Vijesti

ĐAKOVO (TU) – Brojni vjernici ispunili su na Čistu srijedu – Pepelnicu đakovačku prvostolnicu sv. Petra, kako bi svoj korizmeni hod započeli misnim slavljem i obredom pepeljenja, koje je u zajedništvu s osmoricom svećenika predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić.

Svoju homiliju biskup je započeo govoreći o razvoju i dvostrukom smislu korizmenog vremena, pojasnivši kako se korizmeno vrijeme sa svojim sadržajima oblikovalo kroz povijest, „oslanjajući se najviše na iskustvo vjere, i to ponajviše prateći katekumene – one koji su se pripravljali da u vazmenoj noći izreknu i posvjedoče svoje životno pristajanje uz Krista; a potom i pokornike, one koji su se udaljili od puta vjere i takvima bili javno proglašeni, pa su se o Uskrsu, koji puta i nakon višegodišnje pokore, vraćali u krilo zajednice Crkve“.

„I malo pomalo, sva se kršćanska zajednica u vremenu korizme solidarizirala s katekumenima, s kojima je posebno naglašena kršćanska ‘novost života’, i pokornicima, s kojima je istaknuto obraćenje, tj. zaokret i promjena života. Sva je zajednica htjela osjetiti kako je vrijedno i plodno u jednom posebnom razdoblju u godini, i to baš prije Uskrsa, obnavljati i produbljivati svoje iskustvo vjere, sve da bi nam svima, i mlađima i starijima, u vazmenim blagdanima iznova zasjala istina i snaga onih središnjih događaja našega spasenja: Kristove muke, smrti i uskrsnuća“, kazao je mons. Ćurić.

„Ako želimo što dublje razumjeti onaj pravi kršćanski smisao i sadržaj korizmenoga vremena, onako kako nas u tome podupire i kršćanski nauk Crkve, bilo bi vrijedno uočiti i uvijek imati na umu dvostruki smisao Korizme: krsni i pokornički“, rekao je biskup, pojasnivši kako se krsni vid korizme očituje u njezinom shvaćanju ne samo kao priprave nekrštenih na krštenje, već i priprave cijele zajednice na slavlje spomena vlastitog krštenja, zapravo obnovu krsnog saveza i jačanje krsnog poziva, i to sve u doživljaju vazmene noći, ‘kad je Krist raskinuo okove grijeha i smrti’; dok pokornički vid korizme obuhvaća veću spremnost za slušanje Božje riječi, za obraćenje, pomirenje s Bogom te s braćom i sestrama, posežući snažnije i češće za ‘oružjem kršćanske pokore’: molitvom, postom i dobrim djelima.

Podsjetivši na pročitane biblijske ulomke, biskup je istaknuo kako na svom korizmenom putu nismo sami i kako nas slušanje Božje riječi najjasnije otvara i usmjeruje prema Bogu, „da osjetimo kako doista s Bogom živimo i ostvarujemo zajedništvo, osluškujemo njegov glas i s njim ulazimo u dijalog, ne u strahu, već u jednostavnoj i poniznoj iskrenosti srca, možda koji put s nedoumicama i pitanjima što ih pred nas stavlja život, no uvijek s povjerenjem jer nas Isusova ‘škola evanđelja’ mudro poučava i upućuje nas na istinski pravi put – pravednosti, pobožnosti i ljubavi“.    

Okupljenim vjernicima biskup je posvijestio kako Isus u naviještenom Matejevu evanđeoskom odlomku u nekoliko navrata ponavlja i ukazuje na Oca nebeskog, dajući jasno do znanja što je vrijedno u Božjim očima: Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. „Skrovitost o kojoj Isus govori nije neko skriveno, tajanstveno mjesto, neka zagonetna nepoznanica koju moramo ljubomorno čuvati i štiti od očiju javnosti, već je zapravo u pitanju nutrina našeg srca i iskrenost naše duše u kojima započinju naša djela. Skrovitost nije usamljenost, već duboka oslonjenost na Boga“, rekao je biskup, dodavši kako nas „skrovitost“ oslobađa labirinta sebičnosti, računice i koristoljublja, na koje Isus ukazuje kad jasno upozorava: Ne budite kao licemjeri!. „Licemjerje je kadro toliko toga vrijednoga poništiti, a ono označava jedan životni stil koji naš život može isprazniti od iskrenosti, pretvoriti ga u nešto možda izvanjski vrijedno i pravedno, no vrlo se brzo pokaže kako su pravi životni sadržaji potisnuti“, rekao je biskup Ivan, dodavši kako i papa Franjo tumači kako na licemjernom putu vrlo brzo iz vidokruga nestane istinskoga Božjeg lica, Njegove žive osobe i susreta s Njim. Na tom se putu započinje stvarati neki umjetni, apstraktni svijet – bez ljubavi i bez prave vjere, bez nade, bez povjerenja, u konačnici to je ‘svijet bez Boga’.

