ljubljenje križa, a okupljena zajednica vjernika sabrano je sudjelovala u obredima.  

Župnik Ćorluka uputio je prigodnu propovijed, posvijestivši kako je ovo dan Isusove ljubavi do kraja, dan poslušnosti volji Oca Nebeskog i potpunog predanja u ruke ljudske. „Od ovog petka križ postaje i ostaje kroz cijelu povijest Kristov simbol i simbol nas kršćana, Kristovih učenika. Križ je za nas kršćane svetinja. Od kad je tekla Kristova krv po njemu i od kad je Isus na njemu prignuo glavu i predao svoj duh, on je snaga i inspiracija tolikim milijunima njegovih sljedbenika koji znaju kako živjeti ovaj život i spremni su ga za Krista uvijek darovati. Danas i svaki dan spasonosno je i ozdravljujuće doći pod Kristov križ, zamoliti ga da nam oprosti grijehe, pomogne nositi naše životne križeve i da iscijeli naše rane“, rekao je župnik Ćorluka.

Podsjetivši na riječi velikog svećenika Kajfe: Bolje je da jedan čovjek umre za narod, ustvrdio je kako se te proročke riječi odnose i na nas – da, to je bolje za nas, nego da svatko od nas bude osuđen zbog svojih grijeha. „Mogu se iščuđavati Judi i njegovoj izdaji, Petrovoj brzopletosti i kukavičluku, Pilatovoj neodlučnosti i popustljivosti, velikom svećeniku i vijeću koji su unaprijed bez suđenja nedužnog Krista osudili na smrt, no korisnije je da vidimo sebe s njima i na njihovoj strani. Na njega je pala krivica za moje grijehe. Njegove nas rane iscijeliše. On slabosti naše ponije, naše boli uze na se. Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo. A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. On grijehe mnogih ponese na sebi … Isus iz ljubavi prema meni nije oklijevao ići upravo tim putem kojim bismo zapravo trebali ići mi zbog svojih grijeha. On je odabrao put koji je bio najteži, nejnečovječniji, najokrutniji…“, rekao je propovjednik.

Na kraju svoje propovijedi preč. Ćorluka  istaknuo je kako Veliki petak traje cijeli život, jer će uvijek biti onih koji će pogaziti naše povjerenje i izdati nas, okrenuti nam leđa, napustiti, osuditi, klevetati nas, podcjenjivati, ponižavati, misleći da su oni savršeni i nepogrešivi, ali će uvijek biti makar jedna osoba koja će brisati naše suze, sažaliti se nad našom patnjom, pomoći nositi naš životni križ, pružiti nam dostojanstvo. „A onda će i proći taj Veliki petak i doći će ono u što si uvijek vjerovao, čemu si se uvijek nadao, zora Uskrsnuća i tvoj novi početak, s osobom koju si uvijek volio, svojim Nebeskim Ocem“, zaključio je u propovijedi župnik Ćorluka, pozvavši okupljene da Kristov križ cjelivaju svim svojim srcem, jer ga ne mogu častiti poljupcem usnama.

Uslijedila je sveopća molitva za svetu Crkvu, Papu, vjernike, katekumene, za jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, one koji ne vjeruju u Boga, za državne poglavare i ljude u potrebi te za prestanak pandemije. Uz pjevanje Katedralnog zbora i Zbora bogoslova uslijedilo je razotkrivanje i štovanje Križa te sveta pričest. Obredi su završili prijenosom Presvetog Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar gdje je Božji grob, a vjernicima je ostavljena mogućnost molitve u tišini. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – Blagoslovom ognja, ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće, koja simbolizira svjetlo uskrslog Krista, započeli su svečani obredi Vazmenog bdjenja u đakovačkoj katedrali 3. travnja 2021., koje je uz nadbiskupa u miru Marina Srakića te još petnaestoricu svećenika predvodio pomoćni biskup Ivan Ćurić.

