Dragi župljani, draga braćo i sestre!

Kao što je svaki Uskrs sličan, a opet malo drugačiji, za ovaj Uskrs možemo reći da je poseban. U ovakvim okolnostima pandemije i karantene,  nismo ga još slavili. Svete mise slavimo u praznoj katedrali, propovijedam praznim klupama, na euharistijskom klanjanju, križnom putu i drugim pobožnostima nema nikoga. Istina, pratite prijenose svega toga preko Slavonske televizije ili Live streama. No, nedostaje okupljena zajednica, zajednička molitva i pjesma, ispovijedi, pričesti i krštenja. Govore kako nakon ove pandemije Svijet više nikad neće biti isti, te kako ne smijemo dopustiti da se nakon ovoga sve nastavi po starom. Već nas odavno klimatske promjene upozoravaju da se nešto mora mijenjati. Neki kažu da su koronavirus, klimatske promjene, potres i drugo samo jedan znak nadolazećih novih nevolja, a onda i velike katastrofe.

Činjenica je da se čovjek uzoholio i pomislio kako je svemoćan, sve može sam, uzdao se samo u svoju znanost, ekonomsku moć i inteligenciju misleći kako mu Bog ne treba, ništa ga ne može iznenaditi ili ugroziti. Očito da nije tako. Sad svi imamo vremena za razmišljanje, imamo vremena donijeti ispravne zaključke.

Na Veliki petak i subotu su se Kristovi apostoli nalazili u sličnoj situaciji, sve se porušilo. Beznađe i šok da ne mogu biti veći. Potom strah i tjeskoba, zatvorena vrata. Ali to je bilo samo dan, dva, onda dolazi Uskrsno jutro. Isus je uskrsnuo, živ je, s nama je sada i u sve dane. Ljubav je pobijedila mržnju, pravda je pobijedila nepravdu, svjetlost je pobijedila tamu, život je pobijedio smrt.

Oprez je potreban, ali ne očaj, beznađe, strah, žalost. Svako naše trpljenje, kad ga sjedinimo s Kristovim trpljenjem, postaje lakše, svaka smrt je početak vječnog života. Svaki život treba promatrati u cjelini, prvo poluvrijeme, ono kraće, ovdje na zemlju, a drugo bez kraja u vječnosti.

Više ništa ne smije biti isto. Među nama, koji smo bar čuli za Krista, pogotovo među Kristovim učenicima, mora vladati posve drugačija klima nego između onih koji ne znaju za Krista. Moramo stati i vidjeti što je bilo dobro u našem životu i to zadržati, što ne valja i to odbaciti, a neke kvalitete ponovno pokrenuti i razviti. Nakon epidemije koronavirusom,  mora se dogoditi epidemija ljubavi, radosti, milosrđa, opraštanja, služenja… Po nama drugi moraju vidjeti da je Krist uskrsnuo, da je živ, da nam treba i da je s nama u sve dane do svršetka svijeta.

Svima Vama dragi župljani, vama koji ovih dana morate puno raditi i vama koji imate dovoljno vremena za osobnu i obiteljsku molitvu, čitanje Svetog pisma i uskrsne pjesme želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Dominik Nedeljković, župni vikar, Tomislav Ćorluka, župnik i suradnici

KALENDAR

Nedjelja, 12. travnja:            Vazam – Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega.

Nedjelja, 19. travnja:            Druga Vazmena nedjelja – Nedjelja Božjeg milosrđa.

PRIJENOST SVETE MISE IZ KATEDRALE

Na Veliku subotu, 11. travnja, Vazmeno bdijenje u 20.30 direktno prenosi Slavonska televizija.

Na Uskrs, 12. travnja, svetu misu u 11 sati iz katedrale direktno prenosi Slavonska televizija.

KATEDRALA JE OTVORENA

Katedrala je svaki dan otvorena od 9 do 12, te od 15 do 18 sati.

ŽIVA KRUNICA

Nakana molitelja žive krunice za travanj: za sve vrste ovisnika.

