Vijesti

ĐAKOVO (TU) –  Učenici 2. b i 3. b razreda OŠ „Vladimir Nazor“, Đakovo izradili su crteže šarenih cvjetića i leptira koji su, u suradnji sa s. Meri Gotovac i volonterima Zajednice „Milosrdni Samarijanac“, poklonjeni starijima i nemoćnima te korisnicima Centra Amadea u  Đakovu.

Učenici su uz veliku volju, motivaciju i radost bojali, ukrašavali i izrađivali cvjetiće znajući da će na taj način razveseliti starije osobe koje su ponekad usamljene prije blagdana i za Uskrs. Mali znak pažnje i darivanje starijim osobama postala je tradicija koju ćemo nastaviti.

„Bili stariji ili mlađi, veselimo se zajedno kreativnoj igri bojanja i crtanja te slatkim uskrsnim darovima. Zbog novonastale situacije s koronavirusom izostao je posjet starijim osobama, no prigodan dar nije“, istaknuli su volonteri, a cvjetiće su korisnicima Centra Amadea darovale učiteljice Jasminka Troha i Suzana Vujinović. Bilo je to iznenađenje koje je izazvalo puno emocija, osmijehe i potaknulo je korisnike na radost i pozitivno razmišljanje.

„Cilj akcije bio je da izrada cvjetića bude vedra, vesela i razigrana aktivnost koja će djecu podsjetiti na važnost pomaganja i poštovanja starijih, a starije osobe znat će da netko na njih misli i raduje se njihovoj sreći. Svojim vlastitim rukama učenici su napravili pravo remek-djelo! Šareni cvjetići i sve što su učenici izradili, radili su s velikom ljubavlju“, ističu učiteljice Jasmina i Suzana. Tiskovni ured

ĐAKOVO (TU) – Članovi Udruge sv. Vinka Paulskog – Konferencije Župe Svih svetih u Đakovu, priredili su u subotu, 27. ožujka 2021. preko 100 obiteljskih paketa za sugrađane u potrebi. Dio paketa podijeljen je na Cvjetnicu, 28. ožujka, a drugi dio, njih oko pedesetak, bit će podijeljen tijekom Velikoga tjedna. Udruga je sredstva za uskrsne pakete prikupila od prethodnih akcija te prodajom maslinovih grančica, a svim štićenicima Udruge, ljudima dobre volje i širokog srca za siromahe te svim volonterima upućena čestitka o svetkovini Uskrsa. Ivan Bassi   

ĐAKOVO (TU) – Djeca Župe Svih Svetih – učenici osnovnih škola Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić iz Đakova, na poticaj volontera zajednice Milosrdni Samarijanac, a predvođena svojim vjeroučiteljicama, u povodu Dana bolesnika pisali su pisma ohrabrenja s dobrim željama za zdravlje starim i bolesnim korisnicima Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu te korisnicima Svećeničkog doma.

„I jedni i drugi razveselili su se ukrašenim dječjim pismima i činjenicom da netko misli na njih. Ove godine ih ne možemo posjetiti kako smo običavali uz ovaj dan, pa neka barem na ovakav način dožive našu blizinu i ljubav“, istaknuli su volonteri zajednice Milosrdni Samarijanac. Tiskovni ured

ĐAKOVO (TU) – U zajedništvu s nadbiskupom Đurom Hranićem, umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakićem te još šestoricom svećenika, večernje misno slavlje s obredom pepeljenja u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra na Čistu srijedu – Pepelnicu predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić.

Započinjući svoju homiliju, biskup Ivan ukazao je na pomalo neuobičajen početak ovog misnog slavlja, u skladu s liturgijskim uputama – po ulazu je slijedio liturgijski pozdrav, potom odmah Zborna molitva, s kratkim i jasnim izričajem: „započinjemo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi“. Dodao je: „Na samom je početku, vidimo, već naznačen onaj osobiti korizmeni poziv nama, Kristovim vjernicima, a liturgijska su ga čitanja još nadalje produbila i pojasnila riječima biblijskoga svjedočanstva, starozavjetnog i novozavjetnog, u kojem se uvijek iznova treba ogledati snaga i istinitost našeg kršćanskoga života.“

