Vijesti

DRAGOTIN (TU) – Bogoslovi i odgojitelji Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predvođeni rektorom preč. dr. Stjepanom Radićem, vicerektorom vlč. Krešimirom Čuturom, duhovnikom mons. dr. Karlom Višatickim, ekonomom preč. Matom Gašparovićem te uz prisutnost svećenika u miru, vlč. dr. Slavka Platza, vlč. Josipa Martinovića i vlč. dr. Ivana Zirduma, hodočastili su 13. listopada u Svetište Gospe Dragotinske, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera propisanih od strane Stožera za civilnu zaštitu.

Po dolasku u svetište bogoslovi su otpjevali Lauretanske litanije. Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio preč. Mato Gašparović. On je u propovijedi pozvao na promišljanje o Božjem raspoloženju prema čovjeku. „Unatoč ljudskoj grešnosti, Bog po Marijinom ‘evo me’ obnavlja svoju ljubav prema čovječanstvu te nas poziva da krenemo ispočetka. Dva su načina na koja Bog spašava i obnavlja savez prijateljstva s nama: opraštajući grijehe i pomažući da ih ponovno ne činimo“, rekao je preč. Gašparović te nastavio: „Bog već od Marijinog bezgrešnog začeća šalje čovjeku poruku praštanja koja svoj vrhunac ima u Sinu žrtvovanom na drvetu križa.“ Na kraju je sve potaknuo da se dopuste očarati Božjim prijateljstvom koje zrači po Mariji i iz Marije, za spas ovoga svijeta.

Evanđelje je navijestio đakon Bruno Diklić, jedan od četvorice zaređenih đakona u nedjelju 11. listopada 2020. Nakon mise, duhovnik Višaticki predvodio je pobožnost Majci Božjoj pri čemu su bogoslovi, poglavari i ostali sudionici na poseban način molili za papu Franju, Domovinu, (nad)biskupije iz kojih dolaze i njihove svećenike, Sjemenište i njegove djelatnike i dobročinitelje, kolegice i kolege s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, svoje obitelji i rodbinu, sve bolesne i oboljele od koronavirusa te za sve pokojne, posebno ovog ljeta preminulog bogoslova đakovačke bogoslovije Janoša Kovača. Po završetku misnog slavlje, iako u posebnim okolnostima, bogoslovi su se s poglavarima zadržali u bratskom druženju na otvorenom, učinivši prema običaju zajedničku fotografiju.

Ovo tradicionalno i zavjetno hodočašće odvija se dva puta u jednoj akademskoj godini – 13. listopada i 13. svibnja – a njime su se 1954. godine poglavari i bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu zavjetovali Gospi Dragotinskoj da sačuva Sjemenište od zatvaranja, kako su to namjeravale učiniti ondašnje komunističke vlasti nakon II. svjetskog rata. Bilo je to jedno od najtežeg vremena za Katoličku Crkvu u Hrvata, razdoblje progona Crkve te zatvaranja velikih i malih sjemeništa (Sarajevo, Rijeka, Split) od strane komunističkog režima. Sjemenište je sačuvano od zatvaranja, a prvo zavjetno hodočašće održano je 1956. u Dragotinu. Bernard Prelčec

OSIJEK (TU) – Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije i ove godine organizirao je šest seminara za animatore i volontere župnih karitativnih skupina u dekanatima Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prvi dio seminara su predvodili djelatnici Nadbiskupijskog Caritasa, a drugi dio sastojao se od listopadskih pobožnosti i mise. U uvodnom dijelu izložen je rad Caritasa u proteklom vremenu uz prigodno razmišljanje o Knjizi proroka Jone. Seminarima je nazočilo 103 animatora i volontera iz 34 župe.

