Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Mnoštvo vjernika okupilo se u đakovačkoj katedrali na Vazmenom bdijenju u subotu 20. travnja, kako bi proslavili Uskrsnuće Kristovo. Obrede bdijenja predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, uz imenovanog biskupa Ivana Ćurića te veći broj svećenika. Na početku Službe svjetla nadbiskup Hranić blagoslovio je vazmeni oganj na kojem je upaljena uskrsna svijeća, simbol Uskrslog Krista. Svjetlo Kristovo potom je u svečanoj procesiji prošlo kroz dotad zamračenu katedralu te je osvijetlilo.

Vazmeni hvalospjev Exultet uskrsnoj svijeći otpjevao je vlč. Ivan Kunčević, a potom je uslijedila Služba riječi, u kojoj je pročitano više čitanja iz Starog i Novog zavjeta o povijesti spasenja. Ponovno su zazvonila sva katedralna zvona, a Katedralni zbor zapjevao je pjesmu Slave.

Prigodnu propovijed izrekao je imenovani biskup Ivan Ćurić. Na početku je govorio o tami koja je suprotnost svakom postojanju i svakom životu te rekao kako je sve ono što istinski postoji, prema biblijskom nauku, zapravo, istrgnuto i oslobođeno tame.

„Noćas nas rasvjetljuje ‘Svjetlo od Svjetla’, Božji Sin, koji je i sam postao Adamov sin, da sve što je potamnjelo u ljudskom životu on ponovno izvede na svjetlo. I noćas se, još snažnije nego obično, želimo spomenuti njegove ljubavi u kojoj je na sebe preuzeo tamu zla, grijeha i smrti. Nije se libio biti ubrojen među zločince, mučen i razapet, ubijen i pokopan. Zato sva iskustva tame što dolaze iz svijeta oko nas, a još više, tamu s kojom se borimo u svojim srcima – mi hoćemo rasvijetliti blizinom Otkupitelja. Da, slučajno, ne ostanemo ravnodušni na toliku ljubav koju je Krist posvjedočio svojim križem i smrću. Jer Njegova ljubav nije tek obična sućut. Na djelu je Božja snaga kojom nas sam Bog želi ponovno učiniti dionicima svoga božanskog života. I zato uskrsnuće! – koje je otajstvena istina koja – kako nam donosi nauk Crkve – sadrži dvostruki učinak: ‘svojom smrću Krist nas oslobađa od grijeha, a svojim uskrsnućem otvara nam pristup u novi život’“, rekao je mons. Ćurić.

Osvrćući se na ispovijest jednoga teško bolesnog mladića, koji u svojoj 17. godini dolazi do spoznaje da će svi, baš svi umrijeti, te ističe: Živi! Preboli to!, biskup je rekao: „Te su riječi iskrene, i po tome vrijedne; ima u njima stvarnoga realizma našeg života, … Živi i preboli smrtnost! Ali ‘Krist je uskrsnuo’! U naša iskustva, u sve naše misli, u naše uspjehe i padove, u naše planove i projekte, u naše stavove i očekivanja, u naš sveukupni pogled na život i svijet ulazi nova istina: Krist je uskrsnuo!“

Okupljenima u katedrali biskup je posvijestio kako je po događaju Kristova uskrsnuća u životima nas krštenika već sada otkotrljan kamen te je svaki od nas, stoga, pozvan otkriti i prepoznati da je odvaljen kamen tame naših očiju, kamen tame naših srca i naših nada, naših ruku i hoda, kamen naših susreta i razočarenja, kamen s naših grijeha, jer ih je oprala krv Krista, pashalnog Jaganjca novog saveza.

Na kraju svoje propovijedi biskup Ivan uputio je čestitku: „Neka vas sve, draga braćo i sestre, ispuni radost uskrsnuća – da svatko od vas, uvijek s novom svježinom, mogne otkriti: tko je i kakav je naš Bog! Da ga susretnete živa i nazočna u svijetu i prepoznajete njegova djela i ljubav. Da iskrena srca živite svoju krsnu ujedinjenost s Isusom. Da se, najviše i najprije zbog Krista, nikad ne osjećate osamljenima i napuštenima jer je On ponio i na sebe uzeo boli i patnje svih ljudi. Da vas smrt nikada ne plaši tako, kao da Gospodin nije za nas umro i pobijedio smrt. I da sve činite s ljubavlju, nesebični u dobrim djelima, ne gradeći ništa na zlu, laži i grijehu, već da „puni radosne nade“ k srcu prigrlite istinu: Za nas je umro Gospodin. Uskrsnuo je da i mi uskrsnemo – sada na zemlji, u milosti krsnoga života i poziva, a jednoć s Njim preobraženi u punini života i besmrtnosti. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!“

Bdijenje je nastavljeno Litanijama svih svetih, blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja, nakon čega je nadbiskup prošao katedralom te blagoslovljenom vodom poškropio okupljenu zajednicu.

