Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Mješoviti zbor i gudački orkestar Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku održao je u nedjelju, 5. svibnja 2019. u đakovačkoj katedrali prigodni uskrsni koncert pod ravnanjem dirigenta Ante Sladoljeva.

Na samom početku sve prisutne pozdravio je mo. Ivan Andrić, regens chori đakovačke prvostolnice i voditelj Ureda za crkvenu glazbu Đakovačko-osječke nadbiskupije, koja je i organizirala ovaj koncert. Uz dirigenta, u pripravi koncerta sudjelovali su i Igor Šimonji, koncertni majstor te Irena Budak, inspicijentica.

Zbor i orkestar najprije su izveli kantatu J. S. Bacha »Jesus bleibet meine Freude« (BWV 147), a potom i sve stavke »Mise br. 2 u G-duru« F. Schuberta (D 167). Kao solisti nastupili su Jasna Komendanović (sopran), Filip Hozjak (tenor) i Blaž Galojlić (bariton). Na kraju koncerta izvedena je još kompozicija »Stabat mater« skladatelja J. G. Rheinbergera. Bruno Diklić

 

ĐAKOVO (TU) – Blagoslovom maslinovih grančica na Strossmayerovom trgu ispred Bogoslovnog sjemeništa, procesijom i svečanim misnim slavljem u prvostolnici sv. Petra, koje je predvodio nadbiskup Đuro Hranić, 14. travnja proslavljena je Cvjetnica, Nedjelja muke Gospodnje.

Blagoslivljajući maslinove grančice, nadbiskup je podsjetio  okupljene vjernike da ulazimo u najsvetiji kršćanske godine te se kao zajednica vjernika pridružujemo mnoštvu koje je na prvu Cvjetnicu pratilo Isusa i koje ga već kroz 2000 godina prati na današnji dan. „Dok ćemo u procesiji ići prema katedrali, noseći blagoslovljene grančice, pozvani smo misliti na mogućnost da se i s nama te u nama može dogoditi isti onaj obrat koji se dogodio s onima koji su Isusu mahali i pozdravljali ga na prvoj Cvjetnici“, upozorio je nadbiskup okupljene na đakovačkom trgu.

Kazavši kako je Krist Gospodin je stvarno kralj, vladar, gospodar situacije, ali u skromnosti svoje pojave je ponizan, čak u stalnom poniženju, koje u današnjem navještaju muke te na Veliki petak dosegnuti sramotno dno najcrnjeg rugla, nadbiskup je među ostalim dodao: „Dok nas Isus zove da ga slijedimo na njegovu putu, moramo biti svjesni da njegov put ide kroz poniženja i bol; kroz ljudsku slabost i umiranje. Božje se skriva u ljudskomu, u povijesnom, u poniženom i slabom – do te mjere da se izlaže opasnosti neprepoznavanja; opasnosti prezira i rugla. Nekad je teško, skoro nemoguće, božansko prepoznavati i prihvaćati u konkretnom ljudskom.“

Nakon blagoslova maslinovih grančica, svečanog ophoda i ulaska u katedralu, slavlje je nastavljeno pjevanjem Muke po Luki, koju su predvodili vlč. Zdenko Ilić i vlč. Mato Gašparović, praćeni članovima Mješovitoga katedralnog zbora, pod ravnanjem maestra Ivana Andrića.

U nadahnutoj homiliji nadbiskup je rekao kako je prevrtljivaca uvijek puno, a onih koji ostaju uvijek vjerni u pravilu je malo. Okupljene je potaknuo da se zapitaju: „Kako bi Isus danas prošao? I gdje bi imao mene: među demonstrantima za sebe ili bi i mene imao protiv sebe? Gdje sam ja slab i gdje sebe najlakše prepoznajem: Među izdajicama? Među onima koji se olako laćaju mača? U onim apostolima koji su se razbježali ili u Petru koji ga je slijedio izdaleka, a koliko je bio hrabar jasno je pokazao kad ga je pokraj vatre prepoznala sluškinja? Prepoznajem li se ili vidim među onima koji su Isusa čuvali poigravajući se s njime i zastirući mu lice ili se još i pogrdama nabacujem na njega? Vidim li se u Pilatu koji želi Isusa opravdati, ali ne želi stvoriti sebi poteškoće te se čak preko Isusovih leđa sprijateljuje s Herodom, kojega je do tada držao svojim neprijateljem; i koji je u svojoj popustljivosti pristao na Isusovo razapinjanje iako na njemu nije vidio krivice? Ili se prepoznajem u Herodu koji je Isusa prezreo i ismijao?