Prvi seminar 5. listopada održan je u Slavonskom Brodu, u Svetištu Gospe Brze Pomoći, a sudjelovali su animatori i volonteri iz Slavonskobrodskog, Sibinjskog i Garčinskog dekanata. Na seminaru je bilo 20 animatora iz 7 župa. Prvi dio programa održan je u Pastoralnom centru Vid Mihaljek, a započeo je uvodnom molitvom koju je predvodio vlč. Božidar Nađ, župni vikar. Uvodno izlaganje održao je mr. Mišo Lukačević, pomoćnik ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. iz Nadbiskupijskog Caritasa. Nakon prvog dijela seminara, u crkvi Gospe Brze Pomoći članovi župne zajednice i Caritasovi animatori sudjelovali su u molitvi krunice s prigodnom pobožnošću Majci Božjoj. Misno slavlje predvodio je preč. Ivan Lenić, dekan Slavonskobrodskog dekanata te župnik i upravitelj brodskog svetišta. U prigodnoj homiliji istaknuo je važnost blizine potrebitima prema uzoru Milosrdnog Samarijanca. Naglasio je da je ljubav kreativna i da nađe put kakve god mjere zaštite od širenja pandemije na snazi bile. Caritasove animatore pozvao je da posebnu brigu vode o starima, nemoćnima, bolesnima i onima koji su usamljeni.

U Župi sv. Jakova, ap. u Gunji 6. listopada seminar je održan za Drenovački i Županjski dekanat. Bilo je prisutno 30 volontera iz 6 župa. Susret je započeo u svetištu Skrovite Gospe Šumanovačke u Šumanovcima. Uvodnu molitvu predvodio je vlč. Ivan Živić, župnik u Gunji i povjerenik za Caritas Drenovačkog dekanata. Nakon izlaganja mr. Lukačevića, domaći župnik predvodio je Litanije pred kipom Gospe Šumanovačke. Susret je nastavljen u župnoj Crkvi u Gunji, gdje je misu predvodio vlč. Živić u zajedništvu s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom u Županji i povjerenikom za Caritas za Županjskog dekanata. Vlč. Živić u homiliji je spomenuo da je najbolji pojam kojim opisujemo našega Nebeskog Oca pojam ljubavi, prema enciklici pape Benedikta XVI. Deus Caritas est. Naglasio je da se sam Bog koji je ljubav po nama ljudima daje drugim ljudima. A Boga se može susresti upravo u potrebitima.

Na blagdan Kraljice Svete Krunice, 7. listopada održan je seminar za volontere iz Đakovačkog i Velikokopaničkog dekanata. Prisutno je bilo 9 volontera iz 6 župa. Susret s volonterima i animatorima započeo je u župnoj crkvi Svih svetih u Đakovu. Vlč. Tomislav Ćorluka, župnik i povjerenik za Caritas u Đakovačkom dekanatu pozdravio je sve sudionike istaknuvši važnost molitve krunice. Nakon uvodne molitve koju je predvodio vlč. Ćorluka i izlaganja mr. Lukačevića prisutni su zajedno sa župnom zajednicom Župe Svih sveti u Đakovu sudjelovali na listopadskim pobožnostima i misi u katedrali sv. Petra. Misu je predvodio vlč. Dominik Nedeljković, župni vikar u zajedništvu s mr. Dragom Markovićem, kancelarom i mr. Lukom Marijanovićem, kanonikom Stolnog kaptola. Vlč. Nedeljković u homiliji je napomenuo koliko je krunica važna u životu kršćanina. U krunici s Marijom pratimo Isusa na njegovu ovozemaljskom putu od rođenja do muke, smrti i uskrsnuća. Misno slavlje prikazano je za sve dobročinitelje, djelatnike i animatore Caritasa i karitativnih skupina Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu seminar je održan 8. listopada za Valpovački i Donjomiholjački dekanat. Uz uvodnu riječ i molitvu vlč. Zvonka Mraka, župnika i povjerenika za Caritas Valpovačkog dekanata, izlaganje o Caritasu je imao pomoćnik ravnatelja Caritasa. Caritasovi animatori i volonteri, njih 15 iz 5 župa, sudjelovalo je na misi koju je predvodio vlč. Mrak, uz koncelebraciju vlč. Luke Ćosića, župnog vikara. Vlč. Mrak je istaknuo važnost molitve u životu Caritasovih animatora. Nakon mise vlč. Ćosić predvodio je klanjanje koje je animirao župni zbor.