Nakon procesije i paljenja svijeća, vlč. Dario Hrga ispjevao je vazmeni hvalospjev Exultet uskrsnoj svijeći, a potom je uslijedila Služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva katedralna zvona, a okupljena zajednica vjernika, predvođena Katedralnim zborom, zapjevala je pjesmu Slave.

Svoju homiliju biskup je započeo podsjećajući kako se Crkva od samih početaka, od svojih apostolskih korijena, najviše radovala kad su ljudi, kasnije i cijeli narodi, prihvaćali Kristovo Evanđelje, njegovu Radosnu vijest spasenja. Protumačio je: „Crkva je, zapravo, najradosnije pratila one koji su se pripravljali i baš u vazmenoj noći svima jasno očitovali svoje životno pristajanje uz Isusa Krista. Bila je to sasvim osobna i konkretna ispovijed vjere: Isus je moj Spasitelj. I prateći njih – katekumene, novokrštenike, sva je zajednica Crkve, svi koji su već kršteni i opečaćeni pomazanjem Duha Svetoga, htjeli su se upravo u uskrsnoj noći spomenuti svoga krštenja. Zato su baš tu noć posvećivali najsvečanijem, gotovo cjelonoćnom bdijenju. Da u svojim srcima obnove trajnu radost i životnu snagu koju im pruža zajedništvo s Kristom, raspetim i uskrsnulim.  Radost što su ga upoznali i susreli, jer „oni koji prihvate ponudu njegova spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti i duhovne praznine“ (EG, 1). Trebalo im je to najsvečanije bdijenje u uskrsnoj noći da se osnaže za svjedočenje i svoj kršćanski poziv, svjesni zahtjevnosti života, „biti u svijetu, a ne biti od svijeta“, uronjeni u njegove zakone i svakodnevicu, suočavajući se s brojnim izazovima i opasnostima koji čovjeka znaju posve zagušiti, kad jednostavno osjeti da „ne živimo ispunjenim životom, da to nije ono što je Bog želio za nas“ (usp. EG, 2).

Okupljenima u katedrali posvijestio je kako se ove večeri kao vjernici združujmo s milijunima Kristovih vjernika da ponovno otkrijemo i produbimo žar vjere, da bi svijet našeg vremena – kako nas potiču riječi pape Franje – mogao „primiti Radosnu vijest ne od tužnih i malodušnih, nestrpljivih i tjeskobnih“, već od onih koji su u sebe primili istinsku i neprolaznu radost, čije je središte uvijek isto: „Bog koji je očitovao svoju beskrajnu ljubav u Kristu umrlom i uskrslom“ (EG, 11).         

„Draga braćo i sestre! Uskrsnućem je zasjao Kristov križ! Onaj koji je na križu raspet uskrsnuo je! Uskrsnućem, zapravo, dovršava ono što je započeo utjelovljenjem i cijelim svojim poslanjem u kojem je navijestio dolazak Božjega kraljevstva. I sav je Kristov život vodio križu i uskrsnuću. On “uskrsnu kako reče”, zapjevat će nam naša draga uskrsna pjesma. Nije to tek pjesnički zanos“ – rekao je biskup – „to je istina posvjedočena vjerom apostola i riječima evanđelja. Isusovo uskrsnuće najsigurniji je i temeljni događaj naše vjere, njezino srce i središte, osnovna i najveća novost koju kršćanstvo donosi i navješćuje ljudskom rodu. Kad se Crkvi ili kad se vjeri pojedinca oduzme ili se želi makar samo oslabiti vjeru u uskrsnuće, sve se u njoj zaustavlja i gasi.“