Na kraju svoje homilije biskup se osvrnuo na ovogodišnju korizmenu poruku pape Franje, napose na njezinu socijalnu i društvenu dimenziju: „Nas kršćane korizmeni hod snažno potiče na djelovanje u svijetu. U tom nam duhu Papa poručuje: Staviti pashalni misterij u središte vlastitoga života znači osjetiti samilost prema ranama raspetoga Krista prisutnima u mnogim nevinim žrtvama ratova, nasrtajâ na život, od nerođenog djeteta do starijih osoba, u mnogim nevinim žrtvama raznih oblika nasilja, ekoloških katastrofa, nepravedne raspodjele zemaljskih dobara, trgovine ljudima u svim njezinim oblicima i neobuzdane želje za profitom, što je oblik idolopoklonstva.’ Ne libi se papa Franjo, baš zbog korizmenoga hoda, dotaknuti i pitanje društvenih struktura, s ciljem da svi pridonesu stvaranju ‘ekonomije koja će biti više pravedna i inkluzivna’, tj. s dobrobiti za svaki dio društva, kao što bi i svako političko djelovanje trebalo predstavljati ‘vrsni oblik ljubavi’, sve u duhu Kristova Govora na gori i Blaženstava!“

Nakon homilije svi nazočni pristupili su obredu pepeljenja. Prije završnog blagoslova biskup je okupljenim vjernicima preporučio produbljen pristup pripravi na uskrsnu ispovijed te sudjelovanje u obredima Vazmenoga trodnevlja, osobito u slavlju Vazmenoga bdijenja, kao ‘srcu’ cijele liturgijske godine. Anica Banović

KALENDAR

Ponedjeljak, 11. studenog: Spomendan svetog Martina Tourskog, biskupa.

Utorak, 12. studenog:        Spomendan svetog Jozafata, biskupa i mučenika.

Četvrtak, 14. studenog:     Spomendan svetog Nikole Tavelića, prezbitera i mučenika.

HODOČASNIČKI DAN BL. M. M. TEREZIJI

U subotu, 16. studenog hodočasnički je dan bl. majci Mariji Tereziji Scherer. U samostanskoj crkvi sv. misa je u 17 sati, a predslavit će je župnik u Našicama, fra Zoran Bibić. Poslije sv. mise svi su hodočasnici pozvani u dvoranu Florentini gdje će biti Mala škola života na temu: Molitvom vjera postaje iskustvo. Izručimo sve svoje potrebe i zahvalnost Bogu što imamo u bl. majci Tereziji moćnu zagovornicu.

VEČER POEZIJE

U subotu, 16. studenog u 19 sati u župnoj dvorani održat će se večer poezije posvećene žrtvama Vukovara i braniteljima Škabrnje. Dobro došli. Ulaz je slobodan.

PORUKA BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA

U nedjelju 17. studenoga sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba posjetit će našu župu i biti na misama u 9 i 18 sati, te govoriti o porukama blaženih Drinskih mučenica i time potaknuti vjernike da ih još više štuju, da im se utječu u zagovor i da se nadahnjuju na primjerima njihova svetog života. Budući da ih je Crkva 2011. uzdigla na oltar kao blaženice, osjećamo vjerničku obavezu da ih više upoznamo i štujemo. O njima ću progovoriti ja, s. Ozana Krajačić (vicepostulatorica kauze), a u pratnji je i s. Kristijana Jurić. Nakon mise vjernici će moći dobiti bilten (glasilo) o Blaženicama i sličice s litanijama i molitvom. 