Podsjetivši na prošlogodišnju Čistu srijedu, nakon koje je ubrzo nastupio „lockdown“, zatvaranje i izolacija zbog pandemije, biskup je okupljenima u sjećanje prizvao tužan, ali istodobno nadahnjujući prizor iz prošlogodišnjeg ožujka, koji se brojnima duboko urezao u spomen – papa Franjo koji na praznom Trgu sv. Petra u Rimu moli i razmatra. Tada se Papa u molitvi obratio Kristu: „Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas (…) Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora. To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno (…), da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svoga života ponovno usmjerimo prema Tebi i prema drugima.“ Biskup je posvijestio: „Upravo u ovim riječima možemo ponovno otkriti poziv korizmenoga vremena, koje nam dolazi kao nova prigoda, nova šansa našeg „izbora“, ne sumnje pred djelima Božje ljubavi ili straha pred djelima njegova suda, već obraćenje, iskren i stvaran zaokret koji daje svjetlo, usmjerava i obnavlja onu životnu, neprolaznu snagu od koje živimo, a to je naše zajedništvo s Bogom i s našim bližnjima, braćom i sestrama s kojima ostvarujemo i dijelimo svoj životni put.“

Kazavši kako u samoj jezgri razlogâ zbog kojih nam je i ove godine važan korizmeni hod susrećemo prije svega divno djelo našega spasenja u Isusu Kristu, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, biskup je naglasio kako upravo stoga zajednica Crkve najsnažniji poziv na obraćenje stavlja baš u vrijeme priprave za Uskrs, kad svi trebaju u novom svjetlu, u obnovljenoj jasnoći razumjeti i živjeti svoj krsni savez s Bogom. „Na što, znači smjera korizmeni hod? Ponajviše na životnu snagu krsne milosti i poziva, da u svim životnim prilikama spremno, s nekom prepoznatljivom svježinom mognemo uvijek svjedočiti: Isus je moj Spasitelj. On je Spasitelj svih ljudi i svega svijeta. Od tog životnoga stava svakome od nas dolazi sposobnost da veliko otajstvo neizmjerne Božje ljubavi posadašnjujemo, da ga „prevodimo“ u konkretne, svakodnevne korake naviještanja i svjedočenja Kristove blizine svakom čovjeku“, rekao je biskup Ivan, pozivajući okupljene da svaki, na tragu Kristova poziva, danas preda se postavi odluku: Nemoj u korizmu površno! tek izvanjski, zbog običaja, bez otvorenosti da obraćenje zahvati i promijeni moje srce, da duboko prožme moje misli, moje stavove, moje odluke i planove, moje vrednovanje i prihvaćanje sebe i drugih ljudi.

Poticaj na razmatranje u obiteljima

Na kraju homilije biskup Ivan, u duhu zajedništva s nadbiskupom Đurom, okupljene je potaknuo na dva znakovita koraka u korizmenom vremenu: „Prvi – vježbajte u korizmenom vremenu razmatranje Svetoga pisma u svojim kućama. Je li moguće da to bude svakodnevno, po nekoliko minuta? Ili barem tjedno, u pripravi za nedjelju?; I drugi – razmatrajte Križni put u svojim obiteljima. Pored pobožnosti koje vršimo u našim župnim zajednicama, učinimo to kroz ovu korizmu i u krugu svoje obitelji, „kućne Crkve“, barem jedanput, kad se u svojim kućama ili svome stanu smirimo, kad po strani ostavimo sve drugo te mirno razmatramo, prihvaćamo i nasljedujemo primjer Kristove ljubavi, u kojoj je Bog objavio i zauvijek nam darovao spasenje, kad nas je ‘do kraja ljubio’“.

Na kraju misnoga slavlja biskup Ivan sa zahvalnošću je spomenuo i u molitvu preporučio Mariju Jančikić, koja je toga dana preminula u Đakovu, a u svom je životu više od 60 godina posvetila pjevanju u Katedralnom zboru. A. Banović

ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2021. godine, pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić predvodio je svečano misno slavlje u đakovačkoj katedrali. U koncelebraciji je bio vlč. Stjepan Maroslavac te vlč. Dario Hrga, koji je nakon navještaja Evanđelja pjevajući navijestio slavlje Vazma u ovog godini.