POTRES U ZAGREBU

Centar grada Zagreba 22. ožujka 2020. je pogodio najsnažniji potres u posljednjih 140 godina jačine 5,5 stupnjeva po Richteru. Nakon toga uslijedila su još dva manja potresa jačina 5,1 i 3,7 stupnjeva po Richteru. Središte potresa bilo je u okolici Markuševca, a slabija podrhtavanja tla osjećaju se i dalje. Jedna 15 godišnja djevojka je nastradala, više osoba je zadobilo ozljede Hrvatska vojska, vatrogasci i civilna zaštita pomažu stanovnicima centra, a u suradnji Ureda za hitne situacije grada Zagreba i HCK organizirana je podjela toplog obroka na Zrinjevcu...

Zbog hladnijeg vremena i savjeta Nacionalnog stožera da se građani ne vraćaju u zgrade dok građevinska inspekcija ne odobri povratak u stambene objekte i dalje se upozorava građane da se prikladno obuku te da u svakom trenutku poštuju odredbe o socijalnoj distanciranosti zbog prijetnje od zaraze COVID-om 19. Materijalna šteta se procjenjuje. Stradao je vrh Zagrebačke katedrale koji je oštetio i Nadbiskupski dvor u Zagrebu, zatim samostan i crkva sv. Franje na Kaptolu, isusovačka crkva u Palmotićevoj, svetište i crkva u Remetama, crkva u Čučerju. Hrvatski Caritas poziva sve građane koji žele pomoći da to učine uplatom na račun Hrvatskog Caritasa kod PBZ, IBAN: HR0523400091100080340, poziv na broj 223, svrha uplate: potres 2020. Za uplate iz inozemstva SWIFT/BIC: PBZGHR2X.

SVAKODNEVNI PRIJENOS MISNIH SLAVLJA

HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA prenosi svakodnevna misna slavlja iz crkve Tijela Kristova u Sopotu na HTV 3 i na HR3 od 18 sati. LAUDATO TV misna slavlja prenosi svakoga dana u 7 i 18:30 iz Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, a HRVATSKI KATOLIČKI RADIO svakoga dana u 7 sati također prenosi misno slavlje iz Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu. RADIO MARIJA od ponedjeljka do subote prenosi misno slavlje u 7 sati iz svoga studija, a sa svojim nakanama slušatelji se mogu priključiti u molitvu vjernika na telefon (01) 23 27 777. Misu u 12 sati prenosi iz Kapelice HKS-a, Hrvatsko katoličko sveučilište.

KRATKE OBAVIJESTI

Ponovno uvedite u svojim domovima molitvu prije blagovanja i zahvalu Bogu nakon blagovanja. Obnovimo u uskrsnom vremenu molitvu „Kraljice neba“ – ujutro, u podne i navečer. Obnovimo ili započnimo obiteljsku molitvu krunice i čitanje Božje riječi. Pratite sv. mise putem televizijskog prijemnika svakim danom i nedjeljom. U vremenu molitve okrenite se u smjeru naše katedrale. Katedrala je svaki dan otvorena od 9 do 12, te od 15 do 18 sati. Otvoren je isključivo pod sljedećim uvjetima: a) crkve su otvorene samo za osobnu molitvu zdravih vjernika koji su bez simptoma akutne plućne bolesti; b) u crkvi istodobno smije biti prisutno najviše deset osoba pazeći pritom da razmak između osoba bude barem 2 metra; c) crkva otvorena za vjernike mora imati stalno otvorena vrata, uz mjere pojačane higijene i svakodnevnog čišćenja. Župnik i župni vikar u katedrali, bez nazočnosti zajednice, slave svakodnevno svete mise na nakane, koje su ranije upisane za određene dane u travnju. Da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima. Župni i drugi crkveni uredi te crkveni arhivi ostaju zatvoreni do daljnjega. Vjernici se mogu obratiti navedenim ustanovama isključivo telefonom ili elektroničkom poštom. Telefon naše župe je 031 802 300 i mail:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript  Slavlja kršćanskih sprovoda dopuštena su uz strogo pridržavanje zdravstvenih i sigurnosnih uputa mjerodavnih državnih institucija. Pokojnici će biti sprovedeni i pokopani u prisutnosti najbliže rodbine, a mise za pokojne bit će slavljene nakon ukidanja ovih mjera. Slavlje sakramenta ispovijedi i bolesničkoga pomazanja ne može se slaviti do daljnjega, osim u smrtnoj pogibelji. Svećenik koji je zadužen za bolnicu u Osijeku je pater Robert koji obilazi pojedine odjele u bolnici, tako da se bolesnici koji to žele mogu ispovijedati. Također se može svećenik pozvati i telefonom i to 091 4600434. 