Dajem li i ja prednost te više držim više do Barabe, negoli do Isusa te i ja vičem: „Smakni ga, a pusti nam Barabu“? Odbacujem nošenje Isusova križa, doživljavam ga nametnutim te ga nosim nevoljko ili se poistovjećujem s Isusom i spremno prihvaćam da budem dionik njegova križa? Prihvaćam li slabost, poniženje i križ kao sastavni dio Isusova i svoga života ili plačem nad Isusovom i svojom sudbinom? Jesam li grubi vojnik koji poslušno obavlja ono što mu se naredi, ili sam se razvio u pismoznanca koji i Riječ Božju prilagođava sebi ili sam poput sućutne Veronike? One koji mi nanose zlo mrzim i čekam priliku da im vratim jednakom mjerom ili sam spreman zajedno s Isusom moliti: „Oče oprosti im jer ne znaju što čine!“ Ustrajavam li u zlu i tvrdoći srca poput lijevog razbojnika ili sam poput desnog razbojnika spreman priznati svoj grijeh i pokajnički se udariti u prsa? Slijedim li Isusa u njegovu potpunom povjerenju i predanju Ocu? Jesam li sebičan ili sam spreman biti Josip Arimatejac koji se izlaže neugodnosti i opasnosti da od Pilata dobije Isusovo tijelo te mu ustupa i ukapa ga u svoj grob?“

Na kraju svoje homilije nadbiskup je još jednom pozvao okupljene da si postave pitanje: Gdje bi Isus danas pronašao mene i gdje ja danas pronalazim njega? te je zaključio: „Bez obzira na odgovor na ta pitanja, niti smrt, pa niti ona nasilna smrt ne može biti razlog da on ne ljubi svakoga od nas, niti ga umiranje može spriječiti da čuje naše vapaje.“ Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – U ponedjeljak 15. travnja, nadbiskup đakovačko–osječki Đuro Hranić, pohodio je povodom svetkovine Uskrsa dom za starije i nemoćne osobe u Đakovu. U pohodu su po običaju sudjelovali bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa, na čelu s rektorom Stjepanom Radićem i vicerektorom Krešimirom Čuturom.

Osim njih bili su i drugi svećenici, povezani s domom: vlč. Tomislav Ćorluka, župnik đakovačke župe Svih svetih te vlč. Josip Perak i vlč. Vinko Brezovar, umirovljeni svećenici koji pastoralno brinu o korisnicima Doma. Na početku susreta, zamjenica ravnateljice Doma, gđa Irena Kindl, pozdravila je nadbiskupa i sve prisutne. Nadbiskup Hranić prigodnim nagovorom pokušao je predočiti otajstvo Uskrsa, osvrćući se ponajprije na misterij patnje kojoj je podvrgnut svaki čovjek, a posebno oni koji su stariji. Međutim, patnja, i s njom smrt, nemaju zadnju riječ, iako se mogu doimati kao sveprisutni.

Nadbiskup je, naime, ukazao na tako jasnu i nedvosmislenu Istinu, da se sam Bog u osobi Isusa Krista solidarizirao s čovjekom, kako u patnji tako i u smrti. Upravo njihovim preuzimanjem na sebe, Isus Krist postavlja se kao konačni odgovor na misterij patnje i smrti, pri čemu jedino On čovjeka istinski oslobađa ovih spona. Kristovo je Uskrsnuće, nastavio je nadbiskup, potvrda novog života, ali u isto vrijeme i oslobođenje robovanju samodostatnosti, zatvorenosti u sebe, pri čemu je kao primjer „novog života u Kristu“, naveo osobe Marije Magdalene i apostola. Stoga susret s Uskrslim mora biti prvenstveno odnos koji i nas iznutra mijenj, donosi istinsku snagu, ali i radost koju smo pozvani dijeliti onima koje susrećemo.

Nadbiskup je potom korisnicima Doma pojedinačno čestitao Uskrs, obišavši također i one koji radi nepokretnosti nisu mogli sudjelovati u zajedničkom čestitanju. Za to su vrijeme bogoslovi pjevali prigodne korizmene pjesme i dijelili simbolične poklone. Krešimir Iljazović

ĐAKOVO (TU) – Udruga svetog Vinka Paulskog, konferencija Župe Svih svetih u Đakovu organizirala je na Cvjetnicu akciju podjele maslinovih grančica ispred katedrale. Prilog od grančica namijenjen je za pomoć potrebitima od Uskrsa do ljeta.

Isti dan članovi udruge su u prostorijama župe dijelili uskrsne pakete potrebitim obiteljima grada Đakova i okolice. Samo u nedjelju podijeljeno je 140 paketa, a predviđa se podijeliti preko 170 paketa. Udruga se zahvaljuje svima koji sudjeluju u akcijama na kojima se prikupljaju sredstva za pomaganje; tvrtkama, školama, Gradu Đakovu i Nadbiskupiji.

Ivan Bassi