Podsjetivši na riječi iz evanđeoskog ulomka: „Uskrsnuo je, nije ovdje!“, biskup je istaknuo: „Nemojte ga više tražiti među mrtvima! Tražite ga, i naći ćete ga svugdje gdje je poprište stvarnog ljudskog života: na svim putovima ljubavi, koji se, na putu nasljedovanja Krista, odupiru zloći i mržnji; na mjestima gdje se živi za druge i s drugima, makar u zahtjevnim iskustvima stradanja i patnje; tražite ga među siromašnom i bolesnom braćom i sestrama, među prezrenima i napuštenima; na putovima služenja, opraštanja i pomirenja.“

Zaključujući svoju homiliju, biskup je ponovio riječi sv. Augustina „Sva je naša vjera u  Kristovu uskrsnuću“ te dodao: „I upravo smo u krštenju započeli milosni put spasenja s Raspetim i Uskrsnulim. S njim smo pozvani umirati „starom čovjeku“ i njegovim navikama, s njim se rađamo kao novi ljudi, suobličeni Kristu uskrsnulomu.“

Bdjenje je nastavljeno Litanijama svih svetih, blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja, nakon čega je biskup Ivan prošao katedralom te blagoslovljenom vodom poškropio sve sabrane. Prije završnog blagoslova biskup je uputio uskrsnu čestitku svima okupljenima i njihovim obiteljima, svoj braći svećenicima, bogoslovima, kao i sestrama redovnicama koje su ove godine, zbog epidemioloških mjera, ostale u svom samostanu.  Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – „Kristovo uskrsnuće je jedina prava zraka nade koja je prodrla u smrtnost našega ljudskog života; to je jedino uže spasa koje nam je pruženo nad provalijom koja zjapi nad našom ljudskom sudbinom“, rekao je nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći na svetkovinu Uskrsa, 4. travnja svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, u koncelebraciji nadbiskupa u miru Marina Srakića te još sedmorice svećenika.

U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio na naviješten ulomak Ivanova Evanđelja koji pokazuje kako za prve svjedoke Isusova uskrsnuća nije bio nimalo lagan proces suočiti se s uskrsnućem. „Bila je to prava drama u kojoj se mukotrpno rađala njihova vjera. Trebalo im je vre­mena da shvate neshvatljivo i da to vjerom prihvate… Budući da uskrsnuće prelazi granice prostora i vre­mena i da nadilazi naše obično ljudsko iskustvo, njega može pravo prihvatiti samo vjera. Put do prihvaćanja uskrsnuća je težak. Ide od praznog groba, preko ukazanja Uskrsloga Isusa učenicima i na kraju se rađa vjera. I kao što je Isusovo uskrsnuće Božje djelo i Božji odgovor na nasilnu Isusovu smrt, tako je i vjera u uskrsnuće Božji dar“, istaknuo je među ostalim nadbiskup, dodavši kako za Isusova učenika uskrsnuće postaje stvarnost tek kad je povjero­vao. A kad povjeruje, onda grob, ono mjesto na kojemu se činilo da su pokopane sve nade, u kojem vladaju smrt, praznina i napuštenost, postaje izvorom novoga života. Grob postaje novi početak.

Okupljenima je posvijestio kako se Uskrs ne može slaviti tako da sve ostane po starom, već Uskrs znači i obrat te novi početak. „Slavljenje Uskrsa nužno vodi do osobnog susreta sa živim Bogom, s uskrslim Isusom“, rekao je nadbiskup te dodao: „Uskrsnuće se istinski slavi tako da odbacimo svoju skeptičnu narav, svo­ju sumnjičavost, svoju uplašenost, razočaranost i povučenost u nas same pred otvorenim pitanjima i problemima, da pred izazovima bračnog i obiteljskog, profesionalnog, gospodarskog, društvenog i političkog života izađemo iz svoga groba u kojega smo se zavukli, te da dopustimo da se povijest razvija i da se povijest spasenja koja je utkana u ljudsku povijest također odvija dalje.“