 

NADBISKUP METROPOLIT ĐAKOVAČKO-OSJEČKI

Uskrsna pastirska poruka i čestitka 2020. godine

Htjedne li Gospodin, živjet ćemo. (Jak 4,15)

Draga braćo i sestre!

Nikada u povijesti čovječanstva nije postojalo vrijeme u kojemu je stanovalo samo dobro. Poput neke sjene, to je dobro uvijek bilo praćeno zlom. Bilo da se ono rađalo u ljudskim mislima, očitovalo u besmislenim ratovima, ili pohađalo čovječanstvo u liku teških tragedija i bolesti. I sami vidimo, ni danas nije drukčije.

Korizma čovječanstva. Kroz proteklo korizmeno vrijeme, kad se kao vjernici odričemo mnogih stvari i više posvećujemo molitvi kako bismo se usredotočili na otajstvo muke i smrti Sina Božjega, i čitavo je čovječanstvo pozvano proživljavati korizmu. Zbog pandemije prouzročene koronavirusom, svi su socijalni kontakti svedeni na minimum. Pandemija je zatvorila države i gradove. Nas je zatvorila u naše domove i odvela u izolaciju od drugih. Kao vjernici, pozvani smo sustegnuti se čak i od nedjeljnih okupljanja u crkvama, od sv. pričesti i od sakramenta pomirenja te se, u krilu svojih obitelji – kućnih crkava, „klanjati Ocu u duhu i istini“ (Iv 4,23). Pozvani smo živjeti u osami da bismo očuvali zajedništvo s drugima, pomoći najpotrebnijima držeći rastojanje, smisao življenja pronalaziti u svakodnevici, bez uobičajenih obveza i užurbanosti. Društvena se javnost također usredotočuje na ono što je najvažnije i najbitnije, kao da želi doviknuti svojevrsnu oporuku nade za preživljavanje čovječanstva, ostavljajući postrani razne oblike pomodarstvom nametnutih vrijednosti i kriterije uspješnosti, modne trendove, užitak i zabavu, fizički izgled, borbu za prestiž, itd. Za primijetiti je kako su u toj aktualnoj 'korizmi čovječanstva' popustile političke napetosti, manje je uzajamnog optuživanja, politikanstva i borbe za parcijalne interese, a prioritet su zadobili opće dobro, uzajamna pomoć i podrška, solidarnost, skrb za bolesne i za stradale u potresu u Zagrebu i okolini te druge humane vrednote. Postajemo upućeni samo na osnovne i najvažnije stvari. Raste svijest da smo tek „dašak“ i da „htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono“ (Jak 4,14-15).

A naš se pogled ne zaustavlja samo na praznim ulicama, već istodobno obuhvaća križ Kristove smrti, prepoznajući u njemu drvo života, koje već sada nosi plodove nove nade čovječanstva. Tako sada dugogodišnji neprijatelji zajednički traže cjepivo protiv koronavirusa i izlaz iz labirinta zla. Nestaju suparništva i granice političkog neprijateljstva. U javnim se medijima naglašava samo ono najvažnije, kao da je to oporuka nade za preživljavanje čovječanstva. Sve su ljudske snage usmjerene na spasenje jednoga života, kao da se time spašava čitav svijet. Konačno, „mjera čovječnosti određuje se na osnovi odnosa prema trpljenju i onima koji trpe“ (Benedikt XVI., Spe salvi, br. 38). I nije li lijepo osjetiti kako suvremeni čovjek sada polaže ispit čovječnosti jer je trpljenje drugoga prihvatio kao svoju bol?! Kristov križ, taj vanjski znak ljubavi Božje prema čovjeku, mjesto otkupljenja čitavoga čovječanstva, znak pobjede nad grijehom i zlom, ponovno se očituje kao izvor novoga i istinskim vrijednostima satkanoga života.

