Tjedne obavijesti

Današnja čitanja govore o borbi između dobra i zla, Boga i sotone. Poprište te stalne borbe jest čovjek. U Evanđelju pismoznanci optužuju Isusa da po poglavici đavolskom Beelzebulu izgoni đavle. Tu laž Isus pobija logičnom prispodobom. Kako je moguće da očigledna djela Božja koja se ogledaju i u izgonu đavla neki pripisuju zlu? Isus se sustavno, kroz sav svoj život, djelima i riječima borio protiv zla i Zloga kao izvora ljudske boli. Ne htjeti vidjeti to, a vidjeti zlo u Sinu Božjem znači biti zao. Ustrajati u takvom stavu predstavlja grijeh protiv Duha Svetoga koji se ne prašta. Kraj ulomka Evanđelja po Marku je veoma pozitivno konotiran. Oni koji sjede oko Isusa po njegovim riječima vrše Božju volju i suprotnost su pismoznancima koji se protive Duhu Istine, tj. Duhu Svetom. Suprotnost su Adamu i Evi koji bježe i strahuju od Boga jer prijateljuju s njim u liku Isusa. Vršeći Božju volju oni Bogu dokazuju svoju ljubav prema njemu. To neizrecivo raduje Isusa koji ih u ushitu proglašava svojom braćom,sestrama i majkom.

Više...

 

Tajna Presvetog Trojstva, tj. Boga kakav je on u sebi, najveća je tajna naše vjere. Generacije teologa razbijale su glavu razmišljajući kako to može biti: jedan Bog - a Trojica. Tu tajnu Crkva stavlja pred nas da o njoj razmišljamo i da joj se poklonimo. Biblijska vjera u jednog Boga nije nastala reduciranjem brojnih božanstava u poganskim religijama na jedno božanstvo, već tako što je Bog sam došao u susret čovjeku. Time je pokazao da on nije divinizirana  prirodna sila već Stvoritelj koji stoji nasuprot svome stvorenju i da brojna, od pogana štovana božanstva nisu nikakvi bogovi. Ljubeći svoje stvorenje i posebno čovjeka kao krunu svega stvorenog i šaljući svoga Sina da spasi čovjeka, Bog je objavio i bogatstvo svoga božanskog bića. Božja spasiteljska ljubav  prema čovjeku samo je plod i posljedica ljubavi koja vlada između Oca, Sina i Duha Svetoga.

 

Više...

 

Drugo čitanje Dj. 2, 1-12.: Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?"

 

Više...

U odlomku "velikosvećeničke molitve" možemo čitati Isusove bojazni s obzirom na učenike nakon uzašašća. Njegovim uskrsnućem nastalo je novo stanje. Učenici nisu više od ovoga svijeta, ali ostaju u njemu. A u svijetu još uvijek djeluje Zao. Da bi se obranili od njegova zavođenja, moraju ostati u jedinstvu ljubavi i istine, tj. u Božjoj riječi, u Bogu. Vrijeme u kojem se odvija naš život također je neka vrsta među vremena - nakon Isusova odlaska i njegova drugog dolaska. I za nas vrijede pouke čitanja. Danas su nam otvorene mogućnosti jedinstva u svjetskim razmjerima. Po sredstvima društvenog priopćavanja saznajemo kako nam žive braća i sestre u najudaljenijim dijelovima svijeta. Dužni smo im priopćiti svoje svjedočanstvo ljubavi i istine. Zatekli bismo se ipak, u laži kad bismo se samo zanimali npr. za gladne u Africi, a ne bismo pomogli, kad bismo "ljubili" one s kraja svijeta, a prekinuli odnose sa susjedima ili s braćom i sestrama koji s nama sjede u istoj klupi za vrijeme sv. mise.

 

Više...