Čestitka i zahvala nadbiskupa Hranića

Prije svečanog blagoslova nadbiskup Hranić izrazio je radost jer se osjetilo da cijela zajednica zajedno pjeva i slavi. Zahvalio je svima koji su pripremali i sudjelovali u ovom slavlju i Vazmenom trodnevlju, napose Mješovitom katedralnom zboru i njihovom voditelju mo. Ivanu Andriću, bogoslovima, ravnatelju obreda mons. Luki Strgaru, domaćem župniku i župnom vikaru, svim župnim suradnicima, sestrama sakristankama, svim svećenicima i biskupu Ćuriću koji je ove noći „lomio“ Riječ Božju. Na kraju je svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs te okupljenu zajednicu vjernika pozvao da se ponovno okupe na istom mjestu i sudjeluju u slavlju biskupskog ređenja mons. Ivana Ćurića na Uskrsni ponedjeljak u 16,30 sati. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – „Pobijedila je Ljubav – slavimo Uskrs! Isusov je grob trećega dana od njegove smrti osvanuo prazan. Nije ovdje, nego uskrsnu – rekao je anđeo ženama koje su toga prvoga dana u tjednu došle na grob. Zadnja riječ o ljudskom životu nije zato na groblju, nego u zajedništvu s Bogom“, rekao je nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći na svetkovinu Uskrsa, 21. travnja, u svečano misno slavlje u đakovačkoj katedrali.

U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio na Kristovu muku i razapinjanje, preminuće i ukop, na vijest koju je donijela Marija Magdalena trećega dana u zoru te na zbunjenost učenika koju je zamijenila radost, kada im se istog dana navečer javio uskrsli Isus i rekao im: Mir vama! „I tada se događa obrat. Sve se promijenilo. Vijest o Isusovu uskrsnuću probudila je svijet“, rekao je nadbiskup, ističući kako ova istina stubokom mijenja naš život i čitavu našu ljudsku povijest.

„Nismo robovi smrti. Nismo stvoreni za trulež groba. Krist je kao prvijenac iz njega ustao i pokazao nam da je život i poslije smrti naša budućnost. Bog, naš Otac i Stvoritelj, koji nas u svome promislu i u svojoj ljubavi doziva iz nepostojanja u život, ne dopušta propast stvorenja svoje ljubavi, te u Isusu Kristu otvara naše grobove i doziva nas u vječni život, sve preobražava snagom i djelovanjem svoga Svetoga Duha te nas uvodi u svoju vječnu radost. Njegovim je uskrsnućem započela preobrazba svega svih ljudi i svakoga čovjeka – svega stvorenoga i svekolike povijesti“, rekao je nadbiskup.

Vjernicima u katedrali nadbiskup je kazao kako je Kristovo uskrsnuće čas potpunog oslobođenja i izbavljenja; kako od smrti i patnje, tako i od straha pred smrću i patnjom: „Uskrsnuće Kristovo, naime, ne dokida smrt ni patnju; ono ne dokida tlačenje i bol (ljudi i dalje stradavaju), ali Isusovo uskrsnuće pruža izlaz: Tko se na Veliki petak mogao izjednačiti s Isusom Kristom patnikom-umirućim-mrtvim, sada zna da mu i patnja i umiranje imaju smisla, da mu je molitva u Getsemaniju prihvaćena i uslišana, da je na jezu zaklapanja grobnog kamena odgovor odvaljivanje toga kamena s ulaza u grob te uskrsna slava.“