Misnu homiliju mons. Ćurić započeo je krenuvši od vlastitoga doživljaja sadržajnoga bogatstva Bogojavljenja: „Uvijek me s nekim posebnim raspoloženjem zahvaćala upravo današnja svetkovina. Osjećao sam kako Bogojavljenje nosi nešto što nam tako snažno, svom dubinom i širinom, kao nekim „ključem univerzalnosti“ rasvjetljuje i tumači otajstvo što smo ga iščekivali i proslavili na dan Božića. Učinili smo to, vjerujem s dragošću i milinom, unatoč poteškoćama koje su nam nadošle s opasnostima i razboritim oprezom pred zaraznom bolesti.“ Te je proslijedio: „Današnja svetkovina pripada među najznačajnije i najstarije kršćanske blagdane. Čini se da je njezino svetkovanje pod imenom „Epifania“ – Božje očitovanje najprije započelo u Aleksandriji i kasnije se proširilo diljem kršćanskoga svijeta. Još i danas ima drevnih kršćanskih zajednica koje Božić slave samo Bogojavljenjem. A najrasprostranjenija praksa slavlja božićnih blagdana, kad je malo dublje proučimo, pokazuje nam kako su se u ranim kršćanskim stoljećima crkvene zajednice uzajamno obogaćivale i zajednički rasle u izričaju svoje vjere. Tako su kršćani Rima u drugoj polovici 4. stoljeća od kršćanskoga Istoka preuzeli slavlje Bogojavljenja na današnji dan, dok su kršćani Istoka u svoju liturgijsku baštinu preuzeli datum i slavlje Božića. Tako u slavlju božićnih blagdana možemo otkriti i vrijednu povezanost kršćana Istoka i Zapada. I to nas nuka da danas, iz ovog našeg bogojavljenskog svečanog bogoslužja upravimo molitvu za braću i sestre pravoslavnih Crkava koji će noćas, prema julijanskom kalendaru, započeti slavlje Kristova rođenja.“

Osvrćući se na otpjevani proglas uskrsnih slavlja u 2021. godini biskup Ivan je naglasio: „Navještaj Vazma u svetkovini Bogojavljenja još dodatno pojačava njezinu sadržajnu dubinu. Pogled našeg srca pozvan je usredotočiti se na djela spasenja prema kojima je, zapravo, okrenut i sam događaj Božjeg utjelovljenja. Božje očitovanje koje je započelo Isusovim rođenjem potpuno će se objaviti u događaju Pashe – Vazma, kad je Krist svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem izvršio djelo otkupljenja. Upravo ta cjelovitost događaja spasenja odgovorit će na pitanje: Tko uistinu je taj novorođeni Kralj? I jasno će nam pokazati kako je Bog u Njemu odgovorio na dugi hod iščekivanja i na proročke navještaje izraelskog naroda i kako je u Njemu Božje spasenje darovano svim narodima, da se proteže do svakog čovjeka, i to u cjelini povijesti čovječanstva. Upravo tu istinu da su obzorja i plodovi spasenja otvoreni svim narodima, svakom čovjeku bez ikakve razlike i prednosti, središnja je poruka svetkovine Bogojavljenja.“

U središnjem dijelu homilije biskup je, na temelju liturgijskih čitanja, protumačio značenje hoda i iščekivanja Mesije u krilu izraelskog naroda, osvrćući se na evanđeoski odlomak koji upozorava na stav zatvorenosti i ‘uznemironosti’ koja je na vijest o Kristovu rođenju zavladala u Jeruzalemu, na čelu s kraljem Herodom. Nasuprot takvom stavu „trojica Mudraca s Istoka zorno nas poučavaju o otvorenosti ljudskoga duha, njegova iskrenog i poniznog srca, za otkrivenje Boga i njegove objave, uključujući i otvorenost ljudskoga uma i znanja“. Na tom je tragu mons. Ćurić naveo riječi nadbiskupa Fultona Sheena, koji je u svojim poticajnim razmatranjima ustvrdio da su samo dvije skupine ljudi prepoznale plač Novorođenoga, a ‘zajednička im je poniznost. Prepoznali su ga vrlo jednostavni i vrlo učeni. Nikada onaj koji misli da sve zna!’“ Na tom je tragu biskup kratko naznačio i pitanje odnosa vjere i razuma istaknuvši: „Primjer trojice mudraca, po kršćanskoj predaji kraljeva, moćnih i umnih ljudi, predstavlja nam brojne vrijedne tražitelje učena, a ponizna srca. Oni nas snažno upućuju na činjenicu da iskreno i duboko iskustvo kršćanske vjere čovjeka obasjava, pokreće ga i otvara mu obzorja, što nam, u primjeru svetih Mudraca, ali i u nebrojenim primjerima iz prošlosti i sadašnjosti, pokazuje kako se duboka vjera i ljudsko znanje uzajamno rasvjetljuju te u nama, ljudima današnjice, nisu i ne trebaju biti proturječni i sukobljeni ‘kršćanin i znanstvenik’.“

Slavlje je pjesmom animirao Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Anica Banović