U župnoj crkvi sv. Roka u Rokovcima regionalni seminar za Caritasove volontere i animatore iz Vinkovačkog, Vukovarskog i Otočkog dekanata održan je 9. listopada. Prisutno je bilo 7 animatora iz 3 župe Vinkovačkog dekanata. Vlč. Đuro Blumenšajn u uvodnom nagovoru je istaknuo koliko je važna molitva u životu svakog kršćanina, a posebno Caritasovih djelatnika i volontera. Na primjeru biblijskih tekstova pokazao je da je Isus, uz djelovanje, i molio.  Susret je nastavljen listopadskim pobožnostima i misom koju je predvodio vlč. Blumenšajn.

U župnoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Osijeku 12. listopada održan je seminar za Caritasove animatore i volontere za Osječki istočni, Osječki zapadni, Čepinski i Baranjski dekanat. Prisutno je bilo 22 volontera iz 7 župa. U uvodnom izlaganju dr. sc. Drago Tukara, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije usporedio je aktivnosti volontera u Caritasu s aktivnostima u životu proroka Jone. Istaknuo je kako poput Jone, jedan čovjek može napraviti puno dobra u jednome gradu. Pobožnost Gospi koja razvezuje čvorove predvodio je župnik vlč. Ivica Martić. Susret je završen slavljem mise, koju je predvodio domaći župnik u zajedništvu s preč. Tukarom i vlč. Matijom Aušićem, župnim vikarom. Vlč. Martić u homiliji je istaknuo da pomažući drugima ne pomažemo samo ljudima u potrebi, nego i sebi, vršeći na taj način svoje kršćansko poslanje. Mišo Lukačević

ĐAKOVO (TU) – U Đakovu, u župi Svih Svetih dana 17. listopada 2020. godine pokrenuta je inicijativa za organizacijom trajnog euharistijskog klanjanja. Nakon Rijeke, Splita i Dubrovnika, na poticaj patera Justa Lofeuda, ova ideja je pokrenuta i u Đakovu s ciljem otvaranja kapele trajnoga klanjanja.

Susret je započeo misnim slavljem u župnoj crkvi Svih Svetih koje je predvodio domaći župnik Tomislav Ćorluka uz koncelebraciju p. Justa Lofeudea i župnog vikara Dominika Nedeljkovića. U propovijedi koju je održao na talijanskom, a koju je prevodio vlč. dr. Grgo Grbešić, p. Justo osvijetlio je lik sveca dana – svetog Ignacija Antihoijskog te protumačio važnost povezanosti Krista i Crkve objašnjavajući kako nema Isusa Krista bez Crkve. Susret je nastavljen euharistijskim klanjanjem u tišini i osobnoj molitvi. Nakon klanjanja p. Justo objasnio je sve detalje trajnog euharistijskoga klanjanja pozivajući sve Đakovčane da se uključe u ovu inicijativu.

Pater Justo Lofeudo, rodom iz Argentine, misionar je Presvetoga Sakramenta te putuje svijetom kao promotor inicijative trajnoga cjelodnevnoga i cjelonoćnog klanjanja. Diljem svijeta danas postoji više od tisuću kapelica u kojima je Presveti Oltarski Sakrament izložen 24 sata dnevno. Inicijativa je započela nakon II. Vatikanskog koncila na poticaj p. Martina Lucie, svećenika Kongregacije Presvetih srdaca Isusova i Marijina. On je krenuo sam, a potom je osnovao redovničku zajednicu koja promovira ovu inicijativu, a kojoj danas pripada i p. Justo. Sve je započelo u Sjedinjenim Američkim Državama gdje danas ima više od 500 kapelica, potom se inicijativa proširila na Filipine, Južnu Koreju, a nakon toga u europske države. Prva kapelica trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj otvorena je u Dubrovniku 11. veljače 2019. godine. Dominik Nedeljković / Foto: Josip Kazalicki

ĐAKOVO (TU) –  U ponedjeljak 31. kolovoza 2020. Misijski centar u Đakovu posjetila je misionarka s. Jacinta Petrović u pratnji svojih susestara: s. Kaje Ljubas, provincijalne poglavarice i s. Cecilije Firić, bivše provincijalke za čijeg mandata je s. Jacinta pošla u misije, primivši misijsko poslanje u đakovačkoj katedrali.

