ĐAKOVO (TU) – „Ove godine nismo mogli zajednički slaviti svetkovinu Kristova uskrsnuća od mrtvih. Tim je veća naša radost što danas zajedno slavimo rođendan Crkve: dan kad je raspeti i uskrsli Isus na svoje apostole izlio svoga Svetoga Duha i povjerio im da nastave njegovo poslanje“, rekao je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, uvodeći na svetkovinu Duhova, 31. svibnja, svečano misno slavlje u đakovačkoj katedrali, koje su u svom programu izravno prenosili Televizija Slavonije i Baranje (STV) te Slavonskobrodska televizija (SBTV).

„Danas si posvješćujemo da on svoga Svetoga Duha izlijeva i na nas i da po svakom krizmenom slavlju on uvijek iznova rađa i pomlađuje svoju Crkvu. Tako je on Duhom Svetim krstio i nas te je svakoga od nas pojedinačno i zajedno učinio svojim apostolima, Crkvom kojoj je povjerio da u ovome svijetu progovara jezikom ljubavi, grešnicima naviješta oproštenje i oslobođenje od zla, te bude vidljivi znak i graditeljica zajedništva među ljudima“, dodao je u uvodu nadbiskup Đuro te pozdravio sve okupljene i one koji su se ovom slavlju pridružili prateći televizijski prijenos.

Izlijevanje Duha Svetoga – tajna i trajni temelj života Crkve

U svojoj homiliji, osvrnuvši se na prvo liturgijsko čitanje, nadbiskup je istaknuo kako ono nije samo slikovit opis o prvom izlasku u javnost male zajednice Isusovih učenika, već je tim opisom – kako je silaskom Duha Svetoga ostvareno obećanje koje im je uskrsli Isus dao prije svoga uzlaska na nebo – izražena ona duboka, teološka, stvarnost Crkve, koju Pavao naziva „tijelom Kristovim“. „Tijelo je živi organizam, a svaki se organizam rađa i nastavlja živjeti životom koji je primjeren samo tomu organizmu. Pa kao što je djetinjstvo neotuđiva tajna ljudskoga života i temelj na kojem počiva svaki kasniji rast, tako su i Duhovi, odnosno izlijevanje Duha Svetoga na apostole i na svakoga od nas, tajna i trajni temelj života Crkve“, posvijestio je nadbiskup.

Osvrćući se evanđeoski odlomak Lukina Evanđelja o silasku Duha Svetoga, nadbiskup je pojasnio kako ono govori da Crkva nije nastala nikakvim osnivačkim aktom, ili većinom glasova na osnivačkoj skupštini: „Crkva je rođena kao dar Krista Uskrsloga, kao dar ljubavi između Oca i Sina, snagom i djelovanjem Duha Svetoga, poput djeteta koje se rađa iz ljubavi oca i majke. Stoga, premda se Crkva čini sličnom svakoj drugoj instituciji, i premda se mi koji je činimo često tako i ponašamo, Crkva ipak nije naša ljudska tvorevina, nego ona svoj pravi izvor ima u Trojedinom Bogu. Ona je djelo Presvetoga Trojstva, koje nadilazi nas ljude i naše ljudske organizacijske sposobnosti te naše djelovanje…  Ona proizlazi iz Božjega nauma i milosti, iz Očeve spasenjske volje i prije stvaranja ovoga svijeta. Oblikovana je Kristovim životom i propovijedanjem, smrću i uskrsnućem te poslanjem njegova Svetoga Duha. I upravo stoga, Crkva ima smisla samo ako je ispunjena Duhom Isusa Krista – ako je njegovo uprisutnjenje i slika, ako je nastavak njegova djelovanja u svijetu, odnosno ako mi koji je činimo dopuštamo da nas oblikuju njegovi evanđeoski principi i ako smo preporođeni darovima njegova Svetoga Duha.“

Na kraju svoje homilije nadbiskup je istaknuo kako primiti Duha Svetoga znači primiti snagu odozgor koja nam se daruje, koja ne dolazi od našega ega i koja nadilazi naše ljudske snage; koja nas oslobađa od pretrpljenog zla i počinitelja toga zla; i koja nas čini sposobnim za praštanje te za novu snagu govora jezikom slobode od sebe i od vlastite povrijeđenosti,  jezikom pomirenja i ljubavi. Svoju homiliju nadbiskup je zaključio molitvom da Gospodin izlije svoga Svetoga Duha ne sve nas, na čitavu svoju Crkvu i na čitavo hrvatsko društvo.

Na kraju misnog slavlja nadbiskup je uputio poziv svoj djeci i mladima, napose prvopričesnicima i krizmanicima koji su započeli pripravu za primanje sakramenata, da se vrate ozbiljnoj pripravi u župama, napose na nedjeljna euharistijska slavlja, kako bi uistinu mogli pristupiti sakramentima. Misno slavlje pjevanjem su pratili članovi Mješovitog katedralnog zbora, predvođeni mo. Ivanom Andrićem, uz orguljsku pratnju Darija Kusture. A. Banović