Rekavši kako je blistajući uskrsli Krist u prvom redu uspjeh života nad smrću, nadbiskup je naglasio: „To je prva, eshatološka, crta uskrsnuća. To je uspjeh pravde nad bezakonjem, uspjeh neobranjenog poštenja i nevinosti nad zakulisnim igrama i lukavstvom mogućnika; to je uspjeh prepuštanja u Božje ruke nad povjerenjem u naše ljudske vještine kao što su diplomacija, oblijetanje, ucjena, podmićivanje, nasilje…); to je uspjeh vjere (pa makar da nam se u pojedinim teškim i kriznim situacijama čini da se prepuštamo u ruke Boga-koji-nas ostavlja, u ruke Boga-dalekoga); to je uspjeh poštenja, čestitosti i dobrote nad ljudskom lukavštinom koja se – kad se osjeti ugroženom i poljuljanom – još snažnije hvata istih nečasnih i koruptivnih pokušaja sve do krajnjih, najbezočnijih posljedica. Tu počinjemo doticati drugu, povijesnu, stranu uskrsnuća, koja ima golemu vrijednost i važnost za naše ljudsko djelovanje i svakodnevnu praksu: Prividnom gubitniku, odnosno mučeniku postaje jasno da ni okovi, ni lanci, ni patnja, niti smrt neće moći ugušiti zasijano sjeme časnih i poštenih nastojanja te kreposnog života i rada; da nasilnik štetu nanosi jedino sebi kad kosi već zreo klas, jer će novo sjeme pasti i isklijati novim životom.“

Na kraju svoje propovijedi, nadbiskup Đuro posvijestio je kako se Kristovo uskrsnuće očituje najprije u probuđenim snagama našega ljudskoga bića, koje su bile obeščašćene i okovane grijehom. „Kad čovjek shvati što mu je Bog sve dao i kad ponovno sa svom svojom slobodom uđe u to otajstvo Božje ljubavi i milosti, postaje ponovno rođen, postaje preporođen; postaje sposoban za novi početak. Tada poput apostola i on postaje svjedok novoga života. Svojom vjerom i svojim životom svjedočimo da zlo ne može biti jače od dobra, da se dobro ne može uništiti nikakvom mržnjom niti nasiljem te ono uvijek pobjeđuje i ima posljednju riječ“, zaključio je u propovijedi nadbiskup.

Ljepoti uskrsne euharistije pridonijelo je i pjevanje Mješovitog katedralnog zbora, pod vodstvom mo. Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju Marina Vučkovića.

Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – Mons. Ivan Ćurić, kojega je papa Franjo 11. ožujka 2019. imenovao pomoćnim biskupom Đakovačko-osječke nadbiskupije, dodijelivši mu titulu naslovnog biskupa Tele, zaređen je za biskupa tijekom svečanog euharistijskog slavlja na Uskrsni ponedjeljak, 22. travnja 2019. u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra. Glavni zareditelj bio je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, suzareditelji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić te nadbiskup đakovačko-osječki u miru Marin Srakić, a prezbiteri pratitelji preč. Ivan Jurić i dr. Željko Tanjić.

Među trideset i pet nadbiskupa i biskupa pristiglih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije, Njemačke, Mađarske, Srbije i Crne Gore, četvorice provincijala te oko 270 svećenika, slavlju je nazočio i zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u RH mons. Giuseppe Pinto, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić te nadbiskup iz Bamberga mons. Ludwig Schick.

Svečanost je započela ulaznim ophodom od Nadbiskupskog doma do katedrale, u kojoj je pola sata prije započela uvodna pobožnost i priprava, koju je predvodio preč. Mato Gašparović. Okupljena je zajednica, zajedno sa zborom, pjevala dio biblijskih pohvala iz skupine tzv. Hallel psalama. Dok je procesija ulazila u katedralu, pratilo ju je pjevanje združenih zborova, predvođenih pjevačima Mješovitog katedralnog zbora iz Đakova i Konkatedralnog zbora iz Osijeka, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju Darija Kusture.

„Izričem radost i zahvalnost našega ređenika, te nadbiskupa Marina, čitave naše Đakovačko-osječke nadbiskupije i svoju osobnu što ste ‘u zajedništvu Kristova poslanja’ u Emaus odlučili poći u Đakovo te s nama podijeliti radost susreta s uskrslim Gospodinom, koju nam je dodatno umnožio papa Franjo imenovanjem našeg pomoćnog biskupa u osobi generalnoga vikara mons. Ivana Ćurića“, rekao je nadbiskup Hranić, uvodeći u misno slavlje.

Prvo čitanje tijekom službe riječi pročitao je Milan Stjepanović (Župa rođenja sv. Ivana Krstitelja, Ivankovo), psalam je pjevao Mario Filajdić (Župa Krista Kralja, Brodski Varoš), a  drugo čitanje s. Marija Goretti Jovanovac (Družba Milosrdnih sestara sv. Križa, Đakovo) – katehistica biskupa-ređenika u njegovoj pripravi za Prvu pričest u Brodskom Varošu 1973. godine. Evanđelje je navijestio đakon Luka Ćosić.