Klice uskrsnuća. Ova nas je korizma čovječanstva učinila poniznima pred tajnom trpljenja i žrtve koja je plod ljubavi. Dok jedni drugima pružamo ruku, istodobno osjećamo da nas u toj patnji sam Gospodin uvodi u svoju ljubav, koja je jedina kupelj očišćenja, otkupljenja i rađanja novoga života. Kakva li znaka ovoga vremena! Ne mladost, snaga i ljepota, nego ranjenost i patnja starijih i bolesnih postaju klicom naše uskrsne obnove. Ljubav se Kristova posadašnjuje u boli i patnji naših bližnjih. Protekla je korizma doista bila korizma otkrivanja poniznoga svjedočanstva patnje, pravoga čovjekoljublja i smisla smrti Krista Gospodina. Doista se možemo s apostolom Jakovom upitati: „Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane!“ No, smijemo se s njime i nadati: „Htjedne li Gospodin, živjet ćemo“ (Jak 4,15).

Uskrsnuće Kristovo. U Isusu Kristu, raspetom Sinu Božjem, i smrt dobiva novi smisao, jer je smrću Kristovom pobijeđena te postaje prijelazom u novi život: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24). Vjerujemo da je vrijeme u kojemu živimo istinski put od mysterium passionis do mysterium paschale, od otajstva patnje i smrti do uskrsnog otajstva.

Draga braćo i sestre, kršćanski pogled i mjera života uvijek smjeraju k vječnosti i događaju uskrsnuća. Što znače ljudske godine i što nose sadašnji dani odvojenosti i povučenosti na koje smo pozvani, ako je mjera kršćaninova života vječno prijateljevanje s Uskrslim? Kristova osamljenost na križu prebogat je odgovor na potrebu svakog čovjeka da bude ljubljen. Stoga, u postojanoj i nepobjedivoj nadi smijemo ponavljati riječi apostola Pavla: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? (...) U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,35.37). Toj Kristovoj ljubavi pozvani smo obraćati se kad nam ljudske slabosti i nemoći ne dopuštaju učiniti sve što bismo htjeli. Onako kako se ljubav Kristova posadašnjuje u boli i patnji onoga koji vjeruje u Isusa Krista, isto se tako u njemu posadašnjuje, već i u samoj patnji, svjetlo uskrsloga Krista. U tim se trenucima već rađa novi život uskrsnuloga svijeta, pasha svakoga čovjeka koji vjeruje Kristovoj riječi. Već u tim trenutcima patnje, onomu koji vjeruje u uskrsloga Krista, nada više nije samo smjelost očekivanja, već i početak ispunjenja vječnosti. Zato oni koji su u ovom trenutku pogođeni nevoljom, nisu tek nama poznate ili nepoznate žrtve koronavirusa, potrebne naše solidarnosti i molitve, nego istodobno, kako bi to izrazio papa Franjo, i „sveci iz susjedstva“ (Gaudete et exsultate, br. 7), zahvaćeni klicama uskrsnuća. Oni su „baština koja govori više nego svi uzroci podjele“ (sv. Ivan Pavao II.). Nije li i to znak Uskrsa koji već sada ujedinjuje čitavo čovječanstvo?!

Draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici, redovnice i svi ljudi dobre volje, papa Franjo nas hrabri: „Izazovi postoje zato da se prevladaju! Budimo realisti, ali ne gubimo radost, odvažnost i predanost ispunjenu nadom!“ (Evangelii gaudium, br. 109). Zajedno s mons. Ivanom Ćurićem, našim pomoćnim biskupom, i s mons. Marinom Srakićem, našim nadbiskupom u miru, želim vam i molim da ne izgubite „radost, odvažnost i predanost“ te da vas, ispunjene vjerom u Onoga koji je za sebe rekao „Ja sam uskrsnuće i život“ (Iv 11,25), uvijek snaži uskrsna nada, u kojoj nikad neće potamnjeti istina da je „ljubav Božja razlivena u srcima našim“ (usp. Rim 5,5).

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!  Đuro Hranić,  nadbiskup