SOCIJALNA SAMOPOSLUGA

Krajem listopada novoutemeljena socijalno-humanitarna udruga Terezijin krug Đakovo, otvorila je u ulici Ivana Mažuranića 8. u Đakovu socijalnu samoposlugu. U četvrtak 7. studenoga  prvi korisnici će moći dobiti pomoć. Suradnici, poslužitelji i volonteri Udruge  zahvaljuju na odazivu i donacijama tijekom prve uspješne akcije Zrno do zrna pogača… Vašoj plemenitosti se i dalje preporučuju i od srca zahvaljuju.

DUHOVNA OBNOVA ZA MLADEŽ

U subotu, 23. studenog u Betaniji je jednodnevna duhovna obnova za mladiće i djevojke srednjih škola, studente i radničku mladež.

PROSLAVA BRAČNIH JUBILEJA

U nedjelju, 17. studenoga slavimo Nedjelju bračnih jubileja. Na večernju misu u 18 sati u katedralu pozivamo sve bračne parove koji ove godine slave ili su već proslavili, bilo koji bračni jubilej: 25, 30, 40, 50, 60… godina braka. One koji žele sudjelovati na tom slavlju, molimo da se što prije prijave u župni ured.    

ŽUPNA KATEHEZA

Osim školskog vjeronauka, za sve razrede u župi se održava župna kateheza. Roditelji, šaljite svoju djecu na župnu katehezu jer je ona obavezna. Kateheza se održava i u one dane kad je štrajk u školi. Molimo pogledajte raspored župne kateheze na oglasnoj ploči i dođite.

HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU

Naša župa u suradnji s Orion toursom, od 17.03. do 24.03.2020. organizira hodočašće u Svetu Zemlju. Smještaj je u hotelima u Izraelu – puni pansion, duhovno vodstvo i mise na hrvatskom jeziku. Cijena je 9800 kuna. Plaćanje u 6-12 rata. Prijave do popunjenja, ima još nekoliko slobodnih mjesta.

HODOČAŠĆE U VUKOVAR

U ponedjeljak, 18. studenoga je Nadbiskupijsko spomen-hodočašće u Vukovar. Polazak je u 7 sati s parkirališta iza Male crkve. Grad organizira besplatan prijevoz. Prijave na tel. 840 444.

ZVONA ZA SVE POGINULE

Hrvatski biskupi su na jesenskom zasjedanju ove godine odlučili da se svake godine u 18.11 sati oglase sva zvona sa zvonika svih naših župnih, filijalnih i samostanskih crkava u RH, te da u spomen na sve poginule branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata zvone kroz 5 minuta.

TJEDNI - MJESEČNI SUSRETI

Ponedjeljak, 11. studenog:u 18.30 Stado malo – molitveni susret.

Utorak, 12. studenog:        u 18.30 Dva srca; misijska skupina; u 19.00 liturgijski čitači.

Srijeda, 13. studenog:       u 18.30 Ignacijanske duhovne vježbe; u 19.00 biblijska skupina. 

Četvrtak, 14. studenog:     u 18.45 euharistijsko klanjanje u Maloj crkvi.

Petak, 15. studenog:         u 18.30 krsna kateheza; u 20.00 susret mladih.

Subota, 16. studenog:       u 09.30 Igraonica za djecu; u 11.00 dječji zbor; u 19.00 zbor Santo.

Nedjelja, 17. studenog:     u 10.30 susret ministranata; u 15.00 Milosrdni Isus – molitveni susret.

DEKANATSKI SUSRET- DUHOVNA OBNOVA BRAČNIH PAROVA

U ponedjeljak, 25. studenog u 20 sati je susret bračnih parova Đakovačkog dekanata. Teme su Uloga molitve u bračnom i obiteljskom životu  i  Važnost prihvaćanja u bračnom životu.  

ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Svih svetih, u petak 1. studenoga, večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali, na kojemu se na osobit način moli za branitelje i civilne žrtve Domovinskoga rata, predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, u koncelebraciji nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića te kanonika mons. Pere Aračića i mons. Luke Marijanovića.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je istaknuo kako svetost ne znači bezgrešnost te kako je bit svetosti biti u zajedništvu sa Svetim, s Isusom Kristom. Zajedništvo s Bogom, koji je svet, daje udio u svetosti Crkve i stvara odnose svetosti među nama ljudima, rekao je nadbiskup Đuro, dodajući kako se na današnju svetkovinu, okupljeni oko zajedničkog euharistijskog stola, prepoznajemo kao sveti po daru Božje milosti u Isusu Kristu: mi, putujuća Crkva, ali ujedinjeni s onima koji su u zajedništvu s Kristom živjeli i završili svoj zemaljski hod, tj. s proslavljenom Crkvom.

Osvrćući se u homiliji na naviješten odlomak Matejeva Evanđelja o Blaženstvima, nadbiskup je posvijestio kako Crkva izabirući ovo evanđelje na današnji dan poručuje da je put svetosti upravo u življenju blaženstava, u kojima je opisan duh Isusova Kraljevstva, koja su program njegove Crkve, put do ostvarenja Kraljevstva Božjega i način njegove izgradnje, koja nam otkriva­ju što i koje vrijednosti trebamo u sebi razvijati ukoliko želimo biti Isusovi učenici.

Ukazujući kako sveti Matej insistira na nutarnjem karakteru blaženstava pa ne kaže samo “Blago siromasima, njihovo je Kraljevstvo nebesko”, nego ističe “Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko!”, nadbiskup je istaknuo kako je veći naglasak na ponaša­nju, nego na socijalnom položaju te kako spasenje nije vezano uz društveni položaj, nego je stanje srca i duha: „Mizeran život i siromaštvo nisu ideal, nego je ideal ne biti navezan na ono što posjedujemo. Oni koji se ne pouzdavaju u sebe, u svoje imanje i u svoju ušteđevinu kojom sve mogu kupiti i postići, nego svoju budućnost i život u punom povje­renju stavljaju u Božje ruke i sve očekuju od njega, blago njima. Ovome se blaženstvu „blago siromasima duhom“ ne suprotstavlja bogatstvo, nego samodostatnost. U isto vrijeme ono što posjedujemo, naše materijalno bogatstvo, otkriva opa­snost da zaboravimo Boga i potrebe drugih. Otvorenost za druge ljude, svijest da trebam druge, poniznost koja mi kaže da nisam sam sebi dosta, nego da trebam Boga i druge ljude je na­stavak prvoga blaženstva i stav sličan Bogu koji je otvoren za sve koji mu se približe“.

Zaključujući homiliju, nadbiskup je kazao kako su blaženstva program svetosti, „što ne znači da tre­bamo gladovati i žeđati, biti siromašni i uplakani…, ali znači da je Bog u kojega vjerujemo gladan, žedan, napušten, si­romašan i uplakan u našoj braći. U svakoj osobi koja proživljava takve trenutke treba vidjeti sliku Božju i prepozna­ti dijete Božje, svoju sestru i brata. Onda će njihovi problemi postati i moji, tugovat ću ako moja sestra ili brat tuguje, radovat ću se ako se oni raduju. Tako prihvaćamo duh Blaženstava, postajemo graditelji Kraljevstva, suobličujemo se nebeskome Ocu i po­tvrđujemo zajedništvo s proslavljenom Crkvom“, kazao je nadbiskup Hranić.

Misno slavlje pjevanjem je animirao Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Njima je nadbiskup Hranić na kraju misnog slavlja uputio posebnu zahvalu. Anica Banović

ĐAKOVO (TU) – Uz nadbiskupa Đuru Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića, župnika đakovačke župe Svih svetih Tomislava Ćorluku te četvoricu svećenika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, večernje misno slavlje na Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan, 2. studenoga 2019., u đakovačkoj je katedrali predvodio pomoćni biskup Ivan Ćurić. Slavlje je pjevanjem pratio Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.

Svoju homiliju biskup Ivan započeo je govoreći o smrti i pokojnima, o našem odnosu i povezanosti s njima, te je među ostalim rekao kako je smrt stvarna, istinska, najradikalnija promjena, bolan, posljednji odlazak i s njom se teško išta može usporediti. Ali, istovremeno, čovjek na tolike načine pokazuje da nije samo „zemljani“, već da njegovu životu pripada živa duša i duh, ne kao neki dodatci, već kao temeljna odrednica, i zato čovjek propituje i o svom postojanju nakon zemaljskog, smrtnog odlaska; stvara slike o tom ‘drugom’ svijetu, sjeća se i ne želi zaboraviti one koji su umrli.