Nakon zamolbe preč. Ivana Jurića, Apostolsko pismo pape Franje, kojim imenuje novog pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog, na latinskom jeziku započeo je čitati nuncij Pinto, a cjelovit prijevod Pisma na hrvatskom jeziku pročitao je tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Blachowiak.

 

Iz homilije nadbiskupa Đure Hranića

Osvrćući se na pročitan evanđeoski ulomak nadbiskup Hranić istaknuo je kako ljudi i danas imaju različita mišljenja o Isusu, ne gledaju ga u svjetlu njegova identiteta utjelovljena Sina Božjega, nego iz perspektive vlastitih prizemnih interesa. „U susretu s nama Isus nas usmjerava prema trajnim i neprolaznim vrednotama; prema dobroti, ljubavi i praštanju; te nam tako predlaže promjenu srca i vlastitih nauma, traži od nas obraćenje – koje često uključuje radikalne promjene i zaokrete u vlastitom životu. Zato, kad od površnog prigodnog susreta s njime i sa zajednicom njegovih učenika siđemo na razinu takvog osobnog susreta s njime i s Crkvom kao zajednicom njegovih učenika, tada više ne možemo ostati ravnodušni, nego počinjemo zauzimati svoj osobni stav prema Isusu i njegovoj Crkvi“, rekao je nadbiskup Hranić.

Rekavši kako sjaj istine o Isusu Kristu i naša vjera u njega kao Božjega pomazanika i Gospodina ne ovisi o pričama i govorkanjima, nego počiva na događajima, svjedočanstvima apostola i drugih ovjerovljenih svjedoka uskrsnuća, nadbiskup je pojasnio uskrsni karakter apostolske službe, ističući kako su apostoli svoje svjedočanstvo o Isusu prenijeli svojim nasljednicima te tako istina o Isusu i danas blista i sja ‘u zajedništvu Kristova poslanja’ po biskupima kao nasljednicima apostola, po svjedočanstvu apostolskoga zbora danas. „Stoga biskupska služba uvijek ima ‘uskrsnu ćud’, kako si to ti, dragi brate Ivane, istaknuo u svom intervjuu u Glasa Koncila“, kazao je mons. Hranić, dodavši kako će prenošenje i nastavljanje te apostolske baštine u neprekinutom zajedništvu apostolske vjere, apostolske Crkve i apostolske službe biti na veoma rječit i snažan sakramentalni način očitovano po polaganju ruku okupljenih biskupa na glavu novog člana apostolskoga zbora, biskupa Ivana, koji je – svjestan te ‘uskrsne ćudi’ svoje apostolske službe – kao svoje biskupsko geslo, izabrao riječi ‘U zajedništvu Kristova poslanja’.

„Dragi brate Ivane, naša se nadbiskupijska zajednica raduje današnjem danu te zahvalna zbog tebe, s BDM kao svjedokom onoga što se dogodilo na Kalvariji i svega onoga što se događalo u Dvorani posljednje večere sve do Duhova, danas zajedno s tobom ponizno klikće ‘Velika nam djela učini Gospodin’ i u toj uskrsnoj radosti sada pristupamo samom činu tvoga biskupskoga ređenja“, rekao je nadbiskup na kraju homilije.

Potom je, prema drevnoj uredbi svetih otaca, upitao ređenika o nakani čuvanja vjere i vršenja službe, a novi biskup je obećao da će vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, čistim i cjelovitim čuvati poklad vjere, graditi Kristovo Tijelo koje je Crkva i trajno ostati u jedinstvu sa zborom biskupa pod vlašću Pape, vjerno ostati u posluhu Petrovu nasljedniku, brinuti za sveti Božji narod, upravljajući ga na put spasenja, biti ljubazan i milosrdan prema siromasima, tuđincima i svima koji oskudijevaju, poput Dobrog Pastira tražiti zalutale ovce te bez prestanka moliti za sveti narod i besprijekorno obavljati službu vrhovnog svećeništva.