U prostorima Misijskog centra sestre je primila s. Ignacija Ribinski, nadbiskupijska promicateljica župnih misijskih skupina, kao i suradnici Misijskog centra, kojima je svaki posjet misionara radostan i značajan događaj, osobito kad je riječ o misijama u Beninu s kojim Đakovčane veže višegodišnja suradnja. Na kraju susreta uslijedila je izmjena darova, kada su sestre misionarke primile dar za školovanje djece i bogoslova u Beninu. Josip Kazalicki

ĐAKOVO (TU) – Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju, nedavno je uputio svoju Poruku na početku školske i katehetske godine 2020./2021. naslovljenu „Trpljenje iz ljubavi – sjeme novoga govora o kršćnaskoj nadi“. Na samom početku nove školske godine, koja će po mnogočemu biti specifična, nadbiskup Hranić gostovao je u programu Hrvatske radiotelevizije te je kratko  komentirao aktualnu situaciju.

  • Poštovani Nadbiskupe, je li Vijeće za katehizaciju, katehetski uredi pri biskupijama i sami vjeroučitelji spremni za razne scenarije provedbe školskoga programa.

Spremni smo i svi trebamo nastaviti i dodatno se pripremati. Pomno pratimo Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa te preporuke Stožera civilne zaštite.  

Vjeronauk u školi je za učenike koji ga izaberu, zajedno sa svojim roditeljima, jedan od redovitih predmeta i odvija se u okviru redovite nastave u školi te zajedno s drugim predmetima dijeli istu sudbinu s obzirom na način i oblik izvođenja nastave. Naši su vjeroučitelji uključeni u redovite procese reforme obrazovnog sustava i kurikularne reforme, za njih se organizira redovito permanentno obrazovanje…. Dok se za učitelje i nastavnike drugih predmeta permanentno obrazovanje organizira samo ‘on line’, mi se trudimo organizirati ga i ostvarujemo ga i uživo. Vjerujem da kod većine naših vjeroučitelja u školi jača dimenzija spremnosti i snage vjeronauka kao školskog predmeta.  

Kad je u pitanju župna kateheza također nastojimo i želimo odgovoriti zahtjevima izvanrednih okolnosti povezanih s pandemijom koronavirusa. Ne možemo se odreći zajedničkih okupljanja na nedjeljnim euharistijskim slavljima i sakramentalnog života. No, katehetsku i duhovnu pripravu na sakramente kršćanske inicijacije prilagođavamo mogućnostima okupljanja uživo te dodatno snažimo mogućnosti koje nam pružaju elektronička sredstva komunikacije. Nemamo toliko razrađene katehetske planove i programe niti udžbenike i druge materijale kao kad je u pitanju vjeronauk u školi, no svi nastoje dati svoj obol unaprjeđenju katehetskog rada u župnim zajednicama. Moram pohvaliti veliku kreativnost i trud mnogih svećenika, časnih sestara, župnih kateheta i drugih pastoralnih suradnika.

No, moram istaknuti da posebno u vremenima kao što su ova dodatno osjećamo važnost odgoja u vjeri kojega pružaju roditelji te važnost vjerničkog i molitvenog života obitelji. Prepoznajem i ističem velika nastojanja i plodove rada mnogih svećenika i pastoralnih suradnika da roditeljima i obiteljima pomognu u ostvarenju njihova navjestiteljskog i katehetskog poslanja te u ostvarenju službe posvećivanja koja započinje u obitelji i koja se ostvaruje kroz integraciju obiteljskih nastojanja sa zadaćama koje spadaju na župnu zajednicu.           