Kršćanski je nauk, braćo i sestre, u tim dubokim i teškim pitanjima u svome temelju, usudio bih se reći, zapravo jednostavan. Gradi se i oslanja na istinu da je nama ljudima darovano zajedništvo s Bogom. To je ona osnovna, milosna istina u kojoj se nalaze naši životi. I cijelo se kršćansko postojanje, sav ljudski život rasvjetljuje upravo tom istinom: U Kristu, utjelovljenom, raspetom i uskrslom, darovano nam je trajno zajedništvo s Bogom. Moja zemaljska povijest nije tek prolazna, samo takva da ću jednom, kad se izbroje moji dani, samo iščeznuti. Ne, nego je moj sadašnji život već uključen u ono što kršćanski nauk naviješta kao „povijest spasenja“, u koju je uključeno cjelovito otajstvo života, uključujući i iskustvo smrti“, rekao je biskup Ivan.    

Nadalje, biskup je kazao kako je za nas kršćane pitanje vječnosti života, zapravo, najprije pitanje o samom Bogu i njegovu djelu spasenja za nas ljude. Pritom je podsjetio na 1. čitanje koje govori o pravednom Jobu i njegovoj vjeri, povjerenju i predanosti zajedništvu s Bogom, a potom i na naviješten evanđeoski ulomak u kojem Isus obećava i naviješta: tko „vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni“ i On će ga „uskrisiti u posljednji dan“. U toj vjeri rasvjetljuje nas svaki kršćanski sprovod, rekao je biskup, dodavši kako je stoga važno s kakvim stavom i s kojom vjerom sudjelujemo na sprovodima svojih bližnjih, prijatelja, susjeda i poznanika.

Okupljene vjernike biskup je podsjetio kako svećenik pri kraju sprovodnih obreda izriče biblijsku pouku: Spomeni se, čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti. Upitao se je li to zadnja poruka te istaknuo kako uz nju postoji „još jedan istinit navještaj, koji je tako snažno sadržan u gesti kad svećenik uzima križ, te kao da znamenuje grob, po mogućnosti dotičući pokojnikov lijes, kaže: Križ Kristov, čuvao te i sačuvao za život vječni. Upravo je u tom ona glavna boja života i smrti kršćanina, svjetlo istinske, neprolazne nade, nova  – i to ona posljednja, najdublja i najodlučnija „šansa“ našem životu: S Kristom ćemo uskrsnuti“, naveo je biskup.

Na kraju svoje homilije biskup je rekao da mi kršćani, kad se povezujemo sa svojim pokojnima, to činimo na način da jednostavno, upravo kao Kristovi vjernici, prihvaćamo svoju povezanost s Isusom, znajući da samo iz te povezanosti izvire i istina da nam je s uskrslim Kristom darovano i istinsko zajedništvo s pokojnima. Ono što molitvom i djelima činimo za pokojne i za njihovo vječno spasenje, mi uvijek upravljamo Kristu, s kojim smo po krštenju uronjeni „u njegovu smrt i uskrsnuće“. „Zato i radi svih naših preminulih mi želimo još više uranjati u Božju ljubav, prihvaćati ju i nasljedovati, da i zbog naše vjere, nade i ljubavi, svi oni prispiju do pune slave i radosti uskrsnuća. To je duhovna ‘riznica Crkve’, u koju se i danas uključujemo svojim molitvama i žrtvama, da svi prispijemo do punine života, ‘gdje s oka svake suze nestaje’“, biskup je zaključio. A. Banović

ĐAKOVO (TU) – Mons. Georgi Jovčev, biskup biskupije Sofija-Plovdiv predvodio je u nedjelju, 6. listopada 2019. svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra o 137. godišnjici njezina posvećenja. U koncelebraciji je bio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić te đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić, zatim generalni vikar biskupije Sofija-Plovdiv mons. Stefan Manolov i tajnik Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Domagoj Lacković.

