"Hagioterapijom
do zdravlja" bila je tema tribine održane 22. svibnja u Hrvatskom domu kulture u Đakovu. Tribinu je organizirala
osječka podružnica Zajednice Molitva i Riječ te đakovačka župa Svih svetih. Prisutne
je u ime đakovačke župe pozdravio župnik, preč. Tomislav Ćorluka, a u ime osječke
Zajednice Marija Krivić, koja je i moderirala susret. O počecima i nastanku hagioterapije govorio je Ivan
Vrdoljak iz Slavonskog Broda, dok je temu tribine izložila je hagioterapeutica
Silva Vrdoljak, također iz Slavonskog Broda. Glazbenom točkom program je obogatio gitarist Tomislav Blažević.
Hagioterapeutica Vrdoljak na ovom području djeluje 13
godina te je istaknula kako je čovjek specifičan po svojoj duhovnoj duši. Duhovnu
dimenziju ima svaka osoba jer ima savjest, osobnost, potrebu da bude voljena i
na tom području su svi ljudi isti. Patnja
i bol duhovne duše boli čak više od psihičke i fizičke boli, što potvrđuju svi
koji idu liječniku, psihijatru, primjenjuju terapiju, ali i dalje govore kako
se ne osjećaju dobro. Hagioterapija istražuje duhovnu dušu, pojasnila je
Vrdoljak, pronalazi njezine manjkove, vidi gdje su uzroci, postavlja dijagnozu
i djeluje terapijski. Smješta se između psihologije i psihijatrije te teologije
i pastorala Crkve, a koristi informacije i dostignuća medicine i
neuroznanosti. Ne liječi psihičke ni fizičke bolesti, već egzistencijalne,
bazične, cijeloživotne i organske pzaustavlja razvoj svih talenata.
"Hagioterapija je samaritanski posao, sličan onome koji je radila Majka
Tereza. Ne pitam tko si, nego kažem: ´Čovječe, natnje, odnosno: nepraštanja, mržnju,
povrijeđeno dostojanstvo, razočaranje, krivice koje su često krive krivice, što
vodi ka somatskim bolestima, ali i e boj se, 
s tobom sam, i samo
sam ruka koja će ti pomoći pronaći izlaz u teškom stanju´", podijelila je svoje
iskustvo djelovanja hagioterapeutica iz Slavonskog Broda.
Zlo
je manjak dobra, a u čovjeka ulazi kroz misao, riječ i djelo; dok duhovna terapija
djeluje na principu – spoznaja, odluka, djelo. Čovjek može imati fantastične
spoznaje, odlučiti se, ali ako ne djeluje ništa od toga. Djela pokazuju tko
smo, na djelu stojimo ili padamo, a rad hagioterapeutice Vrdoljak dokazuje –
najteže je dovesti osobu od spoznaje do djela. Osvješćujući da su sloboda i
transcendencija kvalitete duha svake osobe ključno je shvatiti kako je sloboda
svakoga čovjeka zauzeti stav prema uvjetima u kojima živi, a ne dopustiti da uvjeti
određuju život. Koliko god je ljudska sloboda ograničena uvijek ostaje
mogućnost transcendencije, nadilaženja sebe, i izlaženja iz sebe. Stoga, nisu
bitni uvjeti 
nego čovjekov odnos prema uvjetima, što je potaknulo mnoge,
posebno mlade, da zauzmu odlučan stav i promijene život, rečeno je na tribini.
Čovjek je kao ugašena svjetiljka, može se uvijek upaliti, rekla je hagioterapeutica Vrdoljak i zaključila - najbolji mehanizam da se upali čovjekova svjetiljka je ljubav, sućutna ljubav, gledanje ispod sviđanja. Promijeni srce čovjeka i promijenio si svijet, a hagioterapija to nastoji činiti, stoga je dar svijetu, crkvi i svakom čovjeku, bez obzira na vjeru i naciju. M. Kuveždanin
