DRAGOTIN (TU) – Svetkovina Uznesenja BDM na nebo i ove je godine sabrala mnoštvo vjernika koji su se tijekom dva dana, 14. i 15. kolovoza, slijevali iz brojnih sela Đakovštine u lijepo uređeni prostor svetišta Gospe Žalosne u Dragotinu, oko najstarije Gospine crkve u istočnoj Hrvatskoj. Najveći broj vjernika okupio se u poslijepodnevnim i večernjim satima te sudjelovao u misnim slavljima i procesiji sa svijećama. 

Misu bdijenja u 22 sata predvodio je mons. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je svoju homiliju otpočeo podsjećajući na riječi pape Franje, kako upravo u mnogobrojnim svetištima možemo vidjeti kako Marija okuplja oko sebe djecu koja joj hodočaste da je vide i da ona vidi njih. Ondje nalaze Božju snagu da podnose trpljenja i umore života… Zajedno s Duhom Svetim usred svoga naroda uvijek je Marija, koja zna špilju za životinje pretvoriti u Isusovu kuću, s nešto siromašne odjeće, ali s obiljem ljubavi…  

„Upravo nas Marija vodi do samoga izvora na kojem možemo otkriti puno ostvarenje Božjega plana o našem spasenju – ponajprije da je Isus za nas umro i uskrsnuo. I dok pitamo - Hoće li se ostvariti i naše uskrsnuće?, mi gledamo u Nazaretsku Djevicu, obradovani istinom: Na njoj, prvoj od svih ljudi, već su se ostvarili plodovi Isusova uskrsnuća“, rekao je mons. Ćurić. Osvrnuo se potom na pročitan odlomak Knjige Ljetopisa, koji govori o radosti Izraelaca zbog Božjega Kovčega, te istaknuo kako kršćanska vjera, tj. vjera „novoga zavjeta“ upravo u Mariji prepoznaje Božji Kovčeg, u kojem nas je „pohodilo Mlado Sunce s visine“ – sam Božji Sin. Ukazao je: „Ali, primjećujemo jednu veliku novost - taj Kovčeg više nije predmet – nije ni kamen, ni drvo, nije ni zlatan ni srebren, … to je živa osoba, djevojka, žena … Gdje se Božji Sin u događaju utjelovljenja nastanio? U životu jedne osobe, zahvatio je njezin život i posve ga privukao ostvarenju svoga spasenja! Gdje se to Bog - jučer, danas i uvijek, prije svega želi nastaniti? U nama, u našim životima, u svemu onome što čini naš život stvarnim ljudskim životom.“

Rekavši kako upravo Marija svojim životom svjedoči koliko je plodno i spasonosno zajedništvo Boga i čovjeka, propovjednik je potaknuo okupljene da se upitaju je li Bog nastanjen u njihovim životima te koliko su (iskrenim raspoloženjem svoga srca, svojim praktičnim stavovima i djelima) uopće kršćani. „Dragi hodočasnici! Volio bih večeras, prije svega u odjeku Božje riječi, u svakome od vas potaknuti otvorenost i spremnost da svoj osobni život prepoznate i prihvatite kao mjesto Božje nazočnosti – u tvome životu: u tvojoj duši i tvome srcu nastanjen je Bog! Sjeti se – tako nam je Isus objavio –  da mu je upravo tvoje biće sveto i drago prebivalište! Nije to neki usputni dodatak našoj vjeri, neki posebni ukras za one koji su možda 'više duhovni'. Ne! To je dio temeljnoga Božjega dara i poziva svakog kršćanina. U tebi ne želi boraviti neki nepoznati, tajanstveni duh, neka strašna, mračna svemirska sila, već Isus – tvoj Brat, Božji i Marijin Sin, naš uskrsli Spasitelj“, rekao je u propovijedi mons. Ćurić.

Na kraju homilije okupljene vjernike pozvao je da ove večeri, posebno dok u procesiji budu nosili upaljene svijeće, osjete kako je upravo Kristovim svjetlom toliko toga potrebno rasvijetliti da bi Njegova riječ svakome zasjala kao „radosna vijest“, da osjete da ih Krist vodi, usmjerava, tješi i pruža nutarnju snagu i nadu; da osjete da ih Isus „oslobađa od grijeha, od žalosti, od nutarnje praznine, od samoće“; da nisu sami, prepušteni sami sebi, već oslonjeni na Krista.  

Na kraju misnog slavlja uslijedila je tradicionalna procesija sa slikom Gospe Žalosne i svijećama, praćena marijanskim meditacijama i molitvama te pjesmom Mješovitog katedralnog zbora iz Đakova, koji je pod vodstvom mo. Ivana Andrića animirao i misno slavlje. Anica Banović