Svećenici i članovi odbora župnih pastoralnih vijeća
za naviještanje Đakovačkog dekanata okupili su se 15 svibnja na zajedničkom
susretu u prostorijama đakovačke župe Svih svetih, kako bi u svjetlu nadolazeće
Godine vjere razmatrali o zahtjevima nove evangelizacije, kao velikom izazovu u
svom djelovanju. Nakon molitve nazočne je pozdravio dekan Đakovačkog dekanata,
preč. Tomislav Ćorluka, naglasivši važnost i korist ovakvih susreta koji donose
dobre plodove te zahvalivši nazočnima što su dragocjeni suradnici svojim
župnicima, oni na koje se svaki župnik može osloniti.
O temi susreta govorio je dr. sc.
Stanislav Šota, koordinator Nadbiskupijskog pastoralnog centra, podsjetivši kako
briga za naviještanje Isusa Krista i njegove Radosne vijesti stoji u središtu
djelovanja čitave Crkve; na univerzalnoj, biskupijskoj i župnoj razini, a ista
ta briga središte je i Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske. Govoreći
o novoj evangelizaciji, potvrdio je kako je riječ samo o novijem terminu, ali
da sadržaj, odnosno 
evanđelje dano u Isusu Kristu, ne podliježe izmjenama niti
ima prolaznu vrijednost. Ono što treba obnoviti je žar, metode i izraz – u
evangelizaciju unijeti novi zanos i snagu te stil i jezik prilagođen suvremenom
čovjeku.
„Mogli bismo reći da je u središtu nove evangelizacije upravo pokušaj obnavljanja puta i hoda vjere i to iznutra, počevši od obraćenja srca i nutrine k Bogu te ponovnog otkrivanja ljepote i čari vjere“, istaknuo je predavač te rekao kako u novoj evangelizaciji čovjeka treba dovesti do novog zanosa vjere, do otkrića ljepote, radosti, žara te smisla vjerovanja koje podrazumijeva živi i osobni susret s Ljubavlju koja je postala čovjekom. Do toga će doći jedino ako onaj koji naviješta dublje upozna apostolsko pismo, intenzivnije kroz euharistiju slavi dar vjere, aktivnije sudjeluje u euharistijskim slavljima te veću pažnju usmjeri na proučavanje dokumenata Drugog vatikanskog koncila i Katekizma Katoličke Crkve.
Nazočnima su iznesene osnovne pastoralne smjernice za Godinu vjere te dani konkretni prijedlozi za ustroj i rad pojedinih odbora za naviještanje. Za kraj predavanja rečeno je što je od navedenog moguće ostvariti u svakoj župnoj zajednici (redovita katehizacija djece osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, katehizacija i susreti odraslih vjernika, susreti bračnih parova, susreti roditelja prvopričesnika i krizmanika).
Uslijedio je rad u skupinama te plenarna rasprava tijekom koje je rečeno kako vjernici imaju priliku naviještati vjeru, kako svjedočanstvom života, tako i riječima. Istaknuta je važnost stavljanja naglaska na svaki pojedini odbor za naviještanje, koji će prepoznati prioritete, kvalitetno pripremiti, osmisliti i ostvariti programe koji su najpotrebniji njihovim župnim zajednicama. A. Banović