Obred biskupskog ređenja

Uslijedio je obred biskupskog ređenja. Dok je ređenik ležao u prostraciji ispred oltara, okupljena zajednica, predvođena bogoslovom Brunom Diklićem, pjevala je litanijske prošnje po ‘slavonskom’ napjevu. Uslijedilo je polaganje ruku glavnog zareditelja i suzareditelja te svih nazočnih biskupa na glavu ređenika te molitva ređenja. Nakon mazanja glave i predaje evanđelistara, novi biskup primio je simbole biskupske službe: prsten, mitru i pastirski štap. Obred je završio cjelovom mira novozaređenog biskupa sa zarediteljima i ostalim biskupima, dok su zbor i narod pjevali ‘zazive krsnog zajedništva’ s riječima gesla novozaređenog biskupa Ivana – U zajedništvu Kristova poslanja.

U prikaznoj procesiji koja je uslijedila, osim euharistijskih darova, koje su odjeveni u narodno ruho prinijeli Anita Terzić i Tomislava Vinković iz Župe Brodski Varoš te Igor Ilić i Luka Knežević iz Slavonskog Broda, gđa Marija Šešo prinijela je karitativni dar za Udrugu „Veronikin rubac“ u Osijeku. Vukovarsku golubicu mira i spomen-monografiju vukovarske ratne bolnice prinijeli su branitelji Željko Ivančić i Dejan Marošičević iz Vukovara, dok je izrađeni grb novoga biskupa prinio vlč. Tomislav Ćurić, župnik Župe bl. A. Stepinca u Slavonskom Brodu, ujedno autor grba.

Završni obredi

Pred kraj euharistijskog slavlja novozaređenom biskupu pozdravnu riječ uime biskupa uputio je zadarski nadbiskup, predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, uime svećenika,  đakona, redovnika i redovnica preč. Ivan Lenić, župnik i dekan u Sl. Brodu te uime vjernika laika Đakovačko-osječke nadbiskupije gđa Margareta Bošnjaković, vjeroučiteljica iz Bapske, u pratnji Anamarije Buzgo i Zvonimira Žulja, studenata iz Osijeka.

Pozdravna riječ mons. Želimira Puljića

„Što sada reći nakon biskupskog ređenja koje nas uvodi u otajstvo naše službe, navještaja Božje Riječi, podjele svetih sakramenata i odgoja naroda Božjega. Moguće je da očekivanja onih kojima ste poslani, kao i povjerenje koje Vam se ukazuje, stvori određene strepnje i strahove. Ali, ne bojte se. Ima netko tko sve vodi i upravlja. Uostalom, Crkva je Kristova, pa svu svoju brigu prepustite i povjerite Njemu“, rekao je među ostalim u čestitki mons. Puljić, dodavši: „Služba pomoćnog biskupa usmjerava Vaš rad i služenje prema Đakovačko-Osječkoj nadbiskupiji i metropoliji. No, nazočnost pastira iz naše Domovine i inozemstva pokazuje da je Vaše pastoralno djelovanje na otajstven način umreženo i u zajedništvo s drugim biskupima, kako iz našeg naroda tako i šire. A samo zajedništvo apostolskih nasljednika, u duhu Vašega gesla „U zajedništvu Kristova poslanja“, nije obično, nego sakramentalno. Neka to sakramentalno zajedništvo Kristove Crkve ispunja Vašu dušu radošću, hrabrošću i zahvalnošću.“

Izričući novom biskupu dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije, mons. Puljić čestitao je nadbiskupu Hraniću, kleru i puku Đakovačko-osječke nadbiskupije na daru novog biskupa, a novom biskupu uz dobre želje izrazio „iskrene čestitke s odanom molitvom neka Vas Gospodin blagoslovi i čuva“.

Pozdravna riječ i čestitka preč. Ivana Lenića

Upućujući pozdrav i čestitku uime svećenika, đakona, redovnika i redovnica, preč. Lenić novom je biskupu s iskrenim, bratskim osjećajima posvjedočio zajedništvo i blizinu, radost i srdačne čestitke svećenika svih generacija, redovnika i redovnica te svećeničkih i redovničkih kandidata.