  • Pred početak svake školske godine uvijek se raspravlja o važnosti, ulozi i potrebi vjeronauka u javnim školama. Koliko je zapravo vjeronauk važan u izgradnji mladih ljudi?

Cjelovitom odgoju jednostavno pripada i vjerski odgoj. On postoji u svim europskim zemljama, osim u dvije. Konfesionalni model vjeronauka dopušta da se učenik u okviru svoga obrazovanja sučeljava i s religioznim pitanjima, da traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja i na pitanje smisla ljudskoga života, da raste u spoznajama o religiji, da ulazi u ekumenski i međureligijski dijalog, da pridonosi međusobnom uvažavanju i prihvaćanju, suživotu i miru te djecu i mlade ohrabruje de istodobno i upuste u otajstva vjere, odnosno religije. Riječ je o ostvarenju one zadaće odgojno-obrazovnog sustava koje se ne bismo smjeli nikada odreći. Trajno postavljanje već nadiđenih pitanja najčešće je pokazatelj netolerantnosti i ideološke zaslijepljenosti onih koji nikako da prihvate pluralno demokratsko društvo.

  • Od više naših biskupa proteklih se mjeseci moglo čuti kako se uvođenjem izborne informatike u niže razrede osnovne škole roditelje stavlja pred izbor – vjeronauk ili informatika, iako djeca mogu pohađati i oba predmeta. Koje je Vaše mišljenje?

Tu su na ispitu roditelji i njihova kršćanska svijest i odgovornost za dobrobit njihove djece, koja zahtijeva holistički pristup te vrednovanje i njegovanje važnosti vjerskog odgoja i duhovnog života za dobrobit njihove djece. Zahvaljujem ravnateljima škola i nastavnicima za korektnost te moram istaknuti da pošten pristup a ne diskriminaciju te marginalizaciju vjerskog odgoja očekujemo od svih ravnatelja i čimbenika odgojno-obrazovnog sustava u RH. Vjerski odgoj i obrazovanje su ustavno pravo djece i njihovih roditelja unutar javnih škola. Škola je delegirani odgojitelj i ima pravo i dužnost odgajati djecu u skladu sa svjetonazorom njihovih roditelja. Ukoliko se pri ponudi i izboru izborne nastave događaju propusti, ukoliko se informatika i vjeronauk predstavljaju kao alternativni predmeti a ne kao predmeti koje se može istodobno izabrati, od roditelja i od drugih poštenih nastavnika očekujemo da reagiraju na nepravilnosti i nepošten pristup te da se založe da svaka škola treba voditi računa o cjelovitom odgoju te poštovati ostvarenje ustavnih prava roditelja i djece te ih poticati i odgajati za suradnju sa školom i za korištenje mogućnosti koje im pruža obrazovni sustav te ustav RH.   

  • Danas u Hrvatskoj počinje nova školska i vjeronaučna godina. Koja je Vaša poruka djeci, roditeljima i učiteljima?

Svoju sam poruku već objavio prije desetak dana pod naslovom: Trpljenje iz ljubavi – sjeme novoga govora o kršćanskoj nadi. U njoj sam poručio da se s jedne strane čini da pred silnim, žalosnim brojkama svakodnevno zaraženih polako gubimo osjećaj za dostojanstvo pojedinca koji pati ili umire, te da ostajemo ravnodušni za njegovu sudbinu. No, moramo ipak primijetiti da je vrijeme kroz koje prolazimo istodobno i znak istinske moći čovječanstva: znak moći solidarnosti i požrtvovnosti za druge. Rastemo u svijesti da smo svi važni i potrebni, ‘svi pozvani veslati zajedno’, svi potrebni utjehe drugoga (…) svi dijelom stvarnosti kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći (usp. papa Franjo, Homilija 27. ožujka 2020.).

Hvala svim roditeljima i učenicima koji žele da u njihovom društvu u hodu prema naprijed bude prisutna i Crkva te izabiru školski vjeronauk i vode računa o eklezijalnoj dimenziji kršćanske vjere te o sakramentalnom životu.

Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije