
Obraćajući se prvenstveno djeci, ona je između ostalog
rekla: "Odrasla sam u prosječnoj zagrebačkoj obitelji. Redovito sam
pohađala školu i nedjeljom išla u crkvu prisustvujući misnim slavljima koje baš nisam uvijek razumjela. Krist mi je bio nepoznat. Ali, On
svoju milost ukazuje i kad nismo svjesni toga. Posebno ako se radi o
djetetu, kao što sam bila ja. Oduvijek sam bila oduševljena euharistijom. Čudeći se i
gledajući, svojim krupnim, dječjim očima, kako se na svećenikove riječi i
djelovanjem Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, tada mi kao malenoj djevojčici to nije bilo posve jasno. Kako može
svećenik držati malog Isusa? Tek sam kasnije shvatila i potpuno se
uvjerila u prisutnost Kristovu u euharistiji te samo upoznala bezbroj priča o
beskrajnoj nježnosti Gospodinovoj i ljepoti Uskršnjeg jutra. Kao dvadeset petogodišnja djevojka završila sam Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Našla posao i dečka te imala mnogo prijatelja.
Sve što jedna mlada djevojka može poželjeti. Tako sam bar mislila. No,
ipak mi je nešto nedostajalo. Nisam bila u cijelosti ispunjena, te sam se
često pitala: Zar je moguće da je to sve? Ne, to nije bilo sve.
Postojalo je još nešto! Dugo sam vremena tražila mog Gospodina. Našavši
ga, predala sam mu svoje srce. I sada znam da je to ono pravo, ono što
me ispunja i čini sretnom te da mi srce kuca samo za Isusa. Stoga se
često prisjećam riječi Svetog Oca koji je mladima okupljenim u Torontu
na Svjetskom danu mladih rekao jednu jednostavnu misao: „Ako ljubite
Isusa, ljubite Crkvu!“ Teodor Horvat