„Nama malo mlađima od tebe, pa i drugima, poznata je tvoja nenametljiva, a jasna i živa vjera u Krista Gospodina, ma tako ponizna, privržena ljubav prema Njemu, uvijek očitovana i u nama poticana kroz liturgijsko-sakramentalne susrete koji su ti bili i ostali na srcu, do ovoga danas. Zrenje te vjere, uskrsne vjere (kao vjere apostola) nastoj sa svima nama – u nama samima – u otvorenosti milosti dalje podržavati i učvršćivati, da bi bila očitija naša dosljednost galilejskom Učitelju. Kao kršćanin i svećenik na tako si živ i djelatan način ucijepljen u zajedništvo naše Crkve, koju iskreno voliš. I bio si i ostani, kako si rekao na dan imenovanja, jedan između nas svećenika. Dragocjeno je uvijek naše svećeničko zajedništvo, naša međusobna iskrena i bratska potpora – i radi naše veće autentičnosti života i radi nesputanijega hoda za Kristom i radi skladnije suradnje sa službom biskupa i radi ispunjavanja poslanja svih na dobro Crkve i društva“, rekao je preč. Lenić novom biskupu, moleći ga da novom službom, u oslonjenosti na nadbiskupa Đuru, bude bliz i otvoren za zdravi bratski dijalog i plodonosnu suradnju sa svećenicima, redovnicima i redovnicama.

Pozdravna riječ gđe Margarete Bošnjaković

Čestitajući biskupu Ćuriću uime svih vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije, gđa Margareta Bošnjaković rekla je: „Iz sela i gradova, zaselaka i pustara, iz naših domova i obitelji – ‘kućnih Crkava’ širom naše nadbiskupije, podižemo svoj glas k nebu moleći snagu uskrsnuloga Isusa da Vas prati u Vašoj službi i svjedočenju prvenstva ljubavi. I mi ćemo se danas s ovoga mjesta, gdje smo susreli živoga Gospodina, dok nam je otkrivao Pisma i lomio kruh, poput učenika iz Emausa, vratiti u Jeruzalem, u naše domove. ‘U zajedništvu Kristova poslanja’ i ujedinjeni u molitvi s Vama želimo uvijek biti osnaženi živim Kristom. Potrebna nam je i Vaša pastirska podrška, briga, poticaj i ohrabrenje kako bismo, po zagovoru Majke Marije, mogli biti odani Bogu, pravi suradnici i svjedoci njegove ljubavi prema svojim obiteljima i bližnjima, svom narodu i domovini i svim ljudima. Majka Crkva danas Vas je postavila za pastira. Hvala Vam što ste se odazvali na službu biskupstva, a mi ćemo, ujedinjeni s Kristom, moliti da Vaša vjera ne malakše, nego da raste.“

Nakon izraženih čestitaka, dok je pjevan himan Tebe Boga hvalimo, novozaređeni biskup Ivan, praćen požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem i srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem, prošao je katedralom i blagoslivljao sabranu zajednicu.

Riječ zahvale novozaređenog biskupa Ivana

„Osjećam i danas da smo kao sabrana Crkva skup svetih koji prispješe spremna srca u Đakovo na ovogodišnji, malo posebniji Emaus i na slavlje biskupskoga ređenja. Upravo smo se ovih dana u bogoslužjima Vazmenoga trodnevlja spominjali muke i križa Gospodnjega. Zbog tog neizmjernoga spasenjskog djela njemu trajno želimo iskazivati svoje hvale i molitve: Hagios o Theos! Hagios Athanatos, eleison himas! Sveti Bože. Sveti Besmrtni, smiluj nam se! Zahvalni što je ubijelio naše haljine krvlju Jaganjčevom i shvaćajući da za nas nema većeg dara od spasenja i uskrsnuća“, rekao je biskup Ivan te dodao: „Najprije njemu, našem Gospodinu i Spasitelju pripada hvala današnjega dana. Pred njim sabirem sve svoje dosadašnje godine, sve korake, sva zajedništva i susrete, u zahvali za dar života, vjere i svećeničkog poziva. Njemu zahvaljujem za svoje roditelje, sestre i svu rodbinu. Upravo sam među njima mogao već od djetinjstva upijati životne vrednote, značenje kršćanske vjere te ljubav i baštinu svog hrvatskog naroda.“

Potom je izrazio zahvalnost papi Franji koji ga je imenovao na službu pomoćnoga biskupa te nunciju Giuseppeu Pintu. Zahvaljujući svom zareditelju, nadbiskupu Hraniću, rekao je: „Znam, valja mi uza te svim srcem prionuti na službu, sa stvarnim zadaćama i očekivanjima, sve – da se mogne ostvarivati što skladniji život i djelovanje službi, zajednica i vjernika drage nam nadbiskupije. Želim ti, doista, biti na pomoć, doprinoseći da ti, kao prvi pastir, još lakše mogneš predvoditi i usmjeravati bogatstvo službi i uloga svih članova naše Crkve – svećenika, redovništva i vjernika laika.“

Zahvalu je uputio i nadbiskupu u miru Marinu, kardinalu Vinku Puljiću, kardinalu Josipu Bozaniću te svim nadbiskupima i biskupima koji su došli na slavlje ređenja, među kojima predsjedniku HBK-a mons. Puljiću na riječima ohrabrenja. „U radosti današnjega dana na poseban način želim izraziti zajedništvo s imenovanim nadbiskupom Antom Jozićem te, zajedno s vama, upraviti molitvu za njegov oporavak: Gospodine, pogledaj svoga slugu. Pridigni ga i okrijepi za svetu službu u tvojoj Crkvi“, rekao je biskup Ivan.

Dok je zahvaljivao okupljenim svećenicima, biskup se prisjetio i svojih preminulih odgojitelja i profesora, među kojim su: mons. Ivan Šešo, dr. Nikola Dogan i dr. Andrija Šuljak. Zahvalu je uputio svojim pratiteljima, preč. Juriću i dr. Tanjiću, svima koji su se uključili u pripravu ovoga dana; među ostalima ceremornijaru mons. Luki Strgaru, preč. Mati Gašparoviću, dr. Borisu Vuliću, kancelaru Dragi Markoviću i tajniku Domagoju Lackoviću te svim djelatnicima nadbiskupijskih ustanova, potom don Ivanu Bodrožiću koji ga je u pripravi za ovaj dan vodio kroz duhovne vježbe, vlč. Tomislavu Ćuriću za oblikovanje grba i agape koji su na trgu pred katedralom priredili njegovi župljani, svim redovnicima i redovnicama, pjevačima i mo. Ivanu Andriću, vjernicima iz svih župa i zajednica nadbiskupije koji su došli na ovo slavlje. Poseban pozdrav uputio je vjernicima rodnog mu Slavonskog Broda, na poseban način župljanima Župe Brodski Varoš s filijalom Gromačnik te župljanima Župe Brodsko Vinogorje te upravitelju župe preč. Ivanu Leniću. Zahvalnost je upućena župljanima Prisoja s vjernicima Župe Grabovica iz rodnog zavičaja biskupovih roditelja u tomislavgradskom, duvanjskom kraju, svoj rodbini, predstavnicima kršćanskih Crkava i zajednica te svim predstavnicima političkog, znanstvenog, odgojnog i kulturnoga života.    

Zahvalnu riječ zaključio je pitanjem Tko smo to mi – ljudi, kršćani današnjice? rekavši: „Tako sadržajan odgovor nalazimo u riječima biskupa Ćirila Kosa, čija je 100. obljetnica rođenja ove godine: Svojim životom, vjerom i poslanjem – veli biskup Ćiril – Kristu ste ‘posličeni’. Ima li što veće, ima li što ljepše? Braćo moja i sestre! Bog vas poljubio ‘srićom i zdravljem’!“

Nakon svečanog blagoslova pjevana je Hrvatska himna, a potom je novozaređeni biskup, praćen svim nadbiskupima, biskupima i svećenicima u procesiji izašao iz katedrale. Na trgu pred katedralom hodočasnici su se zadržali u pjesmi i radosnom zajedništvu, predvođeni članovima Folklornog ansambla Brod i KUD-a “Luka Lukić” iz Brodskoga Varoša, zajedno s drugim hodočasnicima obučenima u narodne nošnje rodne biskupove župe, te uz kolače koje su pripremile župljanke slavonskobrodske župe Bl. A. Stepinca.