Snaga uskrsnuća svjedoči se samo na poprištu života

Poručivši kako Uskrs ne poništava križ, nego ga potvrđuje, nadbiskup je rekao: „Bog se zauzeo baš za onoga koji je bio spreman umrijeti i posvjedočio je da novi život i budućnost pripadaju onima koji su spremni na životne izazove, na poraz, na umiranje, na smrt. Snaga uskrsnuća svjedoči se samo na poprištu života. Uskrs nije, stoga, neka­kva nadgradnja, ukras ili luksuz života, Uskrs je srž života, duboka stvarnost koja daje snagu za životne izazove i probleme i onda kada je najteže, jer Bog jedini može okrenuti i zlo na dobro. To je Uskrs u vjeri.“

Na kraju homilije nadbiskup je uputio uskrsnu čestitku: „Svima vama, draga braćo i sestre, želim se obnovljenom vjerom još snažnije usidrite u Božju pobjedu nad smrću i nad svakim zlom. Neka se u svima nama nastani Isusov Duh ljubavi, da nas očisti od zla i svake duhovne nemoći, da nas obuzme njegovo svjetlo i snaga te da tako oslobođeni od straha postanemo dionici istinskog mira, osposobljeni unositi nove odnose u obiteljski život, svjedočiti ih u svakoj prigodi, na svome radnom mjestu, među onima s kojima nas je povezao život; promicati ih u društvenom životu, u poduzetništvu, gospodarstvu i politici, u prosvjeti, znanosti i kulturi, u životu naših župnih zajednica, naše nadbiskupije, Slavonije, Baranje i Srijema i čitave nam drage domovine Hrvatske. Svima vama, osnaženima snagom Kristova uskrsnuća, od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Anica Banović

USKRSNA ISPOVIJED

Hvala svima koji ste se na vrijeme ispovjedili. Molimo Vas ne ostavljajte ispovijed za Sveto trodnevlje. Mogućnost za svetu ispovijed je prije sv. misa: ujutro od 6.30 do 8.00, te od 17 sati.

KRIŽNI PUT

Križni put: danas (Cvjetnica) u 16 sati, utorak (30.3.) u 18 sati, na Veliki petak u 9 sati

LJETNO RAČUNANJE VREMENA

Danas, 28. ožujka smo prešli na ljetno računanje vremena. Večernje svete mise pomičemo za pola sata: nedjeljna u 17 sati, nedjeljom i svaki dan u 18.30.

BRAČNI SUSRET (VIKEND)

U Đakovu se od 16. do 18. travnja održava Bračni susret (vikend). Prijave primaju Mihaela i Dragan 0953914026 ili u župnom uredu.

PAZITELJI KATEDRALE

Nastavili smo s paziteljskom službom u katedrali. Sve vas koji želite jedan sat provesti između 12 i 15 sati u katedrali u molitvi, Božjoj prisutnosti i vršiti paziteljsku službu, molim da se javite u župni ured. Možete također doći i predložiti nekoga tko bi to rado činio.

ŽIVA KRUNICA

Nakana molitelja žive krunice za travanj: za sve vrste ovisnika.

VELIKI TJEDAN

Cvjetnica (28. ožujka): na početku mise u 10.30 bit će blagoslov maslinovih grančica i mala procesija te muka po Marku. Današnja milostinja ide za Božji grob u Svetoj zemlji.

Na Veliki četvrtak slavi se Misa posvete ulja u 10 sati na koju dolaze svećenici iz nadbiskupije.

Misa Večere Gospodnje u 18.30 sati (bez pranja nogu apostolima). U 20 sati je klanjanje za mlade, a od 21 sat do ponoći euharistijsko klanjanje je za odrasle i bogoslove.

Na Veliki petak  u 9 sati je pučka pobožnost: križni put, propovijed i čašćenje čestica Svetoga križa. Poslije podne u 17 sati počinju obredi Velikog petka: Služba Muke Gospodnje, klanjanje Svetom križu i sv. pričest. Nakon obreda je klanjanje do 21 sat. Na Veliki petak je post i nemrs.    

Na Veliku subotu, preko dana se preporučuje pohoditi Božji grob, napose roditeljima s malom djecom. U 20 sati počinju obredi Vazmenog bdijenja, a potom slijedi misa Vazmenog bdijenja. Sveta pričest  preko dana dijeli se samo bolesnicima.

Na Uskrs (4. travnja) prva sveta misa i blagoslov jela je u 7 sati u katedrali. Blagoslov jela će biti i za vrijeme sv. mise u 9 sati, ostale sv. mise su u 10.30 i 17.00 i 18.30 sati. Tko se smatra vjernikom, toga dana bi trebao biti na svetoj misi i pričesti.

Na Uskrsni ponedjeljak, 5. travnja je nedjeljni raspored svetih misa: 7.30, 9, 10.30, 17 i 18.30.

BLAGOSLOV USKRSNOG JELA

U subotu, 3. travnja u 17 sati, te na Uskrs u 7 i u 9 sati u katedrali je blagoslov uskrsnih jela. Katolička Crkva od davnine posebno njeguje blagoslov jela na Uskrs, a koji ima još snažnije značenje od svakodnevnoga blagoslivljanja hrane, jer dolazi nakon četrdesetodnevnoga korizmenoga posta i u tom smislu predstavlja naročiti vid zahvalnosti Bogu na svemu, te je znak povezanosti slavlja Kristova uskrsnuća i vjerničkoga života.

SLAVLJE SAKRAMENATA PRVE PRIČESTI I POTVRDE

Slavlje Prve pričesti planiramo za 2. svibnja, a svete potvrde 23. svibnja u 10.30. Epidemiološka situacija može naložiti promjenu termina. Nadbiskupova poruka vjernicima uz obiteljska slavlja prilikom sv. krizme i prve pričesti „Draga braćo i sestre, najusrdnije molim sve roditelje, krizmanike te sve vjernike da obiteljska slavlja vezana uz sakramentalna slavlja (krizmu, prvu pričest, krštenje) budu veoma skromna te ograničena ma veoma uski krug obitelji i kumova. U skladu sa smjernicama i odlukama Druge biskupijske sinode, sve Vas molim da se ne upuštate u nepotrebne financijske troškove s većim brojem uzvanika, te da se trudite izbjeći sve ono što nije u skladu sa sakramentalnim i crkvenim slavljem. Kumove istodobno molim da se ne upuštate u suvišne troškove, niti u kupovinu neprimjerenih darova. Kumčetu se uz sakramente ne poklanja skupi dar, nego neka uspomena koja podsjeća na primljeni sakrament (Biblija, križ, nabožni predmet ili prikladna knjiga). Roditelje molim da navedeno poštuju osobito ove godine, zbog ozbiljne epidemiološke situacije, te da prilikom krizme, prve pričesti i krštenja na objed ne pozivaju nikoga od rodbine i prijatelja, osim krizmanog kuma ili kume. Obiteljski objed neka se organizira isključivo u vlastitom domu. Usrdno Vas molim da suprotnim postupkom ne navlačite odium javnosti na sebe, na Crkvu i na sakramentalna slavlja. Svima unaprijed zahvaljujem za razumijevanje i suradnju.“  Đuro Hranić, nadbiskup 

TRINAEST UTORAKA SV. ANTUNU

Nastavlja se pobožnost trinaest utoraka sv. Antunu u 17 sati na ljetnoj terasi Centra Amadea.

TRAJNO EUHARISTIJSKO KLANJANJE U NAŠOJ ŽUPI

U crkvi Svih Svetih se održava Trajno Euharistijsko klanjanje. Crkva je danonoćno otvorena i možete kad god prolazite ili imate vremena doći klanjati se u tišini Gospodinu, biti s Bogom, upijati Božju ljubav, snagu, radost, mir, tražiti prosvjetljenje Duha Svetoga za neke svoje odluke… Možete se i prijaviti, te jedan sat tjedno, koji odaberete, provesti u euharistijskom klanjanju.