Na početku misnoga slavlja mons. Hranić podsjetio je kako je đakovačka prvostolnica posvećena 1. listopada 1882. te da je biskup Strossmayer je za tu veliku svečanost u Đakovo pozvao biskupa Jurja Posilovića, jer je on kao tadašnji senjski biskup imao pravo bogoslužje slaviti na hrvatskom jeziku. Biskup Strossmayer prepustio je da on na starohrvatskom jeziku posveti njegovu novosagrađenu katedralu. „To puno govori o hrvatskim osjećajima i identitetu biskupa Strossmayera, istodobno o njegovoj zdravoj crkvenosti te o njegovu odnosu prema slavenskom pitanju unutar Austrougarske monarhije i unutar čitave Europe“, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup te rekao: „Jedan od slavenskih naroda kojega je biskup Strossmayer osobito volio bio je bugarski narod.“ Pozdravio je potom uime pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, umirovljenog nadbiskupa Srakića i u svoje osobno ime biskupa Jovčeva, njegova generalnoga vikara Manolova te njihovu pratnju. „Drago mi je što i na ovaj način nastavljamo te snažimo dugogodišnje osobne i crkvene veze osobnog prijateljstva između nas biskupa te između naših biskupija na temeljima koje je postavio graditelj ove katedrale biskup Strossmayer“, rekao je mons. Hranić.

U svojoj homiliji, koju je biskup Jovčev izrekao na bugarskom, a vlč. Lacković pročitao na hrvatskom jeziku, istaknuo je: „Dom moj dom će se molitve zvati, govori Gospodin; u njemu, tko moli dobiva i tko traži nalazi, i tko kuca, njemu će se otvoriti. Tu se otkriva tajna pravoga hrama i prikazuje se slika nebeskog Jeruzalema; jer ti si napravio od tijela svojeg jedinorođenog Sina, rođenog od Prečiste Djevice, sveti hram za sebe, u kojem prebiva punina božanstva. Ustanovio si Crkvu, tvoj sveti grad izgrađen na temeljima apostola kojemu je zaglavni kamen sam Krist Isus, izgrađen od izabranog skupocjenog kamenja, gdje ćeš prebivati u sve vijeke i svima biti svjetlo Kristovo koje će sjati kao vječna zora u njemu.“

Mons. Jovčev zatim je naglasio: „Ove riječi odnose se i na ovu katedralu–baziliku svetog apostola Petra, koja se uzdiže na čast i slavu Boga Svemogućega i najvećega. Posvećena je Duhom Svetim po rukama biskupa. To je sveto mjesto na kojem se razlijevaju božanske tajne za spas vjernika.“ Pojašnjavajući kako se u Bugarskoj govori jezik sličan hrvatskom, biskup Jovčev rekao je kako je došao među vjernike u ovu prvostolnicu sa željom da se pridruži svečanom glasu molitvenog mnoštva kršćana ove biskupije i da izrazi svoje zajedništvo s ovom Crkvom, koja je dio Univerzalne Katoličke Crkve, čiji smo svi živi članovi. „Želim se radovati s vama, jer je vaša crkvena zajednica, bliska mojoj crkvenoj zajednici u Bugarskoj, mojoj domovini, u promatranju mističnoga crkvenoga tijela, čija je glava Krist Svemogući i Gospodar cijelog svemira“

Poručujući vjernicima da su od trenutka kada na kraju mise čuju riječi idite u miru „nositelji Božje svete milosti na spasenje svih ljudi“ te da će tako „biti pravi misionari Krista Gospodina, koji želi da svi ljudi vjeruju i da budu spašeni“, mons. Jovčev je proučio: „Neka vam ovaj blagdan bude ostvarenje velikoga ideala koji nam je donio Krist: Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje svim ljudima. Neka Duh Božji prebiva u vašim srcima i neka vas on ujedini u slavnom zajedništvu sa svim anđelima i svetima.“

Misno slavlje pjesmom je animirao Mješoviti konkatedralni zbor pod ravnanjem mo Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića. Nakon mise, biskup Jovčev posjetio je središnje ustanove Đakovačko-osječke nadbiskupije u Đakovu i Osijeku. M. Kuveždanin/P. Tustanovski