Koncelebranti i predstavnici drugih crkava

Uz oko 270 svećenika, biskupsko ređenje mons. Ivana Ćurića okupilo je u đakovačkoj prvostolnici brojne nadbiskupe i biskupe te provincijale. Uz zareditelja mons. Đuru Hranića te suzareditelje kardinala Vinka Puljića i nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru mons. Marina Srakića, te kardinala Josipa Bozanića, zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK mons. Želimira Puljića i Apostolskog nuncija u RH mons. Giuseppea Pinta, koncelebrirali su: mons. Ivan Devčić, nadbiskup metropolit riječki, mons. Marin Barišić, nadbiskup metropolit splitsko-makarski, mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup metropolit beogradski, mons. Ludwig Schick, nadbiskup i metropolit Bamberga, mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski, mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, mons. Ivan Penzeš, biskup subotički, mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski, mons. Antun Škvorčević, biskup požeški, mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Đuro Džudžar, vladika za katolike istočnog obreda u Republici Srbiji, mons. Gyӧrgy Udvardy, biskup pečuški, mons. Ladislav Nemet, biskup zrenjaninski, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij BiH, mons. Dražen Kutleša, biskup porečko-pulski, mons. Ivica Petanjak, biskup krčki, mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, mons. Petar Palić, biskup hvarski, mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH, mons. Ante Ivas, biskup šibenski u miru, mons. Nikola Kekić, vladika križevački u miru, mons. Anton Leichtfried, pomoćni biskup St. Pӧltena, mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, don Željko Majić, generalni vikar i izaslanik biskupa mostarsko-duvanjskog, mons. Ratka Perića, mons. Janusz Blachowiak, tajnik Nuncijature u Zagrebu, mons. Filippo Colnago, prvi tajnik Nuncijature u Beogradu; provincijalni ministri: fra Jure Šarčević, OFM Cap., provincijalni ministar Hrvatske kapucinske provincije, fra Ivo Martinović, TOR, provincijalni ministar franjevaca trećoredaca, fra Josip Blažević, OFM Conv., provincijalni ministar franjevaca konventualaca te o. Srećko Rimac, OCD, provincijalni ministar karmelske provincije sv. oca Josipa u RH.

Slavlju su nazočili predstavnici Renovabisa i Njemačke biskupske konferencije te drugih Crkava, među kojima Peter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske crkve u RH, Branko Berić, biskup Evangeličke Crkve u RH te Darko Turšić, tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije.

Liturgijsko slavlje izravno su prenosili Hrvatski katolički radio i Plava vinkovačka televizija, a od njih su signal preuzele i ostale televizijske kuće. Za medijsko praćenje akreditirano je bilo četrdesetak medijskih djelatnika.

Tiskovni ured / fotografije: Foto & video “M”

 

ĐAKOVO (TU) – U subotu 30. ožujka 2019. održan je već tradicionalni Križni put obitelji Đakovačkog dekanata, u kojemu je sudjelovalo stotinjak vjernika iz više župa Dekanata. Križni put započeo je uvodnom molitvom u đakovačkoj katedrali, koju je predvodio vlč. Tomislav Ćorluka, župnik đakovačke Župe Svih svetih.

Hodočasnici su potom krenuli prema Dragotinu, u svetište Gospe Žalosne. Putem uz pjesmu i molitvu, izmjenjivali su se nositelji križa. Završnu molitvu u samom svetištu predvodio je preč. Josip Ivešić, dekan Đakovačkog dekanata i župnik đakovačke Župe Dobroga Pastira.

„Mnogi govore o ljubavi, daju joj raznolika tumačenja i šaroliko je opisuju, ali dok joj žele orisati istinski smisao, ostaju nedorečeni. Kriste, hvala Ti što si životom posvjedočio da je istinska ljubav ona koja ne pozna granice u darivanju. Hvala Ti za dar ljubavi kojom unatoč vlastite nedorečenosti uspijevamo čovjeku do sebe izreći da ga volimo. Uči nas pravoj ljubavi; Ti koji si sama ljubav. Bili ti ovi naši koraci s tvojim križem znakom ljubavi. Primi, preobrazi, učini da budemo ljubav za druge“, rekao je među ostalim u molitvi preč. Ivešić, zahvaljujući svima koji su se odazvali na ovaj trosatni molitveni hod. Josip Kazalicki

 ĐAKOVO (TU) – Udruga sv. Vinka Paulskog – Konferencija Svih svetih u Đakovu organizirala je u nedjelju 3. ožujka akciju podjele krafni ispred katedrale. Prilog prikupljen akcijom namijenjen je za uskrsne pakete potrebitima župe. Udruga zahvaljuje svima koji su sudjelovali u akciji, posebno djelatnicama Doma za starije i nemoćne osobe te ravnateljici Branki Barna koji su ustupili prostor za pečenje krafni, kao i donatorima koji su darovali posude za pakiranje. Motivirani Isusovima riječima – Budite sol zemlje i svjetlo svijeta –  članovi Udruge poručili su: „Želimo da akcija podjele krafni bude prepoznata kako bi dan posvećen radu za siromahe bio poput sitnog zrna šećera na krafnama, sitno zrno dobrote u svijetu.“ Ivan Bassi